Sorte vinove loze – nastanak i razmnožavanje
Danas se smatra kako na svijetu postoji oko 10 000 sorata. Većina tih sorata samo su lokalno značajne ili se danas više ne uzgajaju već su očuvane samo u kolekcijama, mješovitim ili ekstenzivnim nasadima. Smatra se tako da je samo 200-300 sorata gospodarski značajno. Tj. da se nalaze u komercijalnoj proizvodnji. Dok se može reći kako se glavnina svjetske proizvodnje vina danas bazira na 50-ak sorata. Tako u vodećim vinogradarskim zemljama dominiraju stare, tradicionalne i dobro poznate sorte. Koje su se nakon toga proširile i u ostala vinogradarska područja svijeta.
Takve sorte nazivaju se i klasične ili svjetske sorte. Razlog ovako malom broju sorata koje su u uzgoju leži u njihovim dobrim osobinama, ali i prepoznatljivosti od strane proizvođača. Tako je puno lakše plasirati vino neke poznate svjetske sorte kao što je chardonnay ili cabernet sauvignon. Nego od neke sorte manje zvučnog imena. Tako danas imamo milijune hektara u svijetu koji su zasađeni samo s jednom sortom. Što znači da su svi trsovi na tim površinama nastali samo iz jedne jedine početne sjemenke tj. ishodišnog trsa. Kasnije su dalje vegetativno razmnožavani. Uzmimo npr. sortu chardonnay koja je nastala iz jedne sjemenke pretpostavlja se negdje u Francuskoj nakon što je došlo do oprašivanja cvijeta sorte belina velika bijela (gouais blanc) s polenom sorte pinot (vjerojatno crni). Danas je rasprostranjena u gotovo svim vinogradarskim područjima Europe, Sjeverne i Južne Amerike, Australije, Afrike i Azije.
Primjenom iste tehnologije u identičnim ekološkim uvjetima, doslovce na dva trsa iste sorte jednog pokraj drugog, očekivali bismo kako između njih neće biti nikakve razlike u pogledu bitnih gospodarskih obilježja. Međutim ponekad se jave određene razlike koje znači nisu uvjetovane ni okolinskim uvjetima, niti primijenjenom tehnologijom. Postoje dva najvažnija objašnjenja pojave ovakvih razlika. Prvo razlog može biti da je jedan od njih zaražen nekim od virusa koji se javljaju kod vinove loze. Koji mogu u bitnome izmijeniti izgled i performanse trsova. U pravilu oni djeluju negativno na prinos i njegovu kvalitetu, pa takve trsove nastojimo eliminirati iz daljnje proizvodnje. Drugi razlog pojave razlika unutar sorata jest pojava mutacija. Mutacije su promjene na genomu biljke tj. izmjena genetske osnove koja je specifična za pojedinu sortu. Tako možemo zaključiti da svi trsovi neke sorte ne moraju nositi i jednaki genotip.
Unutarsortna varijabilnost – razlika između trsova iste sorte
Prema svemu navedenom svi trsovi jedne sorte trebali bi biti identični međutim to nije tako. Imamo niz okolinskih uvjeta koji očekivano utječu na vanjski izgled trsa, i na ono što zanima vinogradare, kakav će biti prinos grožđa i njegova kvaliteta. Tako ovisno o području uzgoja koje je definirano klimatskim prilikama (količinom padalina, temp.) tipom tla, geografskim obilježjima (inklinacija i ekspozicija, nadmorska visina) trsovi iste sorte izgledaju i daju bitno drugačiji prinos i kvalitetu grožđa. Također u koliko imamo trsove jedan do drugog (u istim ekološkim uvjetima), a primijenimo različite tehnologije (uzgojni oblik, gnojidba, zaštita, natapanje i sl.). To će rezultirati bitnim razlikama između njih u pogledu količine i kvalitete prinosa.
Što je klonska selekcija ?
Klonska selekcija dobila je naziv jer se provodi izborom klonova tj. vegetativnog potomstva koje pripada istoj sorti. Klonska selekcija danas je najvažniji način oplemenjivanja vinove loze. Naime zbog teškog uvođenja novih sorata na neko područje, u velikoj mjeri uvjetovanog favoriziranjem tradicionalnih sorata od strane potrošača, oplemenjivanjem se nastoje poboljšati postojeće sorte. Klonska selekcija se temelji na unutarsortnoj varijabilnosti, kao posljedici akumuliranja mutacija tijekom dugotrajnog vegetativnog razmnožavanja. Dugotrajnom propagacijom bez sustavne selekcije sorta gubi proizvodni potencijal odnosno gubi neke značajke koje karakteriziraju određenu sortu zbog pojave i akumulacije mutacija koje mogu biti pozitivne i negativne.
