Biološke mjere u zaštiti povrća

Neke procjene govore da u svijetu 75% proizvođača uzgaja povrće za vlastite potrebe. 25 % uglavnom proizvodi za tržište (UNDP). Kako se uzgojem povrća u našoj zemlji bavi najveći broj posjednika poljoprivrednog zemljišta, procjenjuje se da unatoč svim mjerama zaštite gubitci od pojave i razvoja neželjenih organizama u polju i skladištima iznose čak 50 %.

Neke vrste povrća imaju kratku vegetaciju (manje od 60 dana). Uglavnom su namijenjene svježoj potrošnji. Iz tih razloga sredstva za zaštitu bilja na povrću moraju osigurati stroge toksikološke zahtjeve prema maksimalno dopuštenim ostacima (MDK) u vrijeme berbe i stavljanja na tržište (rezidui ili ostaci pesticida). Prijedlogom nove Uredbe o obnovi prirode predviđa se smanjenje potrošnje kemijskih sredstva za zaštitu bilja 50 % do 2030. godine. Struka smatra da je u narednih osam godina potreban značajan porast bioloških mjera zaštite povrtnog bilja.

Važniji razlozi povećanja šteta pri uzgoju povrća

Početkom 1990-tih godina znanstvenici su upozoravali da bi povećanjem srednje godišnje temperature zraka 2°C istovremeno porasle štete od neželjenih organizama u poljoprivrednoj proizvodnji 30-50%. Promjenom klime istovremeno bilježimo sve učestalije prirodne nepogode i katastrofe. Njihova se štetnost u svjetskim razmjerima u posljednjih trideset godina povećala deset puta. Tako su 1980-tih štete od klimatskih katastrofa u svijetu procijenjene na 20-tak milijardi $ godišnje. 2011. je ova šteta procijenjena 200 milijardi $.

U našoj se zemlji procjenjuje da su prirodne nepogode u poljoprivredi zadnjih deset godina porasle tri do četiri puta u odnosu na razdoblje prije 30-40 godina. Tijekom 1980-tih i 1990-tih šteta od vremenskih nepogoda se godišnje procjenjivala 60-70 milijuna $. Zadnjih sezona (nakon 2011.) ova šteta se procjenjuje 300-400 milijuna $ godišnje.

Promjenom klime gotovo svi mjeseci diljem naše zemlje postaju sve topliji (naročito tijekom zime). Oborine pritom ostaju na razini mnogogodišnjih prosjeka, ali je njihov raspored nepredvidljiv. Prosječna mjesečna vlažnost zraka tijekom ljeta je porasla 15-20 % u odnosu na vrijednosti zabilježene 1980-ih i početkom 1990-tih godina.

Tablica 1. Neželjeni događaji u biljnom zdravstvu koje sve češće bilježimo zbog globalnih klimatskih promjena

Srednja godišnja temperatura zraka u najsjevernijoj hrvatskoj Županiji (Međimurje) prvi puta je 2014. godine porasla +2,1°C u odnosu na višegodišnji prosjek (umjesto 10,1°C prosječna je godišnja vrijednost tada iznosila 12,2°C). Te godine je dodatno u cijeloj zemlji bilježena iznadprosječna količina oborina (barem 300-400 mm više od godišnjeg prosjeka). Tako su zabilježene epidemijske pojave različitih uzročnika biljnih bolesti u povrtlarskom uzgoju. Npr. plamenjače rajčice i krumpira (Phytophthora), plamenjače luka (Peronospora), plamenjača salate (Bremia), “pjegave paleži” lišća mrkve i celera (Alternaria, Septoria, Cercospora), plamenjača krastavaca (Pseudoperonospora), mumifikacija glava (Sclerotinia) i/ili crna trulež žilnog staničja kupusa (Scletotinia, Xanthomonas) i drugih.

Ipak, poljoprivrednici se zbog klimatskih promjena (i širenja međunarodne trgovine) sve više sreću s novim štetnim organizmima. Neki nametnici bilja koji su ranijih godina bili od manjeg značaja postaju sve dominantniji problem u proizvodnji. Neka sredstva za zaštitu bilja smanjene su učinkovitosti (npr. neke skupine insekticida u uvjetima vrlo visokih temperatura ili zemljišni herbicidi u suhim i vjetrovitim proljetnim (ne)prilikama ili površinski organski fungicidi kada u relativno kratkom razdoblju padaju iznadprosječne količine oborina)!

Ostaci pesticida ili rezidui u povrću

Da bi se prilagodili visokim standardima europskog tržišta biljno zdravstvo mora zadovoljiti sve strože zahtjeve uz “Residue Free” biljne namirnice. Naročito pri uzgoju povrća (“povrće proizvedeno bez mjerljivih ostataka pesticida”).

