S obzirom da ove godine zbog nepovoljnih vremenskih uvjeta tijekom proljetnog razdoblja (niskih temperatura i obilnijih oborina) vegetacija dosta kasni, neke ljekovite vrste koje smo prijašnjih godina nalazili na livadama i uz rubove šuma dosta ranije, javljaju se tek sada.
Posljednjih godina učestala je pojava klimatskih ekstrema na globalnoj razini i kod nas. Klimatske promjene s naglaskom na temperaturu zraka i količinu oborina značajno utječu na sve fenološke i ontogenetske faze razvoja biljaka, tako se i vrijeme cvatnje zbog vremenskih prilika i kašnjenja početka vegetacije pomaknulo od ustaljenog razdoblja, a u dva nastavka opisat ćemo neke ljekovite vrste koje cvatu u ovo doba godine.
Plućnjak
Ljekoviti plućnjak, lat. Pulmonaria officinalis je trajna zeljasta biljka iz porodice boražinovki (Boraginaceae). Jedna od prvih proljetnih biljaka koja prezimljuje u obliku prizemnih listova. S obzirom da ove godine zbog nepovoljnog vremena vegetacija kasni, tek nedavno i plućnjak se počeo primjećivati po listopadnim šumama, krčevinama, među grmljem. Nekoć je bio često korišten u narodnoj medicini, danas je pomalo pao u zaborav.
U ljekovite svrhe sabiru se listovi u doba cvatnje ili poslije cvatnje, kad su se potpuno razvili. Pjegavo lišće i izrazito crvenoplavi cvjetovi biljaka upotrebljavaju se kao lijek protiv plućnih bolesti. Stabljika plućnjaka je niskog rasta, prekrivena oštrim, kratkim, žljezdastim dlačicama, visoka 20-30 cm. Čaška je cjevasto zvonasta. Vjenčić je promjera oko 1-1,5 cm, režnjevi su okruglasti, u početku crvenkasti, kasnije poprime ljubičastu ili plavu boju.
Medonosna je biljka i pčele ju rado posjećuju. Plod je jajasti, tamnosmeđi do crni, sjajni oraščić dužine 3,5-4 mm. Rasprostranjena je u većem dijelu Europe. Naziv roda Pulmonaria potječe od latinske riječi pulmo (pluća), zbog listova koji zbog svijetlih mrlja podsjećaju na njih, a cvjetovi koji mijenjaju boju istovjetni su s plućnim tkivom kojemu boja varira ovisno o prisustvu kisika u plućima. Biljka se uspješno koristi za liječenje dišnih bolesti.
Naziv vrste officinalis ukazuje na ljekovitost. U pučkoj medicini je još uvijek cijenjena biljka kao ekspektorans i za liječenje prsnih bolesti, a zbog sadržaja silicijeve kiseline i u liječenju tuberkuloze.
Mladi listovi jestivi su sirovi ili kuhani, sadrže 10-30 mg % vitamina C i oko 10 mg % karotina. Za izradu ljekovitog čaja službeno se sakupljaju potpuno razvijeni listovi kada je biljka u cvatu od ožujka do lipnja ili poslije cvatnje. Suše se na hladnom, sjenovitom i prozračnom mjestu u tankom sloju. Tijekom sušenja bitno je da sačuvaju zelenu boju, inače pocrne i postanu pljesnivi. Sadrže do 15 % anorganskih tvari, od čega 3-5 % silicijeve kiseline, polisaharide, flavonoide, alantoin, 6-10 % trijeslovina. Koristi se za liječenje dišnog sustava – kod katara dišnih putova, upale grla, kašlja s izbacivanjem sluzi, protiv promuklosti te kod upale pluća.
Čaj od plućnjaka
Jedna žlica suhih listova prelije se kipućom vodom, ostavi poklopljeno 15 min, procijedi i pije tijekom dana u malim gutljajima.
Trputac
Trputac ili bokvica, lat. Plantago je rod višegodišnjih zeljastih biljaka iz istoimene porodice trputca (Plantaginaceae). Vrste roda Plantago L. mogu se ubrojiti među najrasprostranjenije biljke. Pojedine se vrste međusobno razlikuju i prema obliku listova koji su vrlo raznoliki. To se vidi kod vrsta Plantago media L. i Plantago major L. koje su vrlo cijenjene u pučkoj medicini. Plantago lanceolata ili uskolisni trputac razlikuje se od ove dvije vrste znatno užim listovima koji prelaze u široku i kratku peteljku.
Još od starog vijeka rabi se trputac kao sredstvo koje liječi rane (svježi sok, a i suha cijela biljka ili sjemenke), zaustavlja krvarenje, izlučuje sluz te jača želudac. Visina biljke se kreće od 5-30 cm. Oprašuje se vjetrom i razmnožava sjemenom koje svaka biljka izdašno stvara. Može ih se naći na livadama, travnjacima, uz puteve gdje rastu u velikim populacijama.
Sve vrste trputca ljekovite su i jestive. Mladi listovi su jestivi, bogati su kalcijem i vitaminom A. Starenjem listovi postaju tvrdi i vlaknasti te neprivlačni za jelo. Osim listova sakuplja se korijen i sjeme. Korisno je kao i kod muškog trputca za liječenje dišnih organa – kod nakupine sluznih izlučevina i kašlja. Trputac je i dobra medonosna biljka. Masovno cvate na livadama kroz duže razdoblje i pčelama daje mnogo cvjetnog praha i malo nektara.
Naziv roda Plantago potječe od latinske riječi planta (taban), jer navodno listovi ženskog trputca sliče otisku noge.
Muški, uskolisni ili suličasti trputac (Plantago lanceolata L.) ima uske i lancetaste listove. Dugi su do 15 cm, skupljeni u rozetu i nalaze se na kratkim peteljkama. Cvate od svibnja do rujna.
Na jednoj stabljici trpuca često nalazimo različito obojene cvjetove.
Plod je tobolac koji sadrži dvije tamne sjemenke. Svaka biljke u prosjeku proizvede 1500 sjemenki godišnje. Ova vrsta pokazuje snažno djelovanje kod liječenja organa za disanje – kad se nakupila sluz i kod kašlja.
Veliki, široki ili ženski trputac (Plantago major L.) ima širokoovalne listove. Skupljeni su u prizemnu rozetu, cjelovitog ruba, a na njima se obično ističe sedam žila. Korijen je kratak i vretenast, dobro razgranat. Cvjetovi su smeđi, skupljeni u klasove duge do 5 cm i nalaze se na uspravnoj, do 50 cm visokoj stapki bez listova. Čine ih čaška i vjenčić, 4 prašnika s bijelim anterama i tučak s nadraslom plodnicom. Cvjetaju od svibnja do rujna. Plodovi su tobolci koji sadrži dvije ili više sjemenki.
Čaj od trputca
Jednu punu žlicu suhih listova trputca popariti s 250 ml kipuće vode, ostaviti poklopljeno da odstoji 10 minuta te procijediti. Piti do tri puta dnevno po jednu šalicu čaja.
(nastavlja se)
