Strategije energetskog razvoja Hrvatske

Najvažniji strateški dokument za razvoj projekata obnovljivih izvora energije (OIE) u RH je Strategija energetskog razvoja RH do 2030. s pogledom na 2050. godinu (NN, br. 25/2020.). Strategija predstavlja korak prema ostvarenju vizije niskougljičnog gospodarstva i pruža širok spektar inicijativa energetske politike kojima će se ojačati sigurnost opskrbe energijom, postupno smanjivati gubici energije i povećati energetska učinkovitost, smanjiti ovisnost o fosilnim gorivima te povećati domaća proizvodnja i uporaba obnovljivih izvora energije.

U strategiji je definirana dinamika tranzicije energetskog sektora u kojoj će se mijenjati dosadašnje tehnologije, uređaji, promet, potrošnja energije i drugi čimbenici. Na kraju razdoblja obuhvaćenog strategijom, energija će se proizvoditi, transportirati, prenositi, distribuirati i njome će se trgovati i upravljati na drukčiji način od dosadašnjeg, što podrazumijeva postupni prijelaz na decentralizirani, digitalizirani i niskougljični sustav.

Razvoj energetskog sektora usklađen je s globalnim zahtjevima u kontekstu ublažavanja klimatskih promjena. Strategija predstavlja doprinos RH globalnom ublažavanju klimatskih promjena, tj. globalnom smanjenju emisija ugljikovog dioksida („CO₂“) i drugih emisija stakleničkih plinova u skladu s međunarodnim obvezama.

Stoga su u strategiji definirani odgovarajući scenariji ostvarenja ciljeva za smanjenje emisija stakleničkih plinova i povećanje udjela obnovljivih izvora energije u bruto neposrednoj potrošnji energije. Ti se scenariji odnose na dva vremenska razdoblja: dugoročno – do 2050., u kojem strateške ciljeve postavljaju sektori, i kratkoročno – do 2030., u kojem je nužno provesti mjere koje će odrediti put prema ostvarenju tih ciljeva.

1. Scenarij 0 (S0), odnosno Scenarij razvoja uz primjenu postojećih mjera, a koji predstavlja kontinuitet sadašnje politike primjene postojećih mjera u promjenama energetskog sektora. b) Scenarij 1 (S1), odnosno Scenarij ubrzane energetske tranzicije. Prema ovom scenariju, očekuje se smanjenje emisija stakleničkih plinova za 38 % do 2030., i 74 % do 2050. u odnosu na 1990. godinu. Osim toga, u skladu sa scenarijem S1, očekuje se da će udio OIE u bruto neposrednoj potrošnji energije dosegnuti 36,7 % do 2030., odnosno 65,6 % do 2050. godine. c) Scenarij 2 (S2), odnosno Scenarij umjerene energetske tranzicije. U skladu s ovim scenarijem, očekuje se smanjenje emisija stakleničkih plinova za oko 35 % do 2030., odnosno 64 % do 2050. u odnosu na 1990. godinu. Osim toga, prognozira se da će udio OIE-a u bruto neposrednoj potrošnji energije dosegnuti 36,6 % do 2030., odnosno 53,2 % do 2050. godine.

Dugoročno, energetski sustav će se znatno promijeniti u cilju smanjenja potrošnje fosilnih goriva i povećanja korištenja obnovljivih izvora energije u Hrvatskoj. Za energetsku tranziciju potrebna su znatna ulaganja na svim razinama energetskog sustava.

Prema scenariju S1, ukupna ulaganja iznose 461,7 milijardi kuna u razdoblju 2021. – 2050., što u prosjeku iznosi 15,4 milijarde kuna godišnje. Ulaganja u energetsku obnovu zgrada i izgradnju zgrada gotovo nulte energije procijenjena su na 239,5 milijardi kuna, što je 51,9 % ukupnih ulaganja. Dio ulaganja koji se odnosi na elektroenergetski sektor iznosi 121,8 milijardi kuna, odnosno 26,4 % od ukupnih ulaganja. Prema scenariju S2, ukupna ulaganja iznose 378,9 milijardi kuna u razdoblju 2021. – 2050., što u prosjeku iznosi 12,6 milijardi HRK godišnje. Ulaganja u energetsku obnovu zgrada i izgradnju zgrada gotovo nulte energije procijenjena su na 183,7 milijardi kuna, što je 48,5 % ukupnih ulaganja. Dio ulaganja koji se odnosi na elektroenergetski sektor iznosi 101 milijardu kuna, odnosno 26,7 % od ukupnih ulaganja.

Ostala ulaganja u oba scenarija odnose se na ulaganja u prometnu infrastrukturu, napredna biogoriva, toplinarstvo, sunčane toplinske sustave te ulaganja u infrastrukturu fosilnih goriva: plina i nafte i naftnih derivata. U prosincu 2019. Republika Hrvatska podnijela je Europskoj komisiji Integrirani nacionalni energetski i klimatski plan za Republiku Hrvatsku za razdoblje od 2012. do 2030. godine, u skladu sa zahtjevom iz Uredbe o upravljanju energetskom unijom.

Strategija niskougljičnog razvoja

Nacrt strategije niskougljičnog razvoja RH izrađen je tijekom 2017. godine, kad je predan na javnu raspravu, a odnosi se na sektore energetike, industrije, prometa, opće potrošnje, poljoprivrede, gospodarenja otpadom i korištenja zemljišta. Konačno je donošenje Strategije niskougljičnog razvoja odgođeno radi njezina usklađivanja sa Strategijom energetskog razvoja. U travnju 2021. godine Vlada RH odobrila je Prijedlog strategije niskougljičnog razvoja, a Hrvatski sabor ga je prihvatio početkom lipnja 2021. godine.

Izvor: Vodič za razvoj i provedbu projekata obnovljivih izvora energije u Hrvatskoj