Podaci Državnog zavoda za statistiku o prvoj procjeni proizvodnje voća i povrća, ponovo potvrđuju u kolikoj mjeri je proizvodnja voća i povrća u Hrvatskoj ovisna o klimatskim uvjetima te je prisutna izražena godišnja kolebljivost proizvodnje zbog slabog korištenja suvremenih tehnoloških rješenja, zaštite od tuče i mraza, ali i vrlo malih površina pod navodnjavanjem. U prošloj godini je u proizvodnji kod većine vrsta voća i povrća zabilježen pad proizvodnje u odnosu na 2020. godinu.

Kad je riječ o povrću, rast proizvodnje zabilježen je kod lubenica. Proizvedeno ih je 36,5 posto više odnosno proizveli smo 21.687 tona, što je veća proizvodnja za 5.803 tone (što je zapravo prosječna proizvodnja jer se kretala zadnjih godina od 15.000 tona do 27.000 tona). Povećana je proizvodnja krastavaca i kornišona na 10.487 tona, što je povećanje za 1.506 tona, (također prosječna zabilježena količina). Paprike je proizvedeno 17.084 tona, što je rast za 669 tona; cvjetače i brokule za 296 tona, luka i češnjaka je proizvedeno 23.348 tona, što je neznatno povećanje od 92 tone.

Najlošija godina za proizvodnju rajčice

Proizvodnja rajčice je znatno podbacila, proizvedeno je 26.602 tona rajčica u 2021., u usporedbi s 2020 smanjena je proizvodnje i to za 13.461 tonu. Prošla je godina bila najlošija godina za proizvodnju rajčice u zadnjih 10 godina. Smanjena je i proizvodnja ostalog povrća: kupusa bijeloga i crvenoga je proizvedeno 32.174 tona za 4.975 tona manje. Smanjena je i proizvodnja mrkve, salate, graha, poriluka. Za proizvodnju povrća je 2021. godina bila prosječna godina, osim kod rajčice kod koje bilježimo značajan pad proizvodnje.

Pala je i proizvodnja voća

U kategoriji voća jedini rast bio je kod mandarina; proizvedeno ih je 40.580 tona, što je više za 954 tone u odnosu na 2020. U zadnjih 10 godina proizvodnja se kretala od 19.000 tona do 64.000 tona s velikim oscilacijama u proizvodnji po godinama. Pad proizvodnje od 7.541 tona bio je značajan kod šljiva kojih je proizvedeno samo 5.835 tona, što je jedna od najlošijih godina. Jabuka je proizvedeno 60.788 tona za 6.335 tona manje. Tako je prošla godina bila jedna od lošijih godine za proizvodnju jabuka koje proizvodimo od 37. 000 tona do čak 120.000 tona. Ipak se proizvodnja zadnjih godina kreće između 50.000 do 90.000 tona jabuka. Pala je i proizvodnja višanja na 5.620 tona, što je prosječna proizvodnja. Pad je zabilježen i kod proizvodnje breskve i nektarine, krušaka, lješnjaka, trešnje, jagode, smokve pa i proizvodnje maslina i grožđa.

U godini kad smo suočeni s ozbiljnim poremećajima na tržištu hrane uslijed rata u Ukrajini te ranijeg rasta cijena hrane na globalnom tržištu, ali i dramatičnog povećanja svih ulaznih troškova u proizvodnji, rezultati u ovoj proizvodnji nas zabrinjavaju jer je pitanje kakvu ćemo imati proizvodnju ove godine. Naime, rast troškova proizvodnje mogao bi dovesti do smanjivanja upotrebe zaštitnih sredstava i korištenja lošijeg sjemenskog materijala. Pod utjecajem velikih troškova moguće je i odustajanje dijela proizvođača od proizvodnje.

Ipak, vjerujemo da će promjene na tržištu i rast cijena za proizvođače ipak biti dovoljno poticajni da se proizvođači okrenu većoj proizvodnji i zadovoljenju domaćih potreba.

Posebno se moramo nadati da će nam na ruku ići i vremenske prilike; odnosno da neće biti velikih mrazeva i drugih elementarnih nepogoda koje bi mogle utjecati na smanjenju proizvodnju, ističu stručnjaci SMARTER-a u analizi proizvodnje voća i povrća za 2021. godinu. 

Nismo samodostatni

Samodostatnost proizvodnje povrća u Republici Hrvatskoj je na razini 65 posto. Posljednjih godina proizvodnja svih kultura povrća održava se na tom postotku, što uključuje i razinu proizvodnje rajčice i krastavaca. Blizu samodostatnosti smo samo u proizvodnji kupusa. Udio povrćarstva raste u ukupnoj vrijednosti poljoprivredne proizvodnje na 8,5 %. To nije dovoljno s obzirom na potrebe i potencijale koje imamo u svim hrvatskim regijama za proizvodnju najrazličitijih vrsta povrća i različite sezone. Prema procjenama, proizvodnjom povrća bavi se oko 39.000 poljoprivrednih gospodarstava. Prosječna veličina iznosi 0,32 ha, što rezultira niskim prirodom po hektaru i niskom konkurentnošću.

