Bez stočarstva nema opstanka hrvatskog sela (2)

U prošlom broju Gospodarskog lista objavljen je prvi dio članka o trenutnom stanju u domaćem stočarstvu i problemima s kojima se suočavaju hrvatski stočari. Slijedi nastavak.

Ugovorene cijene silaže su značajnije niže nego je cijena suhog kukuruza danas na tržištu. Tako se stvara značajna razlika u prihodu po jedinici površine u korist kukuruza u suhom zrnu. Stoga je veliki broj primarnih proizvođača iz ratarske proizvodnje destimuliran da proizvodi silažu kao biomasu za obnovljive izvore energije. Bez sirovine bioplinska postrojenja su na koljenima. Prestankom rada sustava iz obnovljivih izvora energije otvara se tržište fosilnim gorivima. Nastavno s tim gospodarske sile koje imaju naftu i zemni plin profitiraju. Kao posljedica ovakvog scenarija je propast europskog stočarstva i obnovljivih izvora energije.

EU bi morala hitno intervenirati značajnom financijskom pomoći sektoru stočarstva. Sve kako bi sačuvala proizvodni resurs i sigurnost opskrbe stočarskim proizvodima stanovništva EU, a s druge strane sirovinu za obnovljive izvore energije koja čini temelj bio ekonomije ili cirkularne ekonomije zelenog plana.

Skladišni kapaciteti u stočarskoj proizvodnji

Utjecaj tržišnih poremećaja na stočarsku proizvodnju, a pogotovo ovakvog oblika ovisi o robnim rezervama, odnosno skladišnim kapacitetima pojedinih članica EU. Robne rezerve omogućavaju stabilnost stočarske proizvodnje u kontekstu skladištenja godišnjih potreba za sirovinama ugljikohidratnih i proteinskim krmivima namijenjenim proizvodnji stočne hrane. U RH sektor stočarstva ima godišnju potrošnju 1,1 do 1,2 milijuna tona. Još bi trebalo uzeti u obzir oko 200 tisuća tona za prijelazne zalihe. To ukupno iznosi do 1,4 milijuna tona kukuruza.

Ovo je količina prosječna koju RH treba imati uskladišteno za cjelogodišnju stočarsku proizvodnju i prijelaznu zalihu. Hranidbeni normativi koju su dominantni je DLG normativ koji u osnovi ima kukuruz kao najznačajnije krmivo. Postoje normativi u kojima je osnova ječam uz dodatak enzima. Pšenica i ječam mogu kao ugljikohidratna krmiva i izvori polisaharida zamijeniti kukuruz uz dodatak enzima kao što arabanoksilanaze i betaglukanaze; uz dodatak enzima fitaze mogu biti i izvor fitinskog fosfora kao makroelement.

U 2022. godini u RH bit će izražen problem vezan uz kukuruz budući je suša prepolovila urode kukuruza. Cijena mu neprekidno raste. Bit će potrebno intervenirati, uključiti pšenicu i ječam u izradu potpunih krmnih smjesa namijenjeno hranidbi domaćih životinja. Potrebno je strateški promišljati i adekvatno osigurati strne žitarice koje će supstituirati kukuruz.

Robne rezerve trebaju se aktivirati i značajno podržati sektor stočarstva gdje bi se stočarima ustupile količine iz istih. Dugoročna strategija razvoja poljoprivrede nije obuhvatila strategiju skladišnih kapaciteta za primarne poljoprivredne proizvode u RH. Ipak, nedavno raspisivanje Mjere 4 iz Programa ruralnog razvoja za ulaganja u fizičku i materijalnu imovinu u iznosu od 150 milijuna kuna, imalo je za cilj podizanje silosnih kapaciteta za skladištenje zrnatih proizvoda.

Ovim podacima pokazujemo važnost silosnih skladišnih kapaciteta u pojedinim članicama EU. One imaju vrlo modernu i inovativnu poljoprivredu s značajnim udjelom iste u BDP-u. U ovim pokazateljima RH značajno zaostaje, poglavito od skupine zemalja najpogođenijih klimatskim promjenama među kojima su Češka i Mađarska. One su ujedno postale članice u zadnjem krugu proširenja, prije Hrvatske. Mađarska ima 8,92 t/ug ili 4,33 t/ha skladišnih silosa.