Klonska selekcija je postupak kojim se iz populacije sorte izdvajaju trsovi (potencijalni klonovi) kod kojih uočavamo pozitivne promjene nekog od gospodarski važnih svojstava. Klonska selekcija podrazumijeva usporednu genetičku i zdravstvenu selekciju.
Zdravstvena selekcija
Zdravstvena selekcija provodi se kako bi dobili virusno čisti sadni materijal. Zdravstvena selekcija (izbor zdravih klonova) provodi se usporedno s genetičkom selekcijom (izbor pozitivnih mutanata). Ona podrazumijeva odabiranje zdravih trsova. Tj. detekciju i proučavanje simptoma bolesti što ih uzrokuju virusi ili virusima slični organizmi koji se prenose vegetativnom razmnožavanjem. Koji negativno utječu na proizvodne osobine sorata. Ujedno i doprinose povećanju fenotipske varijabilnosti unutar populacije vinove loze. Prije razmnožavanja odabrani trsovi se provjeravaju na prisutnost uzročnika virusnih i virusima sličnih bolesti vinove loze.
S obzirom na zahtjevnost i visoke troškove testiranja, u postupku certifikacije kontroliraju se one bolesti koje uzrokuju najveću gospodarsku štetu. Da bi sadni materijal imao status „virus free“ prema važećim zakonskim propisima (NN 133/2006) ELISA testovi moraju biti negativni na ove viruse. – GFLV (Grapevine Fanleaf Virus) – virus lepezastog lista vinove loze GLRaV-1 i 3 (Grapevine Leafroll associated Virus) i virus mozaika gušarke ArMV (Arabis Mosaic Virus). Indeksiranje i testovi ELISA provode se po preporučenoj shemi OIV-a (Međunarodne organizacije za lozu i vino. ELISA testiranje i indeksiranje obavlja ovlaštena stručna ili znanstvena institucija, koja ovisno o rezultatima testiranja izdaje zdravstvenu potvrdu (certifikat).
Genetička selekcija
Genetička selekcija je jedna od faza klonske selekcije. Dijeli se na masovnu klonsku selekciju koja može biti pozitivna i negativna i na individualnu klonsku selekciju. Cilj masovne klonske selekcije je očuvanje identiteta sorte. Tj. njezinih specifičnih obilježja pročišćavanjem populacije od negativnih mutanata. Također sprječavanje njihovog daljnjeg razmnožavanja u postupku dobivanja sadnog materijala kategorije standard. Cilj individualne klonske selekcije izdvajanje i razmnožavanje pozitivnih mutanata te njihovo uvođenje u proizvodnju sa statusom klona.
Masovna selekcija
Ovaj tip selekcije podrazumijeva evaluaciju i označavanje trsova u matičnom vinogradu sorte. Uključuje fenotipsku (vizualnu) genetičku i zdravstvenu selekciju temeljem očitovanih simptoma viroza. Čime se dobiva pročišćen i ujednačen ali ne i potvrđeno čist i zdravstveno ispravan materijal. Provode se tri evaluacije. Prva se treba provesti tijekom cvatnje radi sortne identifikacije, bujnosti, ocjene zdravstvenog stanja te eventualnih ozljeda biljke. Druga evaluacija se provodi prije berbe tijekom pune zrelosti. Kada se pregledavaju i ocjenjuju općom ocjenom izgled grožđa, boja bobice, i količina uroda. Treća evaluacija se provodi neposredno prije opadanja lišća radi detekcije nekih viroza. Prema karakteru masovna selekcija može biti pozitivna ili negativna. Pozitivna masovna selekcija provodi se prema pozitivnim i tipično sortnim fenotipskim obilježjima.
