Za svaku biljnu vrstu poznata su kritična razdoblja tijekom rasta i razvoja u kojem stresni uvjeti imaju najveći utjecaj na pad prinosa i/ili pad kvalitete prinosa. Biljke uzgajane na tlima slabije plodnosti uvijek „jače stradaju“ u odnosu na biljke uzgajane na tlima zadovoljavajuće plodnosti. Zimsko razdoblje moglo se iskoristiti za analizu postignutih rezultata u prošloj vegetaciji, promišljanju o „problematičnim parcelama“ i njihovom popravku.
Optimalna pH vrijednost tla
Približava se vrijeme sjetve jarih ratarskih kultura. Pri odluci o izboru parcele za sjetvu treba povesti računa o plodnosti parcele na kojoj se planira sjetva. Različite poljoprivredne vrste imaju različite zahtjeve prema tlu.
Kemijska reakcija tla često je ograničavajući čimbenik u proizvodnji. Većini ratarskih kultura najbolje uspijeva na tlima neutralne reakcije, dok neke dobro podnose kisela tla. Biljke znatno lošije podnose povećanu alkalnost tla, ali u našim uvjetima proizvodnje, prevladavaju kiselija tla.
Pri odabiru vrsta, obzirom na kemijsku reakciju parcele, pomoći će podaci prikazani u Tablici 1.
Neke su vrste osjetljive na nedostatak kalcija, neke na višak mangana, aluminija ili željeza. Osim toga, pojava nekih biljnih bolesti učestalija je na tlima kisele reakcije (npr. pojava kupusne kile na kiselim tlima). Poznavanje kemijske reakcije tla omogućit će racionalniju gnojidbu. Radi nepovoljne reakcije tla, primijenjena mineralna gnojiva biljka ne može usvojiti. U Tablici 2 prikazan je utjecaj reakcije tla na usvajanje hraniva iz mineralnih gnojiva. Kalcizacijom se biljkama osigurava kalcij, ponekad i magnezij kao biljno hranivo, povećava pH kiselih tala i stvaraju uvjeti da biljna hraniva nepristupačna biljkama u kiselim tlima, postanu pristupačna i da se smanji toksičnost uvjetovana aluminijem, željezom i manganom. Intenzivnu biljnu proizvodnju prati stalni trend smanjenja količine humusa u tlu, a posljedica toga je pogoršanje fizikalnih, kemijskih i bioloških svojstava tla. Dostupni rezultati provedenih kemijskih analiza tla su zabrinjavajući. Na mnogim parcelama sadržaj humusa je ispod 2%, negdje čak ispod 1,5%.
Kalcizaciju, ako je ona potrebna, treba provesti uvažavajući nekoliko osnovnih pravila. Za provođenje kalcizacije najpovoljnije je ljeto, kad su i putovi i poljoprivredne površine suhe. U pravilu, to je nakon žetve strnih žitarica i uljane repice. Ako moramo primijeniti veću količinu materijala za kalcizaciju, potrebno je višekratno primjeniti potrebnu količinu. Ovisno o vrsti izabranog materijala za kalcizaciju (kemijski sastav i granulacija), teksturi tla i njegovoj pH vrijednosti prije kalcizacije, kao i o trajanju vremenskog razdoblja između kalcizacije i sjetve/sadnje, ovisit će doza materijala za kalcizaciju koju se preporučuje primijeniti.
Iznošenjem hraniva pada i sadržaj organske tvari
Više čimbenika utjecalo je na pad sadržaja organske tvari u tlu. U intenzivnoj proizvodnji cilj je postići visok prinos po jedinici površine. Visokim prinosom iznose se velike količine hraniva iz tla čime se tlo osiromašuje biogenim elementima. Međutim, često se s oranica ne odvozi samo onaj dio biljke koji je bio cilj proizvodnje (zrno kukuruza, pšenice, ječma, soje, suncokreta…), već i biljni ostaci nakon žetve (kukuruzovina, slama).
