Nedavno smo u Gospodarskom listu pisali o novom modelu izračuna izravnih plaćanja poljoprivrednicima za proizvodnu 2015. godinu. Agencija za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju obavlja i nadzor provođenja dobrih poljoprivrednih i okolišnih uvjeta na poljoprivrednim gospodarstvima i ako se utvrde nepravilnosti ukida se isplata izravnih plaćanja na spornim parcelama.
Općina Lovinac, 25 kilometara od Gospića, ima tisuću stanovnika, te 350 poljoprivrednika, koji se bave ratarstvom i stočarstvom, a svi bi oni na neki način, trebali postati kooperanti tvrtke Agrovelebit, kako bi se povećali kapaciteti i osigurao veći i stalniji dohodak od poljoprivredne proizvodnje.
Tvrtka Agrovelebit iz Lovinca u Lici, koja je prošle godine uspješno brendirala lički krumpir, odnosno zaštitila ga na EU razini, nakon što je ove godine povećala zasijane površine krumpira s 18 na 24 hektara, ali i proširila proizvodnju s kupusom i uzgojem 40 Angusa u sustavu krava-tele, izgubila je nedavno poticaje za pašnjake zbog paprati.
Direktor Agrovelebita Nikola Vidaković kaže da je istina da nisu, do početka kolovoza, stigli sve pašnjake malčirati, koji su pod bujadi, kako kažu za tu vrstu paprati u Lici, ali je isto tako istina da goveda ne jedu bujad, već travu koja raste ispod bujadi.
Porez na neobrađenu zemlju
– Imamo za malčiranje i poseban stroj, ali mi imamo ukupno 300 hektara zemljišta, od čega je pašnjaka znatan dio, i ne možemo je ukloniti u roku od nekoliko dana, tvrdi Vidaković. U Arkodu Agrovelebit ima 200 ha zemljišta, za što godišnje plaća gotovo 100.000 kuna najma. No, drže da bi spas za one koji se još uvijek hoće baviti poljoprivredom i zemlju obrađivati, bilo uvođenje poreza na neobrađenu zemlju, jer ovako jako puno obradive zemlje, a ne samo livade i pašnjaci u Lici, stoje već desetljećima zarasle u šikaru, što osim njezina propadanja, značajno ugrožava i bio raznolikost. Zaraštene površine nemaju poticaja, ali su toliko uzele maha u Lici, da ugrožaju i promet na lokalnim cestama, a poljoprivredna aktivnost, osim nešto stočarstva, svedena je na jako malo obradivih površina u odnosu na raspoložive, koje su nažalost izvan bilo kakve funkcije. Bujad je, pak, tako nerješiv korov u Lici da joj ni vatra ništa ne može.
Poljoprivredno zemljište – gorući problem
Djelatnici Agencije nenajavljeno su obišli pašnjake Agrovelebita u Lovincu i utvrdili da paprat nije uklonjena s pašnjačkih površina u sustavu poticaja. No, dok direktor tvrdi da nigdje u pravilniku ne piše koje to površine paprati, primjerice 60 posto, treba ukloniti s pašnjaka, odnosno da je pravilnik pisan u Zagrebu, daleko od stvarne situacije u praksi. Imamo pet stalno zaposlenih i više sezonaca, ali nije lako svaki mjesec osigurati samo plaću zaposlenih, jada se direktor. S njim se slaže i načelnik Općine Lovinac Hrvoje Račić, koji kaže da se administracija slijepo drži paragrafa koji nemaju nikakve veze sa stvarnošću.
Naime, općina Lovinac je prije tri godine i osnovala trgovačko društvo Agrovelebit, kako bi riješila goruće pitanje poljoprivrede, a to je raspolaganje poljoprivrednim zemljištem, te kako bi pokrenuli proizvodnju nadaleko poznatog i priznatog ličkog krumpira. Općina je uspjela naći 11 investitora, većinom iz dijaspore, a koji su na neki način vezani za Liku, koji su dokapitalizirali Agrovelebit, te sad općina u tvrtci ima 13 posto udjela.
Račić drži da samo jaka tvrtka može i uspjeti na otvorenom tržištu. – Animirali smo ljude da riješe pitanje poljoprivrednog zemljišta, odnosno stoke, te se više okrenu poljoprivredi. Tako na području općine Lovinac, ima i ratara, koji uzgajaju češnjak, a ove je godine kupljena i otkupna stanica u Gospiću, gdje se krumpir pakira i šalje na tržište. No, problem je potpora županije, koje nema, ističe Račić.