Odabrani trsovi se obilježavaju te se precizno evidentiraju u knjizi selekcije prema rasporedu u matičnom nasadu. Evaluacija odabranih trsova se obavlja najmanje 3 godine uzastopno te se za daljnje razmnožavanje, odnosno proizvodnju cijepova kategorije standard oni koji su ocijenjeni visokim ocjenama. Isti ti trsovi se mogu uzeti kao polazište individualne klonske selekcije. Ako se u postupku masovne pozitivne selekcije za odabrane trsove dokaže odsutnost gospodarski važnih bolesti prema službenoj listi nedopuštenih bolesti propisanih laboratorijskim testovima, pupovi s najmanje 5 elitnih biljaka iz ovakvog postupka mogu se upotrijebiti za zasnivanje novog predosnovnog matičnog nasada sorte.
Predosnovni matični nasad služi kao ishodište za formiranje komercijalnog matičnog nasada za proizvodnju sadnog materijala kategorije certificirani (plava etiketa). Negativna masovna selekcija je selekcija u kojoj se označavaju i evidentiraju samo oni trsovi s netipičnim i negativnim sortnim obilježjima, bolesni trsovi i oni koji ne zadovoljavaju općim izgledom. Isključuju se iz razmnožavanja i nakon selekcije se krče iz nasada. Odlike ove metode su brzina i jednostavnost te se najčešće primjenjuje pri selekciji loznih podloga.
Individualna klonska selekcija
U ovoj metodi selekcije odabiru se elitni trsovi, koji moraju biti genetički i zdravstveno provjereni. izražena specifična obilježja klonskog kandidata se moraju vjerno prenositi na vegetativno potomstvo. Selekcija se provodi unutar populacija sorti za proizvodnju grožđa ali i loznih podloga.
Postupak individualne klonske selekcije se može podijeliti u tri faze:
1. Pretklonska selekcija izvornih matičnih elitnih trsova – klonskih kandidata,
2. Selekcija potencijalnih klonova (klonska selekcija)
3. Zaključno ispitivanje i priznavanje (homologacija) novih klonova.
Pretklonska selekcija započinje izborom trsova koji se već postigli visoke ocijene u postupku masovne pozitivne selekcije. Međutim početni trsovi mogu biti izabrani i u proizvodnome nasadu ako je selekcionar zapazio neka vrijedna obilježja. Poput promjene u vremenu dozrijevanja, promjene boje kožice i sl. Ovako odabrane trsove označavano kao izvorne matične elitne trsove te ih uključimo u postupak pretklonske selekcije. Pretklonska selekcija treba obuhvatiti pregled najmanje 10 000 trsova s više različitih položaja. Između kojih se fenotipskom selekcijom u prvoj godini izabere 1-2% najboljih trsova koji će se detaljno pratiti u iduće 3 godine.
1. Selekcija potencijalnih klonova provodi se u pokusnom nasadu u kojem je vegetativno potomstvo bezvirusnih matičnih trsova iz pretklonske selekcije posađeno u ujednačene uvjete. Kako bi se uklonio utjecaj različitih okolinskih uvjeta na ekspresiju gospodarski važnih svojstava. Ovo je potrebno kako bi se unutarsortne razlike. Tj. pozitivne promjene uočene na matičinim trsovima iz predselekcije potvrdile kao posljedica nasljedne i stabilne promjene genetske osnove tj. kao mutacije. Vegetativno potomstvo matičnih trsova u pokusnom nasadu promatraju se kao klonske linije ili klonski kandidati.
U ovom nasadu svaki klonski kandidat treba biti zastupljen sa najmanje 3, a optimalno 20 trsova. Kako bi se moglo kvalitetno provesti ispitivanje svih važnih karakteristika. Nakon ulaska nasada u puni rod provodi se trogodišnja ispitivanja koja kod vinskih sorata uključuju i enološku evaluaciju.
2. Završno ispitivanje klonova slijedi nakon izdvajanja nekoliko najzanimljivijih klonskih kandidata iz druge faze individualne klonske selekcije. Oni se sade na najmanje dvije lokacije i cijepljeni su na najmanje dvije različite podloge. Rezultati svih ovih ispitivanja koriste se u postupku registracije klonova određene sorte kod nadležne institucije tj. Zavoda za sjemenarstvo i rasadničarstvo – Hrvatskog centra za poljoprivredu, hranu i selo.
Nakon završenog postupka tj. prilikom registracije klon pojedine sorte dobiva jedinstvenu oznaku (šifra klona) koja se koristi za njegovo označavanje. U slučaju kad selekciju provodimo nad starim, autohtonim sortama s malim populacijama kod kojih u uzgoju nije bila provođena klonska selekcija. Temeljem toga možemo očekivati izraženu unutarsortnu varijabilnost, masovna pozitivna selekcija trebala bi obavezno imati za cilj očuvanje unutarsortne varijabilnosti.
