Uljana repica predstavlja važniju medonosnu kulturu, ali istovremeno je njezin uzgoj ugrožen s većim brojem štetnih kukaca. Tijekom cijele vegetacije uljane repice, od trenutka nicanja do same zriobe, prisutni su različiti neželjeni organizmi životinjskog podrijetla pa je potrebno stalno pratiti njihovu pojavu, brojnost i na vrijeme spriječiti ekonomske štete.

Tretiranje sjemena uljane repice insekticidima iz skupine neonikotinoida (npr. imidakloprid, tiametoksam) koje se prvenstveno provodilo protiv štetnika ubrzo nakon nicanja (buhači) (a moglo je do 75 % smanjiti štete od repičine ose listarice), zabranjena je Uredbom Europske komisije od 24. svibnja 2013. zbog zaštite pčela.

Danas dopušteni zemljišni insekticid na osnovi djelatne tvari teflutin (Force Evo G) iz skupine sintetskih piretroida predstavlja površinsko ili kontaktno sredstvo i suzbija samo zemljišne štetnike (ne umanjuje štetnost nadzemnih nametnika uljane repice). Stoga je nakon 2014. godine repičina osa listarica (Athalia) postala “fitomedicinski problem” kojeg sve češće treba suzbijati folijarnom primjenom insekticida (najčešće krajem rujna).

Tablica 1. Ekonomski važniji štetnici iz skupine kukaca (insekti) uljane repice u našoj zemlji

 class=

Meteorološki uvjeti, poštivanje plodoreda i izbor hibrida uljane repice značajno utječu na pojavu i štetnost štetnika uljane repice. Iskustva proteklih sezona pokazuju da krajem zime i početkom proljeća valja u dva navrata suzbijati repičine proljetne pipe i repičinog sjajnika. Najraniji proljetni štetnici uljane repice su proljetne pipe (velika i mala proljetna pipa – Ceutorynchus napi i Ceutorynchus pallidactylus). Nanose slične štete kao “jesenska” pipa terminalnog pupa (Ceutorynchus picitarsis).

Odrasle pipe (velika dužine 3-4 mm, a mala svega 2,5-3,5 mm) dolaze na usjeve repice već u veljači. Hrane se i odlažu jaja. Ličinke se ubušuju u peteljke i žile lista te u stabljiku. Stabljika se deformira, poprima “žbunasti” izgled i puca. Deformacije su jače u slučaju napada velike pipe, dok napad ličinki male pipe uzrokuje žućenje i otpadanje lišća. Žutim posudama i vizualnim pregledima usjeva na 4 mjesta u usjevu prilikom čega se pregleda 25 biljaka utvrđujemo kritičnu brojnost pipa.

Ulov 10-20 pipa/dan u žutoj posudi ili ako na 10-20 % pregledanih biljaka utvrdimo početak odlaganja jaja treba provesti usmjereno suzbijanje ovih štetnika unutar 8 dana od prvog ulova u žutu posudu. Ako pregledavamo usjev uljane repice, onda se kritičnim brojem smatra već 1 mala pipa/40 biljaka ili 1 pipa/m², odnosno 1 velika pipa/5 biljaka. Bez obzira na registraciju insekticida, znamo da proljetne repičine pipe najučinkovitije suzbijamo primjenom insekticida iz skupine neonikotinoida. Optimalni rokovi suzbijanja proljetnih repičinih pita su često raniji od optimalnih rokova suzbijanja repičina sjajnika.

Najpoznatiji proljetni štetnik koji u vrijeme razvoja cvjetnih pupova napada uljanu repicu je repičin sjajnik (Meligethes aeneus). Odrasli sjajnici su sitni kornjaši, dugi svega 2-2,5 mm, tamno-plave boje i metalna sjaja. Obično s prezimljenja dolaze na usjeve uljane repice u mjesecu ožujku. Oštećuju pupove dok su potpuno zatvoreni u zbijenom cvatu. Sjajnik odlaže jaja u pupove gdje se razvija ličinka tijekom 20-ak dana. Glavne štete u usjevu repice rade odrasli kukci sjajnika prije nego se cvjetni pupovi otvore. Zaraza se potvrđuje vizualnim pregledima usjeva 4 x 25 biljaka. Prag odluke ili kritični broj u vrijeme kad su cvjetni pupovi još pokriveni lišćem je 0,8-1 odrasli kukac po biljci ili terminalnom cvatu.

Kad počinje diferencijacija pojedinih pupova tada je prag odluke 2-3 odrasla oblika/jednoj biljci. Zbog velike opasnosti od pojave rezistentnosti ili otpornosti repičina sjajnika za suzbijanje potrebno je koristiti insekticide različitih kemijskih skupina. Projektom istraživanja osjetljivosti ekonomski značajnijeg nametnika repičina sjajnika (Brassicogethes aeneus) na insekticide tijekom 2018. i 2019. godine u središnjoj Hrvatskoj nađen je određeni postotak (od 16 do 90 %) populacije ovog štetnika rezistentan (otporan) na primjenu djelatnih tvari iz skupine sintetskih piretroida (esfenvalerat, deltametrin, lambda-cihalotrin, cipermetrin, alfacipermetrin).

