Navedene vrste povrća ne podnose zasjenjivanje. U zaštićenu prostoru mogu se uzgajati samo u razdoblju s dosta svjetlosti.
Veći intenzitet svjetlosti trebaju i kupus, rotkvica i salata, čija razlika ovisi o kultivaru. Vrste povrća kojima treba manje svjetlosti, od 3-5 tisuća luksa, bolje podnose zasjenjivanje i gust sklop. Gdje se posebno ističe mladi luk-kapula, koji se može proizvoditi između biljaka na zasjenjenu mjestu, sa samo od 500 do 1000 luksa.
Biljkama povrća najznačajniji je vidljivi dio spektra, nazvan FOTOSINTETIČKA AKTIVNA RADIJACIJA (FAR), pri kojoj se normalno odvija FOTOSINTEZA, kao osnovni životni proces u biljci. Visoka, jaka svjetlost djeluje štetno. Nagle promjene intenziteta svjetlosti nepovoljne su, primjerice, u tijeku zime i za oblačnih dana.
Duljina dana
Odnos biljke povrća prema duljini dana određuje mogućnost proizvodnje na različitim geografskim širinama, odnosno u određenom razdoblju godine. Tako biljka dugog dana donosi cvijet, sjeme, plod kad je duljina dana 14 i više sati. U našim uvjetima od svibnja do sredine kolovoza, primjerice luk-kapula, kupus, salata. Biljke kratkog dana cvjetaju kad je dan kraći od 14 sati, primjerice paprika, krastavac, grah, patlidžan.
Kako biljke povrća koriste svjetlost?
Biljke koriste svjetlost u ovisnosti o veličini i obliku vegetacijskog prostora, smjeru redova sadnje i broju biljaka po jedinici površine. Za združenu i raniju berbu boljim se pokazao gusti sklop, primjerice rajčica za proizvodnju koncentrata, te mehanizirane berbe – kombajnima. Gusti sklop kod lukovičastog povrća daje jestive dijelove biljke – sitnijima. Biljke povrća sijane ili sađene u smjeru sjever-jug imaju ujednačeno osvjetljenje u tijeku cijelog dana i daju veći prinos za racionalnu proizvodnju povrća. Pravokutni oblik vegetacijskog prostora je najčešći, iako nije najbolji s obzirom na osvijetljenost biljaka.
Većina povrćarskih biljaka koje se proizvode u plastenicima trebaju dosta svjetlosti. Pri nedostatku svjetlosti, posebice kod heliofilnih vrsta povrća, biljke kasnije cvjetaju i kasnije zameću plodove.
Svjetlosne promjene
Promjene svjetlosnih uvjeta u plastenicima ovise o trajanju sunčanog dana u satima, o geografskom položaju, o lokaciji (mjestu) plastenika i klime, te dobu godine, dobu dana, sastavu zraka. Također položaju terena, vrsti zaštićena prostora, tipu i konstrukciji objekta građevinskog materijala od kojega je plastenik izgrađen.
Prirodni izvor svjetla je Sunce.
Ako je Sunce više nad horizontom veći je postotak izravne svjetlosti, ali to znatno ovisi o čistoći zraka. Jer što je zrak čistiji, to je viši postotak svjetlosti na biljkama, što je i u vezi s nadmorskom visinom i geografskom širinom.
Za optimalnu osvijetljenost plastenika količina sunčevih zraka pada pod kutem od 90°. To upućuje na zaključak da je poluoptimalan kružni oblik krova plastenika. Dugi sunčevi zraci koji padaju u plastenik reflektiraju se izvan njega.
Utjecaj oblika krova na svjetlosne uvjete
Za fotosintezu, najznačajniji dio sunčeva spektra su zrake, valne dužine od 360-760 milimikrona, i oni čine oko 50%sunčeve insolacije. Na intenzitet osvjetljenja posebice su osjetljive heliofilne biljke povrća. Kao što su paprika i rajčica, kojima je za optimalne uvjete rasta i razvoja nužan intenzitet osvjetljenja od 20 do 30 tisuća luksa, a za normalan rast oko 15 tisuća luksa.
Dnevni prosjek (na 44- 45° sjeverne geografske širine) intenziteta svjetlosti u prosincu iznosi oko 5 tisuća luksa. U siječnju oko 7 tisuća, u veljači oko 10 tisuća, u ožujku 17,5 tisuća luksa.Od čega se pri prolasku kroz plastičnu foliju gubi i do 30-50%. Zbog ovakvih uvjeta u tijeku zimskih mjeseci, najčešće se proizvode one vrste povrća koje su manje osjetljive na jačinu osvjetljenja. Primjerice krastavac, mladi luk-kapula, kupus, salata, ili se daje dopunsko osvjetljenje prijesadnica heliofilnih vrsta povrća. Dopunska elektrifikacija plastenika i plastičnih tunela ima prednost kod reguliranja osvjetljenja.