Kad bismo masovnu pozitivnu klonsku selekciju kod autohtonih sorata usmjerili na izdvajanje samo onih trsova s određenom skupinom svojstava postoji puno veća opasnost od gubitka velikog dijela unutarsortne varijabilnosti tj. nekih vrijednih karakteristika koje su nastale mutacijama. Ovakav pristup masovnoj pozitivnoj selekciji zajedno s eliminacijom virusa preporuča se kao jedna od najučinkovitijih mjera za očuvanje unutarsortne varijabilnosti kod tradicionalnih sorata.
Klonska selekcija autohtonih sorata vinove loze u Hrvatskoj
Autohtone sorte vinove loze imaju vrlo značajnu ulogu u vinogradarstvu Republike Hrvatske, a posebno za područje Dalmacije. Ukupne površine pod vinogradima u Hrvatskoj iznose oko 26 000ha. Od najvažnijih 30 sorata na tim površinama njih 15 smatra se autohtonima. Značajan je i porast udjela autohtonih sorata pri podizanju novih nasada. Tj. u proizvodnji sadnog materijala koji je s 21,6% u 2004. godini porastao na 37,8% u 2010. godini.
Unatoč niza pozitivnih aspekata naglog povećanja udjela autohtonog sortimenta u ukupnoj vinogradarskoj proizvodnji Hrvatske postoji problem kvalitete sadnog materijala koji je kod svih autohtonih sorata najniže kvalitativne kategorije „standard“. Zbog velike potražnje za sadnim materijalom autohtonih sorata, plemke za njihovu proizvodnju često su uzimane iz proizvodnih nasada, bez prethodno provedenih selekcijskih postupaka.
Istraživanjima koja su provedena na autohtonom sortimentu u zadnjih 10-ak godina utvrđena je izuzetno visoka zaraženost gospodarski štetnim virusima u njihovoj populaciji. Zabrinjava i činjenica kako se svi ovi rezultati odnose samo na one trsove koji nisu pokazivali vizualne simptome viroza, tj. odabrane u postupku pozitivne masovne selekcije. To znači da bi infekcija virusima u ukupnoj populaciji sorata mogla biti i veća od detektirane, pa tako i u sadnom materijalu koji se proizvodi bez selekcije.
Navedenim istraživanjem obuhvaćeni su virusi čija prisutnost nije dopuštena u certificiranom sadnom materijalu: GFLV (Grapevine fanleaf virus), ArMaV (Arabis mosaic virus), GLRaV-1 i GLRaV-3 (Grapevine leafroll virus 1 and 3). S obzirom na veliku važnost autohtonih sorata vinove loze u vinogradarskoj proizvodnji nužno je hitno provođenje postupaka klonske selekcije čime se jedino može osigurati zdrav i kvalitetan sadni materijal ovih sorata. Spriječiti daljnje širenje gospodarski štetnih virusa te izdvojiti klonove kod najznačajnijih sorata kako bi se omogućilo vinogradarima da odabirom klona pojedine sorte unaprijede svoju proizvodnju.
S obzirom na činjenicu da je individualna klonska selekcija dugotrajan proces koji obično traje od 18-25 godina i istovremeno hitne potrebe za poboljšanjem kvalitete sadnog materijala autohtonih sorta pokrenuta su istraživanja u sklopu znanstvenog projekata „Unutarsortna raznolikost vinove loze i unaprjeđenje klonske selekcije“ na Agronomskom fakultetu u Zagrebu s ciljem da se primjenom novih analitičkih postupaka ubrza i poveća učinkovitost klonske selekcije autohtonih sorata vinove loze. U Hrvatskoj tijekom nikada nije bilo sustavnog provođenja klonske selekcije autohtonih sorata vinove loze. Kao ni ustanove kojoj bi zadaća bila održavanje visokih kvalitativnih kategorija dobivenih selekcijom.
Najveći dio autohtonih sorata vinove loze povezuje se s područjem Dalmacije gdje su one osnova vinogradarsko vinarske proizvodnje. Sve navedeno je kod autohtonog sortimenta na području Dalmacije rezultiralo visokim stupanjem zaraženosti gospodarski štetnim virozama, otežanom proizvodnja sadnog materijala – nepostojanje matičnjaka plemki za proizvodnju kvalitetnog repromaterijala i visokom razinom unutarsortne varijabilnosti kao posljedice akumulacije pozitivnih i negativnih mutacija u populaciji pojedinih sorata.
