Usjevi ozimih strnih žitarica različitog su izgleda obzirom na kondiciju, faze rasta i razvoja, zakorovljenost i zdravstveno stanje, ovisno o roku sjetve, kvaliteti, čistoći i zdravstvenoj ispravnosti posijanog sjemena, provedenim agrotehničkim mjerama (kvaliteta obrade tla i sjetve te gnojidba) i tipu tla.
Praćenje i poznavanje faza rasta i razvoja uzgajanih usjeva omogućuje provedbu agrotehničkih mjera u pravo vrijeme (prihrana, primjena regulatora rasta), ali i odabir pogodnog sredstva za zaštitu bilja, prvenstveno herbicida. Također, praćenjem razvojnih faza uzgajanih vrsta i okolišnih čimbenika može se kasnije analizirati utjecaj vanjskih čimbenika na postignut urod ili pak izostanak očekivanog uroda uzgajane poljoprivredne vrste.
Druga prihrana
U većini usjeva ozime pšenice i ozimog ječma obavljena je druga prihrana.
Drugu prihranu pšenice potrebno je obaviti u trenutku zametanja klasića (početak vlatanja). Količina dušičnog gnojiva i vrijeme primjene ovisi o stanju razvijenosti usjeva pšenice. Drugu prihranu pšenice treba obaviti kad se zametak klasa primjetno odvoji od čvora busanja (oko 2 cm).
Količina primijenjenog dušika može biti veća od 55 kg/ha jer više ne postoji opasnost polijeganja. Prihrana ječma ovisi o namjeni proizvodnje. Ako je ječam namijenjen industriji slada (pivarski ječam), posebnu pozornost treba posvetiti pravovremenoj primjeni dušičnih gnojiva. Prvu prihranu trebalo je obaviti odmah nakon proljetnog „kretanja vegetacije“ (40 – 50 kg/ha dušika).
Drugu je potrebno obaviti do početka vlatanja (najviše 20 – 30 kg/ha dušika) jer kasnija prihrana može povećati sadržaj bjelančevina u zrnu. To je nepoželjno u industriji slada. Ako je ozimi ječam namijenjen hranidbi stoke, druga se prihrana može obaviti i u vlatanju. (Utječe na povećanje sadržaja bjelančevina u zrnu.) Kod proljetnog ječma provodi se samo jedna prihrana u fazi busanja s 30 – 50 kg dušika/ha.
Ječam je osjetljiv na polijeganje i preporuča se primjena regulatora rasta koji skraćuju i učvršćuju stabljiku.
Zdravstveno stanje ozimih žitarica također se razlikuje. U usjevima ozimog ječma i ozime pšenice uočeni su znakovi pojave uzročnika bolesti. Njihova pojava i naknadni razvoj ovisi o količinama i rasporedu oborina. Stoga je potrebno redovito obilaziti usjeve i sukladno potrebi primijeniti neki od registriranih djelotvornih fungicida.
Usjevi uljane repice uglavnom se nalaze u fazi početka cvatnje. Tijekom cvatnje za vlažnog vremena postoji najveća opasnost od zaraze bijelom truleži (Sclerotinia sclerotiorum), sivom plijesni (Botrytis cinerea) ili koncentričnom pjegavosti (Alternaria spp.). Ako je prije i tijekom cvatnje vlažno vrijeme praćeno nižim temperaturama. Naročito je to ako su usjevi prevelike gustoće sklopa, mogućnost pojave uzročnika navedenih bolesti je velika. U Republici Hrvatskoj poljoprivredni proizvođači za suzbijanje navedenih bolesti mogu izabrati registrirane fungicide, različitih aktivnih tvari.
Sjetva jarih vrsta na oranicama
Od jarih ratarskih usjeva zasijane su samo jare žitarice i šećerna repa. Sjetva ostalih jarih ratarskih kultura je „pred vratima“ ili je tek započela. Temperatura sjetvenog sloja tla za sjetvu treba doseći barem 8oC za suncokret, 8-10°C za kukuruz, 8-12oC za soju. Za uljanu tikvu treba biti viša od 12oC. Temperatura tla u sjetvenome sloju utječe na brzinu klijanja i nicanja te ujednačenost početnog rasta i razvoja mladih biljčica. Ako je temperatura tla niža od biološkog minimuma, procesi bubrenja i klijanja sjemena se usporavaju. I ostali okolišni čimbenici (svjetlost, svojstva tla, i dr.) utječu na klijanje i nicanje. Kasnije utječu na rast i razvoj biljaka.
Ako su u razdoblju klijanja i nicanja posijane jare ratarske vrste izložene nižim temperaturama u odnosu na optimum, dolazi do povećane potrošnje pričuvnih tvari iz sjemena prije samog nicanja, poremećaja pretvorbe i transporta tvari u klicu, smanjenja poljske klijavosti. Uz sve navedeno povećava se i mogućnost infekcije mladih biljčica uzročnicima bolesti. Također, eventualno prisutni zemljišni štetnici mogu oštetiti mlade biljčice i dodatno smanjiti broj biljaka po jedinici površine.