Tablica 2. Prioriteti zajedničke europske politike u proteklom i novom programskom razdoblju:

Primjena kemijskih sredstva za zaštitu bilja još uvijek predstavlja osnovnu mjeru zaštite povrća od uzročnika bolesti, štetnika životinjskog podrijetla i korova. Osnovne prednosti i nedostatci primjene kemijskih sredstva za zaštitu bilja su prikazani u Tablici 3.

Tablica 3. Osnovne prednosti i nedostatci primjene kemijskih sredstva za zaštitu bilja

Maksimalna razina ostataka pesticida (MDK) ili toleranca (engl. Maximum residue level = MRL) je najviša zakonski dopuštena količina ostataka pesticida u namirnicama i hrani za životinje uspostavljena na temelju dobre poljoprivredne prakse i najmanje potrebne izloženosti potrošača. Izražava se brojem mg/kg proizvoda. Određuje se nakon dugogodišnjih toksikoloških istraživanja svake djelatne tvari kojoj je dopuštena primjena na poljoprivrednim usjevima.

Do 1. rujna 2008. u području ostataka pesticida u hrani vrijedila su nacionalna pravila. Ona su često zbunjivala potrošače na zajedničkom europskom tržištu. Tako nacionalne MDK vrijednosti često nisu bile priznate u drugoj državi, a mnogo puta su dopuštene količine u pojedinim zemljama bile različite za istu kombinaciju pesticid/proizvod.

Do stupanja na snagu Uredbe (EZ) 396/2005 tolerance o pesticidima su predstavljale trgovačku barijeru. Stupanjem na snagu zajedničkih mjerila pri postavljanju MDK stavlja se najveći naglasak na sigurnost potrošača. Pri tome je uzet u obzir rizik za sve osjetljive grupe ( bebe, djecu, vegetarijance i ostalu osjetljivu populaciju) (maksimalne količine ostataka pesticida se smanjuju). Pritom sigurnost hrane ima prednost pred zaštitom biljaka od štetnih organizama. Procjenu rizika za potrošače provodi Europska agencija za sigurnost hrane (EFSA). Procjenu provodi na temelju podataka o toksičnosti pesticida, očekivane vrijednosti ostataka pesticida u hrani i različitih prehrambenih navika potrošača u EU.

Pritom se u obzir uzima uporaba različitih količina i vrsta pesticida. Npr. u južnim članicama je puno više kukaca uz naglašenu potrošnju insekticida. U sjevernim dijelovima gdje prevladava vlažnija klima bilježimo bolje uvjete za razvoj gljivičnih bolesti. Tako raste potreba za većom potrošnjom fungicida. Ove se razlike uzimaju u obzir kod određivanja MDK vrijednosti. Države punopravne članice EU su obzirom na ostatke pesticida podijeljene na Sjevernu i Južnu zonu. Za “male kulture” (npr. ogrozd, mušmula, čičoka, bamija) ili donekle egzotične proizvode (npr. neki začini) često nisu bile određene niti europske niti nacionalne MDK vrijednosti. U tim slučajevima uvažavamo granicu određivanja (0,01 mg/kg) kao tolerantni broj.

Granica određivanja (engl. limit of determination = LOD) je najniža razina ostataka pesticida. Ona može biti izmjerena i objavljena kao rezultat rutinskog praćenja uz validirane metode kontrole. Poljoprivredni proizvođači, trgovci i uvoznici su odgovorni za sigurnost hrane. Informacije o europskim MDK vrijednostima koje se odnose na određeni poljoprivredni proizvod i pesticid objavljuju se u bazi podataka o pesticidima (engl. EU pesticide database) na internetskim stranicama Europske komisije.

Zahtjevi na mjerljive ostatke pesticida “prisiljavaju” zadnjih godina od hrvatskih proizvođača povrća usvajanje “No Residue” tehnologije. To znači birati ekološki prihvatljiva sredstva za zaštitu bilja koja uz stručnu primjenu nisu opasna za ljude i korisne organizme, koja ne onečišćuju okoliš, te što manje negativno djeluju na biološku raznolikost vrsta u prirodi.

Hrvatski proizvođači povrća moraju postupno usvajati metode i mjere zaštite bilja od neželjenih organizama kakve već provode poljoprivrednici registrirani u ekološkoj proizvodnji. Potaknuta rezultatima provođenja opsežnih monitoringa ostataka pesticida u namirnicama i okolišu, Europska Unija nakon 2002. godine poduzima niz rigoroznih mjera u domeni primjene pesticida radi zaštite zdravlja ljudi, domaćih životinja i očuvanja okoliša.