Ukupno gledajući stanje na tržištu sadnog materijala vinove loze u Hrvatskoj zadnjih 10-ak godina, a i više, može se uočiti kako preko 70% ukupno proizvedenih cijepova spada u kategoriju standard (žuta etiketa) što je najniža razina kvalitete koja uglavnom nije prošla ni masovnu klonsku selekciju i nije testirana na prisutnost virusa. Samo 30% svih cjepova iz tog razdoblja je certificirani sadni materijal, a samo jedan manji dio od toga su selekcionirani klonovi.
Klonske selekcije vinove loze u svijetu
Početak klonske selekcije vinove loze veže se uz Njemačku u drugoj polovici 19. st. gdje je po prvi put Gustav Froelich usporedio klonske linije (potomstvo pojedinačnih odabranih trsova) sorte Silvanac zeleni. Od tada u razvijenim vinogradarskim zemljama vinogradarstvo postaje nezamislivo bez klonova koji su nakon sorte najvažniji prilikom podizanja nasada u određenim uvjetima ili za određenu tehnologiju (tip vina).
Samo u njemačkoj danas imamo preko 400 registriranih klonova različitih sorata, a gotovo da nema komercijalnog vinograda koji je posađen neselekcioniranim materijalom, tj. preko 99% vinograda zauzimaju klonovi. Prvi znanstveni dokazi koji su potvrdili klonske razlike sežu s početka 20 st.. Do danas gotovo da i nema svojstva za koje nije dokazano postojanje većih ili manjih razlika između klonova. Zanimljivo je kako je u Njemačkoj prinos sa 3280 l/ha sredinom 18 st. porastao na preko 9000 l/ha danas. Najmanje polovicu ovog povećanja pripisuje se korištenju boljih selekcioniranih klonova. Osim u pogledu visine prinosa klonskom selekcijom uvelike se utječe i na poboljšanje kvalitete.
Što donose klonovi u vinogradu ?
Klonovi pojedine sorte vinove loze su potomstvo jednog trsa kod kojeg je došlo do određenih pozitivnih promjena koje su stabilne kroz dugi niz godina i čije potomstvo nakon umnožavanja cijepljenjem također zadrži ta pozitivna svojstva i međusobno se ne razlikuje. Da bi klon neke sorte bio priznat mora dakle zadovoljiti slijedeće kriterije. Razlikuje se od prosjeka sorte u nekoj od gospodarski važnih osobina, razlike su pozitivne, stabilne i prenose se kod cijepljenja na potomstvo i slobodan je od virusa i drugih bolesti koje se prenose cijepljenjem na potomstvo. Klonovi i dalje nose naziv sorte kojoj pripadaju. Uz to imaju i određenu šifru ili dodatni naziv kako bi proizvođači mogli znati o kojem je klonu i kakva su njegova svojstva.
U svim razvijenim vinogradarskim zemljama gotovo da se i ne koristi drugi sadni materijal osim klonova čija su proizvodna svojstva jasno definirana, a razlike između klonova omogućuju proizvođačima da unutar pojedine sorte dobrim izborom klona postižu određene značajke, sigurnije prinose, bolju kvalitetu i td. Kod većine svjetskih sorata izdvojeni su i registrirani mnogobrojni klonovi koji se bitno razlikuju po svojstvima koja su izuzetno važna za kvalitetu vina. Tako postoje klonovi koji se bitno razlikuju u dužini vegetacijskog razdoblja (brzini postizanja pune zrelosti), ukupnom potencijalu za nakupljanje šećera. Također razini ukupne kiselosti u punoj zrelosti, rodnom potencijalu, koeficijentu rodnosti. Broj grozdova po rodnoj mladici, veličini grozda, sadržaju aromatskih spojeva, sadržaju antocijana i drugih fenolnih spojeva.
Osim svojstava koja izravno utječu na razinu prinosa i kvalitetu vina, klonovi se bitno razlikuju i po svojstvima koja utječu na i njihove uzgojne značajke u smislu razlika u bujnosti, načina rasta. Kod nekih sorata izdvojeni su klonovi sa uspravnim rastom mladica što olakšava njihov uzgoj. Također manju osjetljivost na sivu plijesan (klonovi s debljom kožicom i rastresitijim grozdom).