Tablica 2. Neki insekticidi** registrirani za suzbijanje štetnika uljane repice u našoj zemlji

 class=
*Sredstvo se povlači s tržišta: registracija važi do 19.3. 2022., prodaja zaliha dopuštena do 31.7. 2022., a krajnji rok za primjenu zaliha je 19.9. 2022. godine.
**u Tablici su navedena zaštićena (izvorna) imena trgovačkih pripravaka, ali na osnovi iste djelatne tvari u skupini sintetskih piretroida na našem tržištu često dolazi više registriranih pripravaka!
 class=
Repičin sjajnik

Kad očekujemo jače napade proljetnih štetnika na poljima uljane repice?

Višegodišnji uzgoj uljane repice na istim površinama ili područjima dovodi do porasta populacije i većih šteta opisanih nametnika uljane repice. Sve agrotehničke mjere (npr. optimalni sklop, uravnotežena gnojidba) i meteorološki uvjeti koje pospješuju brzi proljetni razvoj usjeva uljane repice smanjuju njihovu štetnost.

Od kalendarskog početka ove godine do sredine ožujka palo je približno 65 % manje oborina od očekivanog prosjeka. To uz izmjenu temperatura (hladne noći – topliji dani) vrlo nepovoljno utječe na brži rano-proljetni razvoj usjeva uljane repice. Tako ove sezone možemo očekivati pojačane štete u usjevima uljane repice. Pri korištenju insekticida proizvođači uljane repice posebno moraju paziti na očuvanje pčela. Nikako se ne smije zakasniti s optimalnim rokovima suzbijanja repičina sjajnika. Repičin sjajnik se ne suzbija početkom cvatnje uljane repice, već najkasnije 10-15 dana prije početka otvaranja prvih cvjetova.

 class=
Primjena insekticida je strogo zabranjena neposredno prije, početkom ili tijekom cvatnje

Za suzbijanje repičina sjajnika koristiti manje opasne insekticide za pčele s “odbijajućim” ili repelentnim učinkom. Zbog bolje učinkovitosti i smanjenog rizika razvoja rezistentnosti (otpornosti) štetnika uljane repice moguće je koristiti “tank-mix” mješavine insekticida iz različitih kemijskih skupina, prilikom čega se njihova propisana doza ili količina može prosječno smanjiti 25 %. Prilikom suzbijanja repičinog sjajnika uništava se dio štetnika koji nakon cvatnje oštećuju komuške uljane repice (npr. repičina pipa komušarica, repičina mušica komušarica). Usmjerena primjena insekticida nakon cvatnje u praksi se ne provodi.

VAŽNO: Neposredno pred početak, početkom i tijekom cvatnje uljane repice je zabranjena primjena bilo kojeg insekticida!

Tablica 3. Osnovne značajke kemijskih skupina i djelatnih tvari insekticida registriranih za suzbijanje proljetnih štetnika uljane repice