Potencijal Like
To najbolje pokazuje da prvi put, nitko u posljednjih 20 godina nije upisao poljoprivrednu školu u Gospiću, jer se nije moglo naći pet zainteresiranih učenika. Na ovaj način Lika neće postati ono što bi mogla po prirodnim potencijalima, a to je razvijeni poljoprivredni kraj, u kojem će sve malobrojnije i starije stanovništvo, što je veliki problem, posebno za poljoprivredu, prije svega ostati, ali i moći živjeti od plodova zemlje. Međutim, Račić se ne predaje. Kaže da je dva puta vodio u Italiju predstavnike četiri općine iz Like, kako bi pokrenuli centar za brdsko-planinsku poljoprivredu, koji bi bio centar znanja i izvrsnosti, jer domaćim poljoprivrednicima, nedostaje svega, a najviše znanja, kojeg neće ni biti bez stručne potpore bilo zadruga, kao i poljoprivrednih instituta, a imamo ih čak četiri u Hrvatskoj. Pokazalo se da savjetodavaci, ovisno i o interesu samih poljoprivrednika, koji se teško u poznim godinama odlučuju na usavršavanje, nisu dovoljni da bi se pokrenula, a onda i unaprijedila poljoprivredna proizvodnja za potrebe tržišta. Agrovelebit može biti nositelj razvoja cijelog kraja, i šire od matične općine, jer smo na lokalnim cestama sreli više biciklista, koji su usred ljeta prepoznali turistički potencijal ovog dijela Like, kojem je Velebit na dlanu.
Zdravi temelji za kooperaciju
Vidaković kaže da i sami još uvijek uče kad je riječ o navodnjavanju krumpira, kojeg su prvi pokrenuli u Lici. Radi se o prvih osam hektara, što je bilo nužno jer su suše učestale posljednjih godina, a vode iz potoka ima u ovom dijelu Like cijele godine. No, količine su te koje već dugo nedostaju ličkom krumpiru, jer sadašnja proizvodnja je malo veća od tisuću tona u Lovincu, što je jako daleko od nekadašnjih 70.000 do 80.000 tona krumpira samo u Lici, što je danas ukupna proizvodnja krumpira u Hrvatskoj. Cilj je Agrovelebita u nekoliko narednih godina, pet do šest, doći do 10 posto udjela na domaćem tržištu krumpira, koji je nekad u Lici bio zamjena za kruh. Uz to, u planu su i neke druge kulture, ali nismo uspjeli doznati što će Ličani, koji znaju i hoće raditi, ponuditi novog na tržištu. Zato, kaže Vidaković, idemo na zdravim temeljima u kooperaciju, s tri, četiri veća proizvođača za početak na pet do 10 hektara pod krumpirom. Iako mali proizvođači krumpira, često puta imaju nerealna očekivanja, jer nemaju ili veće količine ili odgovarajući uzgoj krumpira na širem području Like.
Inače, lički krumpir, prije svega čini bogatstvo okusa, zbog klime, tla i tradicije. Tek potom dolazi na red sorta, koja ionako potiče iz Nizozemske i Njemačke.
Gomolji su sredinom kolovoza bili u punom cvatu, a njihovo vađenje je koncem rujna. No, trgovci su ti koji traže mladi krumpir, pa kilogram ličkog krumpira doseže cijenu od tri do četiri kune po kilogramu u maloprodaji. Inače, krumpir je u Lici na udaru divljih svinja, koje su se toliko razmnožile, da sad već predstavljaju ozbiljnu opasnost i za vrtove. U Agrovelebitu ne kriju da nisu imali sreće s domaćim sortama krumpira, ali ni s kupusom, koje su lani prvi put sadili na jednom hektaru. Naime, pokazalo se da je lička zemlja, iako su glavice kupusa velike i bit će ih 50 tona, prekisela za veći uzgoj kupusa. No, 15 hektara raži i sedam hektara zobi, koje Agrovelebit prodaje, lijepo uspijeva. Ugodno smo bili iznenađeni s 40 grla Angusa, koje čuva električni pastir na velikom polju, a Agrovelebitu dobro dođu za plodored. To su crvena goveda, koje po cijele godine borave na otvorenom, a krave se ne muzu, jer njihovo mlijeko pije telad, kojih smo vidjeli desetak u stadu. Naime, na putu do Lovinca od Gospića, a slično je i u drugim dijelovima Like, goveda su skoro pa nestala, izvan nekoliko farmi, pa tako cijela sela, koja ionako ožive samo ljeti, nemaju više ni jednu kravu.