Zakonom o održivoj uporabi pesticida (NN 14/2014) od početka 2016. godine svi hrvatski poljoprivredni proizvođači na svojim površinama imaju obvezu provoditi načela integrirane zaštite bilja. Osnovni cilj je smanjiti potrošnju kemijskih sredstva za zaštitu bilja (pesticida). Stoga hrvatski proizvođači povrća, naročito dobavljači na veliko nekim stranim trgovačkim lancima, još od 2016. godine moraju poštivati dodatne interne zahtjeve na smanjenje ostataka pesticida (rezidue) (npr. sadržane u “GlobalGAP” normi) (vidi Tablicu 4., te Slike 1 i 2).

Tablica 4. Neki dodatni i interni zahtjevi nekih trgovačkih lanaca o ostacima pesticida za hrvatske dobavljače svježeg povrća

Dodatne i interne zahtjeve nekih trgovačkih lanaca međimurski proizvođači u sektoru povrća saznali su još krajem 2009. godine. Na slici je prva zaprimljena analiza ostataka fungicida upućena međimurskom proizvođaču mrkve sa rezultatima i zahtjevima sličnim navodima u Tablici 4. (izvor: “Labor Friedle” GmbH, Regensburg, od 24.11. 2009.)(arhiva M.Šubić).

“Ne-kemijske” mjere zaštite

Osim izravnih mjera suzbijanja neželjenih organizama primjenom kemijskih sredstva za zaštitu bilja, u povrću možemo smanjiti štete od uzročnika bolesti, štetnika i korova različitim drugim (“ne-kemijskim”) mjerama: agrotehničkim, mehaničkim, fizikalnim i biološkim.

Sve agrotehničke mjere koje se provode u proizvodnji neke vrste povrća utječu i na pojavu štetnih organizama. Izbor područja s povoljnim klimatskim uvjetima i površina na kojima zemljište odgovara proizvodnji određenih povrtnih vrsta prvi je preduvjet uspješnog uzgoja i zaštite. Izbor otpornijih sorata ili hibrida značajno može smanjiti zarazu nekim patogenima. Gnojidba mora biti uravnotežena i sadržavati sva hranjiva u potrebnim količinama. Pri tome se preporučuje redovito obavljati pedološke analize zemljišta. Također, potrebno je birati vrstu i količinu gnojiva prema stanju opskrbljenosti zemljišta, potrebama kulture i planiranim prinosima.

Pravilan plodored (barem “desetero-polje”) i izbjegavanje prečestog uzgoja iste ili srodne vrste povrća na istoj površini iznimno je važna mjera u sprječavanju prekomjerne pojave i množenja različitih uzročnika bolesti, štetnika i korova. Zdravstveno stanje sjemena može biti presudno za budući razvoj usjeva povrća (npr. plamenjača salate može uništiti već mlade presadnice). Sjetvu ili sadnju treba obaviti u optimalnim rokovima. Biljke je potrebno uzgajati u optimalnom sklopu, a mjerama obrade smanjiti napad štetnika u tlu.

Mehaničke mjere zaštite su najbolji primjer nekada jedinog načina suzbijanja korova: kultivacijom, okopavanjem i čupanjem. Ovisno o raspoloživoj radnoj snazi i danas ovu mjeru treba što više koristiti pri suzbijanju korova u povrću. Čupanjem prvih zaraženih biljaka može se spriječiti širenje nekih bolesti u usjevu.

Biljne ostatke nakon berbe povrća prikupiti i uništiti. U zaštićenim su prostorima (plastenicima, staklenicima) vrlo važne neke fizikalne mjere zaštite. Npr. termička sterilizacija tla i vješanje većeg broja ljepljivih ploča iznad usjeva. Veći broj žutih ljepljivih ploča smanjuje napad lisnih uši.

Biološke mjere zaštite bilja zadnjih godina u proizvodnji povrća postaju redovita praksa. Primjena kemijskih sredstva za zaštitu bilja ima najveće nedostatke (kratka vegetacija, ostaci ili rezidui pesticida). Još prije stotinjak godina biološko suzbijanje nametnika bilja u poljoprivrednoj se proizvodnji smatralo perspektivnim. Unatoč tome na tom polju bilježili smo relativno skromni napredak. Početkom novog milenija u ukupnom globalnom prometu biološka sredstva jedva dostižu 1 %. Od ukupne vrijednosti bioloških pripravaka čak 90 % otpada na sredstva koja sadrže spore i toksine bakterije Bacillus thuringiensis. Ona se uspješno koristi za suzbijanje štetnih gusjenica i ličinke kornjaša: npr. krumpirove zlatice).

Biološke mjere obuhvaća očuvanje i privlačenje prirodnih neprijatelja u vrtovima. To je npr. sjetva cvjetnih traka ili pojasa uz rubove povrtnih usjeva, gradnja nastambi za korisne kukce. Biološke mjere obuhvaća i primjena bioloških pripravaka (biopesticida).

PROČITAJTE JOŠ:

PRIMJER UZGOJA RAJČICE U ZAŠTIĆENIM PROSTORIMA UZ SMANJENE OSTATKE PESTICIDA