Hrvatska ima 2,9 t/ug ili 1,59 t/ha skladišnih silosa. Ako usporedimo Mađarsku i Hrvatsku u pogledu omjera skladišnih kapaciteta i uvjetnog grla, Mađarska ima 306 % više skladišnih kapaciteta po uvjetnom grlu od RH. Po omjeru hektara i skladišnog kapaciteta ima 271 % više kapaciteta silosnih skladišta po hektaru od RH. Češka ima 6,60 t/ug i 3, 27 t/ha skladišnih silosa. U usporedbi s RH ima 227 % više skladišnih silosnih kapaciteta po uvjetnom grlu. Po površini ima 205 % više skladišnih silosnih kapaciteta po hektaru. Iz ovih pokazatelja evidentno je da RH mora povećati silosne skladišne kapacitete u stočarskoj proizvodnji. Sve kako bi podigli razinu konkurentnosti i smanjili negativan utjecaj velikih tržišnih promjena na sektor u RH. Stočarstvo treba imati prioritet u izgradnji silosnih kapaciteta s intezitetom potpore 70 %.

 Tržišne cijene stočarskih proizvoda

Nepoštena trgovačka praksa u lancu opskrbe hranom kroz dampinške cijene čini najveći problem stočarstva. Tržišne cijene stočarskih proizvoda u najvećoj mjeri ne pokrivaju fiksne i varijabilne troškove proizvodnje. Stoga se dohodak uopće ne ostvaruje. Tržišni paradoks unutar članica EU i nedostatak mehanizma regulacije čini veliki problem.

Ako promotrimo prosječne maloprodajne cijene mesa u prethodnoj godini u RH, cijene su niže za 20 % od prosjeka EU. Svinjske polovice su 8 % manje cijene od prosjeka EU, a juneće polutke su 6 % manje cijene od prosjeka EU. U usporedbi s Republikom Austrijom gdje je cijena mesa u maloprodaji 45 % viša od prosjeka EU, realna razlika u cijeni u maloprodaji RH i Austrije je 65 %.

Europski povjerenik za poljoprivredu treba dati odgovor hrvatskim stočarskim proizvođačima gdje je ovdje na tragu ravnopravna tržišna utakmica, solidarnost i kolegijalnost unutar EU. Vlada RH mora se uključiti i svojim autoritetom i diplomatskim sposobnostima nametnuti Europskoj komisiji hitno uspostavljanje mehanizma regulacije na tržištu stočarskih proizvoda. Europsko je zajedništvo u protivnom besmisleno.

Za stabilizaciju sektora stočarstva potrebno je provesti hitan akcijski plan.

• Financijska potpora za stabilizaciju i održivost sektora stočarstva u iznosu uskraćenih omotnica potpora od ulaska Hrvatske u EU do danas za stočarske proizvođače, iznos oko 2 milijarde kuna.
• Otpis zakupa dugogodišnjeg zakupa i koncesije državnog poljoprivrednog zemljišta za 2021 i 2022. godinu svim stočarskim proizvođačima.
• Uvođenje moratorija na sve financijske instrumente, odnosno kredite sektora stočarstva.
• Oslobađanje plaćanja fiskalne obveze doprinosa za mirovinsko i zdravstveno osiguranje do kraja 2022. godine svim stočarskim proizvođačima.

• Mjeru pomoći zbog poremećaja tržišta uslijed SARS COV19, virusne infekcije usmjeriti stočarskim proizvođačima koji nemaju prihode iz obnovljivih izvora energije.
• Ustrojavanje Hrvatske poljoprivredne komore i njenih sektorskih odbora u stočarstvu kroz menadžment u smjeru objedinjene nabave i objedinjene prodaje stočarskih proizvoda.

• Uvođenje koda za sve stočarske proizvode u RH u računima u maloprodaji kako bi ministarstvo financija preko fiskalnih računa pratilo koliko stočarskih proizvoda s hrvatskom deklaracijom uđe u maloprodaju i koliko proizvoda izađe preko fiskalnih računa. Ovim mehanizmom bismo onemogućili predeklariranje uvoznih proizvoda i obmanu naših potrošača.
• Aktivno uključivanje svih političkih struktura u promociju domaće stočarske. proizvodnje i stvaranje novog brenda hrvatskog turizma kroz GMO free, mlijeko, meso i jaja u GMO free resort kao nadstandard u turizmu.

Hrvatsko stočarstvo je jamac opstanka hrvatskog naroda na ovim prostorima. Stoga treba biti prioritet vitalnog nacionalnog interesa i sektor u kojem nema političkih sukoba nego sinergija znanja, rada i inovacija s ciljem opstanka ruralnog prostora u RH.