Na planiku ćemo naići diljem naše obale i otoka, privući će nas ljepota njenih cvjetova i plodova, no možda nećemo znati da je riječ baš o ovoj vrsti te da sadrži spojeve koji pozitivno djeluju na ljudski organizam.
Osim planike za ovu se vrstu upotrebljavaju i drugi nazivi: maginja, obična planika, jagodnjak, drvo jagoda, Kajinova jabuka, jagodičnica, magunja, mogunj, planičac itd. U posljednje vrijeme ova zaboravljena vrsta ponovno postaje predmetom znanstvenih istraživanja. Npr. nutricionista kao vrijedna sirovina za kreiranje novih funkcionalnih namirnica.
Planika je vazdazelena voćna vrsta, kod nas samoniklo drvo ili grm, raste kao sastavni dio makije, rjeđe u šumama uz hrast crniku ili smreku. Široko je rasprostranjena, može se pronaći uz obalu od istarskog do dubrovačkog područja, na otocima, a nerijetko i u brdskom i planinskom vegetacijskom pojasu. Odgovaraju joj uvjeti mediteranske klime, sušna, vruća ljeta, a blage zime. Autohtona je europska vrsta. U Europi se najsjevernije može pronaći uz zapadnu obalu Irske, proširena je i do SAD-a i Australije.
Medonosna vrsta
Prosječna visina stabla iznosi od 2,5 do 6 m, najviše do 12 m. Cvjetovi su bijele ili svijetloružičaste boje, zvonolikog oblika, skupljeni u grozdaste cvatove, dvospolni, oprašuju ih kukci, najčešće pčele (planika je medonosna vrsta). Planika je heliofitna vrsta, za rast joj odgovara sunčano do polusjenovito područje. Prilagođena je ekološkim uvjetima kakvi vladaju u našem primorskom kršu. Tolerantna je na sušu, na slano tlo, srednje otporna na vjetar, podnosi i niže temperature ali je osjetljiva na mraz. Umjerenih je zahtjeva za vodom. Nema posebnih zahtjeva u uzgoju ni značajnijih problema s bolestima i štetnicima.
Šareni plodovi
Cvatnja počinje u jesen i ranu zimu. Potrebno je od 9 do 12 mjeseci da plod sazrije, pa se na istom stablu istovremeno mogu vidjeti cvjetovi i plodovi. Dozrijevanje počinje u listopadu, plodovi se mogu naći obično do veljače, a najviše ih ima tijekom prosinca i siječnja. Kako plodovi ne sazrijevaju istovremeno, na istom se stablu mogu vidjeti plodovi različitih boja: od zelene, preko žute i narančaste do tamno crvene boje ovisno o stupnju zrelosti. Plod je jestiva, ukusna, sočna, mekana boba, izgledom nalik jagodi, ali okruglog oblika te kiselijeg okusa, brašnjave unutrašnjosti, a naborane površine. Plod je prosječne mase od 5 do 10 g te 1,5 do 2,5 cm širine.
Široka mogućnost upotrebe
Mogu se upotrebljavati gotovo svi dijelovi biljke. Ljudi su plodove od davnina sakupljali i konzumirali. Osim za ljude, plodovi su izvor hrane za ptice, divlje i domaće životinje.
Plodovi se mogu konzumirati u svježem stanju, no ne preporučuju se u većim količinama, najviše do 5-6 komada. Više od toga može uzrokovati osjećaj opijenosti (prezreli plodovi sadrže alkohol) i vrtoglavicu te mučnine i probavne tegobe. Latinski naziv vrste Arbutus unedo dolazi od „unem edo“ – „jedem samo jedan“.
Plodovi se prerađuju u džem, pekmez, sok, te zbog visokog sadržaja šećera od njih se spravljaju i alkoholna pića – vina, rakije, likeri itd. Mogu se upotrebljavati i za izradu slastica, jesti ušećerene, a nekad se sušenjem i mljevenjem plodova dobivalo brašno. Listovi su nalik lovoru pa se mogu koristiti kao začin. Tanini iz listova i kore se upotrebljavaju za bojanje i štavljene kože. Od plodova se spravljaju i kreme za lice koje potiču tamnjenje kože. Drvo planike se koristi za loženje i za izradu predmeta. Sprječava eroziju tla, pa se sadi u postupku pošumljavanja nakon požara. Dugovječna je vrsta. U Hrvatskoj je zanemarena, njeni plodovi se rijetko upotrebljavaju. Može se uzgajati i u posudi, ima značajnu dekorativnu vrijednost (plodovi različitih boja, cvjetovi, kontrast boja kore i listova).
Visok sadržaj vitamina C
Plod se najvećim dijelom sastoji od vode. Visok je i udio suhe tvari (prosječno više od 20 %), visok je sadržaj vlakana, pektina, a mali sadržaj proteina i masnoća. Od šećera najviše ima fruktoze i glukoze, a od organskih kiselina koje pridonose specifičnoj aromi dominira jabučna kiselina.
Najznačajniji vitamin sadržan u plodu planike je vitamin C (npr. ima ga 2 do 6 puta više nego u plodu limuna). Slijedi vitamin E, od minerala najviše je kalija, a značajan je sadržaj i kalcija, natrija, fosfora, magnezija, željeza te elemenata u tragovima. Plod sadrži i fenolne spojeve – flavonoide (posebno antocijane) i neflavonoide (fenolne kiseline), zatim pigmente karotenoide, alkaloide, alkohole, estere i ostale spojeve. Flavonoidi su osim u plodovima sadržani i u listovima. Listovi sadrže i vitamin E, eterična ulja, polifenole, tanine i trjeslovine.
Značajna zdravstvena vrijednost
Pozitivan utjecaj planike na ljudsko zdravlje odavno je prepoznat. U narodnoj medicini se osim plodova, koriste i ostali dijelovi biljke (listovi, kora, korijen). Svi dijelovi sadrže visokovrijedne spojeve koji imaju antibiotsku aktivnost. U narodnoj medicini planika se upotrebljava: za liječenje srčanih oboljenja i urinarnih infekcija. Zatim za smanjenje arterijske hipertenzije, kao diuretik i laksativ, protiv dijareje i dizenterije, kod reumatizma, želučanih tegoba i upale grla.
Spojevi iz planike djeluju i protuupalno, antiseptično, antibakterijsko, antimikrobno, antigljivično i antioksidativno (sprječavaju pojavu malignih bolesti). Izvan sezone džem od plodova je važan izvor vitamina C. Ostaje u stabilnom stanju i sadržan je u velikoj količini. Med od planike ima specifičan, gorak okus, ali djeluje antioksidativno i antiradikalno. U novije vrijeme pronalaze se nove mogućnosti primjene spojeva iz planike u medicinske svrhe, ponajprije u liječenju hipertenzije i dijabetesa. Potrebna su daljnja istraživanja. Povećava se i interes za korištenje planike u kemijskoj i farmaceutskoj industriji te u ostale svrhe.