U suvremenoj vinogradarskoj proizvodnji nužno je ne samo odabrati pravu sortu za određeno područje ili tip vina već je potrebno poznavati i dosege klonske selekcije kod takve sorte. Na taj način možemo bitno unaprijediti proizvodnju i kvalitetu vina što u konačnici utječe na isplativost takve proizvodnje. Najnapredniji proizvođači informiraju se o različitim svojstvima klonova koji su izdvojeni na nekom području. Vrlo je čest slučaj da se nasadi ne podižu samo s jednim klonom neke sorte već sa nekoliko njih. Koji se međusobno nadopunjuju u smislu kvalitete. Npr. kod sorte chardonnay izdvojeni su klonovi s izraženom muškatnom aromom zahvaljujući visokoj koncentraciji monoterpena u kožici. Koja je inače svojstvena muškatnim sortama, međutim rijetko se koji proizvođač odluči koristiti samo taj klon u svojoj proizvodnji vina koja su u tom slučaju nisu karakteristična za sortu.
Većina proizvođača odlučuje se samo za određeni udio tog klona u nasadu čime samo nadopunjuje osnovni aromatski profil vina ove sorte. Vodeće rasadničarske kuće već duži niz godina u svojoj ponudi sadnog materijala kod gotovo svih značajnijih sorata imaju po nekoliko klonova (kod najvažnijih sorata i više). Informacije o njihovim osobinama mogu se pronaći u njihovim katalozima. Obično uz svaki klon idu osnovne informacije o njegovom potencijalu rodnosti, kvalitete (sadržaj šećera i razina kiselosti u punoj zrelosti), veličini i zbijenosti grozda ili neke specifičnosti kao što su intenzitet arome kod klonova bijelih sorata ili intenzitet obojenosti kod klonova crnih sorata.
Važno je znati da klonovi koji su izdvojeni na nekom području radi određenih dobrih svojstava ne moraju nužno ta ista svojstva ponavljati kada se posade na nekom drugom području. Prije značajnog širenja i preporuke određenog klona za novo područje prvo potrebno provesti istraživanja koja kojima se ispituje stabilnost svojstava koja su utvrđena u drugačijim okolinskim uvjetima.
Najpoznatiji selekcionerski centri u svijetu
U vodećim vinogradarskim zemljama svijeta postoje dobro razvijeni i mnogobrojni selekcionerski centri koji izdvajaju i održavaju mnogobrojne klonove najvažnijih sorata. U takvim centrima osim registriranih klonova koji su trenutno zanimljivi proizvođačima postoje i tzv. repozitoriji klonova. U kojima se čuvaju stari klonovi koji više nisu tržišno zanimljivi. No i izdvojeni klonski kandidati koji po svojim svojstvima trenutno nisu zanimljivi. Na ovaj način moguće je u koliko se trendovi na vinogradarskom tržištu promjene relativno brzo izdvojiti novi klon koji će odgovarati novim zahtjevima.
Npr. u Njemačkoj je krajem 20. st. bio trend izdvajanja klonova sa visokim i stabilnim prinosima. Dok se trenutno traže klonovi koji imaju nizak prinos, rastresiti i gotovo rehuljav grozd kako se uz minimalne intervencije u vinogradu moglo proizvesti vina visoke kakvoće i kako bi se smanjila upotreba zaštitnih sredstava protiv sive plijesni. Klonovi sa rastresitijim grozdom manje su osjetljivi na sivu plijesan. Najpoznatiji francuski klonovi brojnih svjetskih sorata su oni selekcionirani u francuskom institutu ENTAV-INRA. U svome najnovijem katalogu opisuju 318 sorata i njihove klonove više informacija o ovom najvećem svjetskom institutu za selekciju vinove loze može se pronaći na njihovim web stranicama (www. entav.com).