Iako Hrvatska ima prirodne preduvjete za kvalitetnu proizvodnju raznolikih voćnih kultura, proizvodnja kontinuirano pada količinski i vrijednosno te proizvodnja voća zadovoljava samo 50 % domaćih potreba.

Izazovi pred proizvođačima

Pred voćarima i proizvođačima povrća ovih dana su novi izazovi. Izuzetno sušna i topla zima uvjetovala je rano cvjetanje voća. Strah od naleta zimskih uvjeta i mraza i dalje postoji. Inače bi niske temperature ponovo mogle utjecati na uništavanje voćki u cvjetanju i posljedično nisku proizvodnju tijekom sezone.

-Sadašnja globalna situacija na tržištu hrane zbog rata u Ukrajini o čijim utjecajima danima pišemo, vjerojatno će pridonijeti tome da će domaći proizvođači imati priliku svoje voće i povrće lakše plasirati na domaće tržište (zbog poteškoća koje i dalje postoje u lancima opskrbe diljem svijeta). No, postoji i opasnost da se sa područja zemalja koje su imale značajniji izvoz svojih proizvoda na tržište Rusije, naročito s područja Poljske, koja je veliki proizvođač primjerice jabuka, tržišni viškovi preliju i na naše tržište te ugroze plasman domaćih proizvođača. Smatramo kako je sada važno da se poboljša organizacija i opskrba tržišta te da se proizvođači bave proizvodnjom, a kroz bolju organizaciju otkupa, domaće voće i povrće koje dolazi pokušamo što bolje pozicionirati na policama trgovina.

U tijeku je početak ulaganja u gradnju logističko distributivnih centara za voće i povrća. U distributivne centre se usmjerava najveći dio sredstava iz Nacionalnog programa oporavka i otpornosti namijenjenih poljoprivredi. Uvjereni smo da je ovo prilika koju je potrebno iskoristiti da se mnogobrojne manjkavosti, o kojima ovise rezultati u proizvodnji voća i povrća, jakim zaokretom i promjenom poslovnog modela promijene. Ovo je prilika da iskoristimo ovu krizu za ozbiljnu revitalizaciju naših proizvodnji, zaključak je stručnjaka SMARTER-a.

Prethodni članakU Ministarstvu poljoprivrede održan sastanak s pčelarima na temu pomora u Međimurju
Sljedeći članakProšlo je vrijeme jeftine hrane!
Gospodarski list
Gospodarski list je najstariji hrvatski časopis za poljoprivredu i selo koji i danas izlazi i koji je kroz tri stoljeća usmjeravao stručno, ekonomski i društveno hrvatskog seljaka i selo. Promicao je i čuvao običaje na selu i poljoprivredi i njegovao hrvatsku kulturu i jezik. List danas izlazi kao polumjesečnik na 72 stranice visoke kvalitete papira i višebojnog (kolor) tiska u formatu 210 x 275 mm. Zahvaljujući tradicionalno kvalitetnim i prije svega aktualnim i stručnim člancima, Gospodarski list stekao je vjerne, dugogodišnje pretplatnike i do danas zadržao status najpopularnijeg časopisa o poljoprivredi u Hrvatskoj. Kroz sva tri stoljeća Gospodarski list je izlazio zahvaljujući prije svega svojim vjernim pretplatnicima, poslovnim partnerima i oglašivačima, a u Gospodarskom listu surađuju najnapredniji ljudi pojedinog vremena, mnogi istaknuti znanstvenici, stručnjaci poljoprivredne proizvodnje, te mnogi drugi ugledni ljudi. Važno je napomenuti da Gospodarski list i danas kontinuitrano stvara nove vrijednosti kroz vrijedne projekte i inicijative; Gospodarski kalendar, biblioteka Obitelj i Gospodarstvo, biblioteka Hrvatsko povrće, Gospodarski oglasnik, televizijska emisija Dodir prirode, web izdanja, digitalizacija arhive 1842 – 1910 dostupne javnosti kroz projekt Hrvatska kulturna baština, izbor za najbolju poljoprivrednu ljekarnu, stručni seminar Hrvatsko povrće, stručni seminar CroVin, profilne stranice na društvenim mrežama, Društvo agrarnih novinara Hrvatske… Cilj Gospodarskog lista oduvijek je bio i ostat će prenošenje znanja, informacija i savjeta, kako bi poljoprivredna proizvodnja bila isplativa, a gospodari uspješniji.