Organska tvar većinom se odvozi s oranica, a na oranice se vraća u manjem dijelu. Također je posljednjih godina (a na nekim parcelama i cijelo desetljeće, ili dulje) značajno smanjeno korištenje organskih gnojiva, posebice stajnjaka. Posljedica svega navedenog je pad sadržaja humusa u tlu. Intenzivnom obradom pospješuju se procesi mineralizacije i na taj se način smanjuje razina humusa u tlu. Razina organske tvari u tlu podiže se gnojidbom organskim gnojivima, ali i pravilnom izmjenom uzgajanih poljoprivrednih vrsta na parceli.
Prema ukupnom djelovanju, posebice prema utjecaju na sadržaj organske tvari u tlu, poljoprivredne kulture se mogu svrstati u četiri skupine:
Okopavine – radi intenzivne obrade, dovode do pada sadržaja humusa u tlu. Površina “otvorenog tla” u prostoru između redova, predstavlja čimbenik visokog rizika od erozije tla vodom. Velika zastupljenost ove skupine usjeva stvara opasnost od degradacije tla – pad sadržaja humusa i erozija tla.
Strne žitarice – tijekom njihove vegetacije tlo se ne obrađuje. Ne uzrokuju smanjenje sadržaja humusa u tlu u usporedbi s okopavinama. Zbog gustoće usjeva površina tla je pokrivena i zaštićena od erozije vodom.
Jednogodišnje leguminoze – obogaćuju tlo dušikom, a ne uzrokuju povećanu mineralizaciju humusa, pa u pravilu imaju vrlo povoljan učinak na tlo. U ovu skupinu ubrajamo soju, grašak i ostale jednogodišnje mahunarke.
Višegodišnje krmne leguminoze – povećavaju sadržaj humusa i dušika, prodirući svojim korijenjem u dublje slojeve tla, a uz to povoljno djeluju na strukturu tla. Ova skupina kultura je vrlo povoljna za „odmor“ tla i njegovu revitalizaciju. U ovu skupinu ubrajamo lucernu i djeteline.
Kako povećati plodnost tla?
Održavanje i povećanje sadržaja organske tvari u tlu moguće je postići smišljenim upravljanjem humusom; gnojidbom stajskim gnojem, unošenjem žetvenih ostataka u tlo, zelenom gnojidbom, povećanjem udjela višegodišnjih mahunarki i DTS-a u sjetvenoj strukturi na svakom poljoprivrednom gospodarstvu. Održavanje razine humusa u tlu ima značajnu ulogu pri stvaranju stabilne strukture tla, što se odražava na niz fizikalnih svojstava (vodni, zračni i toplotni režim tla). Značajan utjecaj na sadržaj humusa u tlu ima plodored, a osobito udio okopavina u strukturi sjetve. Veći udio okopavina u plodoredu dovodi do brže mineralizacije humusa i do izraženijeg smanjenja njegovog sadržaja. Zbog negativne bilance humusa u tlu pogoršavaju se njegova fizikalna svojstva, prije svega struktura, vodni, zračni i toplotni režim. Dokazano je da su prinosi viši i stabilniji ako se prilikom unošenja posliježetvenih ostataka u tlo provede gnojidba dušikom. Humus kod teških glinastih tala smanjuje specifični vučni otpor pri obradi tla i time olakšava obradu. Optimalna razina humusa u tlu ovisi o vanjskim čimbenicima, ali i o svojstvima tla, a u prvom redu o teksturi tla. Najveće potrebe za humusom imaju laka pjeskovita tla, zatim teža glinasta tla dok je kod ilovastih tala povoljne strukture optimalan sadržaj humusa između 2 i 4 %. Gnojidba organskim gnojivima i plodored ima najvažniju ulogu u poboljšanju strukture tla. Uvođenjem višegodišnjih trava i mahunarki u plodored, tlo se obogaćuje organskom tvari. Time se stvara stabilna sitnomrvičasta struktura, a time povoljna fizikalna, kemijska i biološka svojstva što povećava plodnost tla. Jedan od osnovnih preduvjeta sigurnije proizvodnje je poznavanje plodnosti tla. U ovom tekstu pisano je samo važnosti poznavanja kemijske reakcije tla i sadržaja humusa u tlu. Osim kemijske reakcije i sadržaja humusa, čimbenici o kojima ovisi proizvodni potencijal tla su dubina tla, njegova tekstura i struktura, biološka svojstva, opskrbljenost pristupačnim hranivima, vodo-zračni odnosi u tlu, izloženost eroziji i način gospodarenja tlom.