Klonovi ove selekcijske kuće imaju u svom nazivu oznaku ENTAV ili samo CL i broj klona. Osim iz Francuske poznate selekcije ove sorte dolaze iz Njemačke i to iz Instituta za oplemenjivanje vinove loze u Geisenheimu. Ovaj institut ima najdužu povijest u provođenje klonske selekcije. S obzirom na okolinske uvjete izdvojeni klonovi mogu biti zanimljivi za naša najsjevernija uzgojna područja. Posebno su zanimljive selekcije Rizlinga rajnskog kao njihove najvažnije sorte. Klonovi izdvojeni u ovom institutu nose oznaku GM. U Njemačkoj se selekcija osim u ovom institutu provodi i u institutu Freiburg (klonovi oznaka FR) te tzv. Dreher klonovi (oznaka D). Najpoznatije talijanske selekcije dolaze iz Conegliana (oznake SMA) i iz rasadničarske kuće VCR (Vivai Cooperativi Rauscedo). U novije vrijeme klonove različitih sorata izdvajaju i u SAD-u i to iz FPS-a (Fundation Plant Service, Davis, California). Osim navedenih postoje i brojne druge manji selekcionerski centri.
Primjeri poznatih klonova „svjetskih“ sorata
Kod svih važnijih sorata u svijetu nalazimo veliki broj izdvojenih klonova iz različitih selekcionerskih centara. Ovdje samo navodimo primjer dviju poznatih sorata chardonnay i pinot crni.
Chardonnay
Kod sorte chardonnay zbog njezine izuzetne raširenosti imamo cijeli niz klonova iz različitih vinogradarskih područja svijeta. Najpoznatiji klonovi ove sorte zasigurno su francuski klonovi koje možemo podijeliti u tri osnovne grupe. To su klonovi niskog prinosa za visoku kvalitetu, klonovi s intenzivnijom aromom te klonovi prikladni za proizvodnju pjenušca. Iz grupe visoko kvalitetnih i nisko prinosnih klonova za najsjevernija područja izdvaja se klon ENTAV 1066. Sa visokim udjelom malih neoplođenih bobica u grozdu. Od kvalitetnih klonova srednjeg prinosa – ENTAV 95, 96 i 548, 1066, GM 50, GM 51, GM 52, GM 53, GM 54 i GM 57, D 276, SMA 130, klonovi ENTAV 77 i ENTAV 809. Najpoznatiji su klonovi chardonnaya sa izraženom muškatnom aromom. Klonovi s visokim prinosom i izraženom kiselošću prikladni za proizvodnju pjenušca su GM 1, GM 2, GM 3, SMA 108, SMA 123, FR 152, D 271 i sl.
Pinot-i sorte ili klonovi
Jedan od najboljih primjera razine promjena koje mogu uzrokovati mutacije jest primjer sorata iz grupe pinot. Naime izvorno je sorta pinot bila samo crna, tj. generativnim putem iz sjemenke prvo je nastala sorta pinot crni. Kroz izrazito dugi period uzgoja ove sorte pojavile su se mutacije. One su dovele do promjene boje kožice pa su se tako pojavili klonovi bijele i sive boje kožice. Kako su ovi mutanti izdvojeni i korišteni u proizvodnji znatno ranije nego li je bio poznat postupak klonske selekcije ovi su mutanti proglašeni novim sortama. Tako danas zapravo najpoznatiji klonovi su sorte pinot sivi i pinot bijeli. No i neki drugi manje poznati iz te grupe. Klonska selekcija provodi se kod ovih sorata odvojeno. Tako posebno kod pinota crnog imamo izrazito veliki broj klonova (crne boje kožice). Posebno kod selekcije ove sorte išlo u smjeru izdvajanja mutanata koji daju intenzivnije obojena vina.
Klonovi kod kojih je došlo do mutacije boje kožice i kod drugih sorata mogu se registrirati kao nova sorta. Tj. ne mogu se smatrati klonom, jer više nemaju svojstvo koje je obilježje sorte.
Pinot crni. Sorta iz grupe pinot koja ima zasigurno najveći broj klonova. Samo iz ENTAV-a (Francuska) ima preko 50 registriranih klonova. S obzirom na karakteristike sorte i njeno korištenje za proizvodnju mirnih crnih vina, ali i kao najvažnijoj sorti za proizvodnju pjenušca na isti se način i se klonovi mogu podijeliti u dvije grupe.
Isto tako kod ove sorte izdvojeni su i klonovi sa rastresitijim grozdom i debljom kožicom. Kako bi se smanjila njegova izrazita osjetljivost na sivu plijesan. Sve ovo potrebno je uzeti u obzir prilikom izbora prikladnog klona ove sorte za pojedine uvjete ili ciljanu kategoriju vina. Od klonova za proizvodnju pjenušaca treba istaknuti: ENTAV 292 i 386, GM 1-1, GM 1-6, GM 1-11 i sl.. Intenzivna boja i taninima. Netipično za sortu, ali može se iskoristiti u određenom postotku za poboljšanje boje i strukture vina. Klonovi ENTAV 777 ali i ENTAV 667, GM 20-19 i sl. Elegantna tipična mekana vina sorte pinot crni: ENTAV 943, 114, 115 i sl.
