Ukoliko ženka prenese, a to je u slučajevima kada do okotnje dolazi nakon 33 dana, okot je najćešće malobrojan te nalazimo od jednog do tri mladunca koji su uglavnom preveliki, što može dovesti i do otežanog porođaja i njihova ozljeđivanja tijekom poroda. Takvo potomstvo ne ostavlja se za dalji rasplod, jer je pri optimalnim uvjetima smještaja i prehrane duljina nošenja nasljedna. Ukoliko do okotnje dođe prerano, mladunčad će biti slabo razvjena i slabo vitalna, a može doći i do pojave mrtvorođenčadi. Svakom uzgajivaču bitno je što ranije utvrditi je li ženka gravidna kako bi je ukoliko nije, mogao ponovno pripustiti. Gravidna ženka je u odnosu na negravidnu mirnija, sporija i povećan joj je apetit. U drugoj polovici graviditeta primjećujemo povećanje trbuha i tjelesne težine. Ipak, svi ti znakovi ne omogućuju nam da s potpunom sigurnošću utvrdimo skotnost ženke. Zato kunićari najviše koriste metodu opipavanja (palpacije) stražnjeg dijela trbuha. Obavlja se između 12. i 14. dana nakon pripuštanja. Osoba koja opipava mora biti oprezna i nježna kako ne bi izazvala pobačaj. Kunica se pažljivo izvadi iz kaveza i stavi na ravnu podlogu glavom okrenuta prema osobi koja je pregledava. Jednom rukom primimo je za uši i kožni nabor iznad plećki, a drugom pipamo stražnji donji dio trbuha odnosno maternicu. Ukoliko je kunica gravidna pod prstima ćemo osjetiti plodove koji su večine lješnjaka. Pojedini dugogodišnji, iskusni uzgajivači mogu potvrditi bređost i ranije. S druge strane, oni mladi i neiskusni mogu zamijeniti plodove s okruglastim izmetom u stražnjem crijevu. Da se to ne dogodi moramo uvijek imati na umu da je izmet tvrd i poredan u nizu, dok su plodovi mekani, poput mjehurića. Ukoliko želimo izbjeći palpaciju možemo probati “test parenja”. Najranije petog ili šestog, a najbolje 18. dana nakon parenja ženku odnesemo u kavez mužjaku. Ukoliko je kunica bređa bježat će od mužjaka, branit će se ili ga napadati i ispuštati glasove poput jauka. Niti ova metoda nije u potpunosti pouzdana, jer ponekad i gravidna ženka prihvaća mužjaka ili ga odbija ona koja to nije. Gravidnu ženku ne smijemo bez potrebe uznemiravati, već joj moramo osigurati mir i tišinu. Trebamo je zaštititi od udaraca i ozljeda, te učestalog premještanja. Ukoliko je preseljenje nužno ne smijemo ju navlačiti za uši ili kožu. Najbolje je koristiti odgovarajuću košaru ili sanduk za prijevoz.