Papar je utjecao na ljudsku kulturu od davnina. Dokazi o upotrebi ove tropske ljekovite biljke i začina mogu se naći u svakoj velikoj civilizaciji. U srednjevjekovnoj Europi bio je često sredstvo plaćanja i cijenjen gotovo poput zlata. To je najčešće korišten začin diljem svijeta. Usto ima brojne ljekovite učinke koji mogu pomoći i u uzgoju peradi.
Razlikujemo crni, bijeli i zeleni papar. Crni papar nastaje od nedozrelih, zeleno obranih i zatim sušenih plodova. Tijekom nekoliko minulih stoljeća uzgajatelji domaćih purana bili su suočeni s velikim mortalitetom njihova pomlatka u prvim danima života. Održavanje osjetljivih purića, u tradicijskom slobodnom uzgoju, zahtijevalo je mnogo napora i određena znanja. Kako bi spriječili uginuća, zbog iznenadnog pothlađivanja ili infekcije crijevnim i dišnim nametnicima, dovijali su se na različite načine, pa su među ostalim običavali purićima davati zrna crnog papra izravno u kljun.
Još i danas, među starijom populacijom uzgajatelja zagorskih purana, ukrasnih fazana i paunova postoje pojedinci koji koriste to drevno znanje. Recentna znanstvena istraživanja provedena u nekoliko zemalja potvrdila su ispravnost takve prakse. Antibiotici za poticanje rasta u stočnoj hrani sastavni su dio industrijske proizvodnje peradi više od pedeset godina.
Korištenje antibiotika u hranidbi životinja kao poticanja rasta nesumnjivo je bilo korisno za zootehničko poboljšanje parametara učinkovitosti i prevenciju protiv bolesti. Međutim, prijetnje biološke sigurnosti za zdravlje ljudi i životinja koje proizlaze iz povećanja otpornosti patogena na antibiotike i nakupljanja ostataka antibiotika u životinjskim proizvodima i u okolišu doveli su u pitanje njihovo daljnje korištenje u hranidbi životinja.
Papar u hranidbi peradi
Vrijednost sirovina dostupnih domaćim životinjama ovisi o kvaliteti i važnosti mikrobnog opterećenja životinje domaćina, osobito u probavnom traktu i okolišu. Za razliku od preživača, perad nema prirodnu bakterijsku floru sposobnu razgraditi sve hranjive tvari. Potonji su obdareni otpornošću i ograničenim imunitetom protiv infekcije kolonizacijom potencijalno patogenih mikroorganizama. U tu je svrhu preporučena uporaba antibiotika kao faktora rasta i inhibitora patogenih bakterija; sve kako bi se poboljšala proizvodnja i zdravlje. No, to više nije moguće nakon zabrane koju je 2006. godine donijela Europska unija. To je dovelo do loših performansi i ponovnog pojavljivanja patogena koji mogu izazvati bolesti i gospodarske gubitke na farmama. U tom kontekstu, biljni ekstrakti, koji se nazivaju i fitobiotici ili fitogeni, bili su predmet istraživanja kako bi se procijenila korist od njihovog uključivanja u hranu namijenjenu životinjama kao ne-antibiotskih čimbenika rasta, poput primjerice probiotika, prebiotika i sinbiotika. Potonji već imaju svoje mjesto u prehrani životinja.
Rezultati novijih studija pokazali su da dodavanje fino mljevenog crnog papra u obrok (0,5 do 1 %) povećava tjelesnu masu brojlera u kontrolnoj skupini; ima dobre učinke na neke biokemijske vrijednosti krvi, parametre imuniteta i crijevnu mikrobnu populaciju. Također se pokazalo da sadržani alkaloid piperin može značajno poboljšati apsorpciju selena, vitamina B skupine, beta karotena i drugih hranjivih sastojaka. Nadalje, aktivni alkaloid podržava razgradnju masti, ubrzava metabolizam energije u tijelu i povećava protok probavnog soka. Piperin je proučavan zbog brojnih mogućih fizioloških učinaka, ali mehanizmi djelovanja još nisu poznati.
Crni papar je prepun hranjivih tvari i vitamina, a perad ga rado jede kad je umiješan u standardnu hranu. Sadrži dostanu količinu kalija, kalcija, cinka, mangana, željeza, magnezija i vitamina B skupine, vitamine C, A i K; također i flavonoide poput karotena, kriptoksantina, zeaksantina i likopena. Kad je u pitanju probava crni papar djeluje protuupalno, antioksidativno i antibakterijski ako se dodaje u osnovni obrok, u koncentracijama od 1 do 5 %, tijekom tri tjedna. Treba ga samljeti neposredno prije upotrebe kako bi se smanjio gubitak korisnih eteričnih ulja i drugih ljekovitih sastojaka.