Dostupnost klonova hrvatskih sorata i nužnost pokretanja Hrvatskog lozno-selekcijskog centra
U Hrvatskoj je moguće nabaviti klonove samo za svjetske sorte (chardonnay, rizling rajnski, pinot, sauvignon, graševina i sl.). Dok klonovi kod autohtonih sorata ili svjetskih sorata selekcionirani u našim uzgojnim uvjetima još uvijek ne postoje. Postupak klonske selekcije započeo je tek 2006 godine. Od strane stručnjaka s Agronomskog fakulteta u Zagrebu kod većine autohtonih ili udomaćenih sorata (škrlet, graševina, kraljevina, žlahtina, plavac mali, pošip, vugava, grk, debit, plavina, maraština). Zbog dugotrajnosti postupka prva sorta kod koje će u 2015. godini biti podignut matičnjak klonova jest škrlet. Kod ove sorte izdvojena su tri klona koji posjeduju određene razlike u prinosu, sadržaju šećera, masi grozda i sadržaju aroma. Ulaskom matičnjaka u rod moći će se na tržištu pronaći sadni materijal ovih klonova. Od ostalih sorata u narednim godinama kreće se u postupak prijave klonova koji bi trebao biti dovršen kroz nekoliko narednih godina.
Unatoč tome što klonove hrvatskih sorata tek očekujemo, zahvaljujući klonskoj selekciji koju provodi Agronomski fakultet u Zagrebu za ukupno 9 sorata od 2015. godine, dostupna je manja količina certificiranog sadnog materijala ili plemki. To iz matičnjaka koji su podignuti prema najstrožim kriterijima i kojima se provodi izdvajanje klonova. Međutim, rasadničari još uvijek nemaju svojih certificiranih matičnjaka ovih sorata.
Dakle unatoč tome što se klonska selekcija provodi u Hrvatskoj nedostaje poveznica između selekcionera i rasadničara koji bi koristili ovaj materijal za podizanje vlastitih matičnjaka. Naime u svim razvijenim vinogradarskim zemljama postoje državne institucije koje održavaju inicijalni materijal klonova i dalje opskrbljuju rasadničare. Koji onda podižu matičnjake. Matičnjaci imaju svoj rok trajanja. Nakon čega se jedino iz inicijalnog materijala, koji se čuva u posebnim uvjetima, može podići novi matičnjak neke sorte ili klona.
Institucionalna podrška lozno rasadničarskoj proizvodnji u RH trenutno se svodi samo na nadzor proizvodnje i tržišta,. Ne i u osiguravanju osnovnih preduvjeta za unaprjeđenje te iste proizvodnje kroz opskrbu loznih rasadnika sa predosnovnim kategorijama sadnog materijala neophodnih za uspostavljanje matičnjaka nižih kategorija što je uobičajena praksa svih vinogradarskih država EU. Ovaj nedostatak vinogradari nastoje djelom nadomjestiti uvozom kvalitetnog sadnog materijala internacionalnih sorata. Dok za autohtone sorte vinove loze ne postoji takva mogućnost.
Naime s obzirom na male populacije i lokalni značaj većine autohtonih sorata vinove loze. Njihov sadni materijal proizvodi se uglavnom lokalno. Tj. u domaćim loznim rasadnicima. Zbog nepostojanja sustavne selekcije, kao ni izvora predbaznog sadnog materijala za podizanje kvalitetnih matičnjaka ovih sorata. Sadni materijal je generalno niske kvalitete, neujednačenih proizvodnih osobina i u velikoj mjeri zaražen gospodarski štetnim virozama.
Nacionalni program pomoći sektoru vina za Hrvatsku za razdoblje 2014.- 2018.
Sve navedeno značajno smanjuje proizvodni potencijal hrvatskih autohtonih sorata i otežava njihov uzgoj te se mnogi proizvođači okreću internacionalnim sortama. Čime se uzrokuju brojne negativne posljedice za hrvatsko vinogradarstvo.