Kemijska skupinaOsnovne značajke djelatnih tvari
    sintetski piretroidiKontaktni ili površinski pripravci širokog spektra djelotvornosti pa pretjerana primjena negativno utječe na prirodne neprijatelje. U integriranim pravilima ne više od jednom godišnje na istoj parceli. Izvjesna repelentnost smanjuje opasnost za pčele (npr. deltametrin)! Bolje djeluju na nižim temperaturama jer pri vrijednostima >28°C učinkovitost je slabija. Kukci brzo razvijaju otpornost.
    neonikotinoidiPo kemijskoj strukturi i načinu učinka slični nikotinu. Od 27.4. 2018. članice EU zabranile tri najčešće djelatne tvari (imidakloprid, tiametoksam i klotianidin) za sve poljoprivredne usjeve na otvorenom zbog negativnog učinka na pčele. Na tržištu je ostao samo acetamiprid – lokalni sistemik koji nije perzistentan u tlu. Slabije je djelotvoran na prohladnom (<10°C) i vrlo vrućem vremenu (>28°C)!
  oksadiaziniZadnja godina primjene indoksakarba je 2022. godina. Djelatna tvar je selektivna, djeluje površinski ili kontaktno na jaja i ličinke, pa je poželjna u integriranoj zaštiti bilja. U kombinaciji s deltametrinom 10-15 dana prije početka cvatnje manje opasno za pčele.
Prethodni članakAmerički cvrčak – vektor zlatne žutice vinove loze
Sljedeći članakFitofagne stjenice – sve značajniji štetnici lješnjaka
mr. sc. Milorad Šubić
Milorad (Ivan) Šubić, magistar znanosti i diplomirani inženjer agronomije, pročelnik Poljoprivredne savjetodavne službe u podružnici Međimurske županije. Savjetnik je iz područja zaštite bilja, član Hrvatskog društva biljne zaštite i Američkog fitopatološkog društa, suradnik Gospodarskog lista, autor više stručnih radova, koautor 3 znanstvena rada (CAB Abstracts) i više stručnih radova, te stručni suradnik i predavač u raznim obrazovnim institucijama. Rođen je 9. rujna 1969. Godine. Osnovnu školu završio je u Murskom Središću, a srednju poljoprivrednu školu u Križevcima. Diplomirao je na Agronomskom fakultetu u Zagrebu 1994. godine. Diplomski rad naslova "Istraživanje djelotvornosti biljnih ekstrakta na krumpirovu zlaticu – Leptinotarsa decemlineata (Say.) tijekom 1992. godine" izradio je na Zavodu za poljoprivrednu zoologiju, pod mentorstvom akademika prof.dr. Milana Maceljskog. Studijski program zaštite bilja završio s prosječnom ocjenom 4,63. Nakon završetka studija počinje se baviti patologijom bilja zaposlivši se krajem 1994. godine kao mlađi asistent na Zavodu za fitopatologiju Agronomskog fakulteta u Zagrebu. Sudjelovao u provođenju nastave studentima biljnih smjerova V semestra iz predmeta "Opća fitopatologija", te dijela predmeta "Specijalna fitopatologija" koji se odnosi na bakterijske i virusne bolesti biljaka (samo za studente smjera zaštita bilja VI semestar). Osim nastavnih aktivnosti bio je uključen u znanstveno-istraživački projekt "Scientific Research into the factors of Integrated control" financiran od strane Ministarstva znanosti i tehnologije. U akademskoj godini 1994/95. upisao poslijediplomski studij na inženjerskom smjeru Molekularna biologija Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu, a u razdoblju od sredine 1995. do početka 1997. proučavao karantensku i bakterijsku palež jabučastog voća (Erwinia amylovora). U siječnju 1996. godine boravio na studijskom usavršavanju iz biljne bakteriologije u Bologni (Instituto di Patologia Vegetale, Scienze e Tecnologie Agroindustriali ed Agroambientali, Universita degli Studi di Bologna, kod prof.dr. Carla Bazzia) kao stipendist Ministarstva tehnologije i znanosti Republike Hrvatske. Zbog rješavanja stambenih i obiteljskih problema prekida rad na fakultetu i poslijediplomski studij na PMF-u, te se vraća u Međimurje. Od 1. svibnja 1997. godine počinje raditi u Uredu za gospodarstvo Međimurske županije kao voditelj službe za zaštitu bilja, a 1. veljače 1998. godine prelazi u Hrvatski zavod za poljoprivrednu savjetodavnu službu, Odsjek Međimurske županije u svojstvu savjetnika za zaštitu bilja. Krajem 1998. postaje rukovoditelj odsjeka. Rukovodeće poslove obavlja u Javnoj poljoprivredno savjetodavnoj službi pri Hrvatskoj poljoprivrednoj komori (2011. i 2012.), te u Poljoprivredno savjetodavnoj službi (2012., 2013. i 2014.) i Savjetodavnoj službi (danas). U okviru provođenja međunarodnog projekta vlada Kraljevine Nizozemske i Republike Hrvatske "Unapređenje proizvodnje krumpira u Hrvatskoj" tijekom ožujka 1999. godine boravio na stručnoj izobrazbi u Centru za obuku "IPC Plant" Emmeloord. Poslijediplomski studij na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (područje Biotehničkih znanosti, polje Agronomija, znanstvena grana Fitomedicina) upisuje 1998. godine, a magistrirao 2002. godine obranivši magistarski rad naslova: "Mogućnosti prognoze i suzbijanja plamenjače krumpira (Phytophthora infestans (Mont.) De Bary) u Međimurju", izrađen pod vodstvom prof.dr. Bogdana Cvjetkovića. Znanstveno i stručno usavršavanje Od 1997. godine aktivno sudjeluje u radu godišnjih Seminara biljne zaštite stručnim izlaganjima iz područja integrirane zaštite voćnjaka, vinograda i povrtlarskih kultura. Koautor je 3 znanstvena rada (CAB Abstracts) i više stručnih radova. Stručni je suradnik "Gospodarskog lista" i autor kolumne zaštite bilja u županijskim novinama "Međimurje", a od 1998. godine stručni suradnik Gospodarske škole Čakovec, Pučkog otvorenog učilišta Čakovec i Privatnog učilišta "Novak" iz Čakovca pri izvođenju nastave "Tečaj za vinogradare i vinare" (predavač poglavlja "Zaštita vinograda od štetočinja") i nastave za osposobljavanje ratara (predavač poglavlja "Zaštita ratarskih kultura od štetnih organizama"). Tijekom 2010. godine bio je vanjski suradnik Pučkog otvorenog učilišta Čakovec pri obrazovanju odraslih za zanimanje Proizvođač merkantilnog krumpira (predavač za poglavlja "Značaj plodoreda u suvremenom uzgoju krumpira" i "Zaštita krumpira od štetnih organizama") Član je Hrvatskog društva biljne zaštite (HDBZ) i Američkog fitopatološkog društva (APS). Nagrađen je u veljači 2012. godine od Hrvatskog društva biljne zaštite Poveljom, uz brončanu plaketu radi doprinosa popularizaciji i afirmaciji struke. Oženjen, otac kćeri Lucije i sina Ivana.