Skladištenje je jedan od stupova današnje civilizacije i kako se razvijala civilizacija, razvijale su se i različite tehnologije skladištenja. Danas mi niti ne možemo zamisliti kako su nekada davno prvi ljudi satima ili danima tražili hranu i kako su se pri tome izlagali opasnosti od napada divljih životinja.
Tome nam svjedoče ostaci životnih prostora prvih ljudi koji se mogu vidjeti u muzeju u Krapini. Oni tada nisu poznavali načine skladištenja i zato su dosta vremena upravo provodili tražeći svježu hranu. Problemi s kvarenjem namirnica ponukali su ljude da razmišljalju o uzrocima i da počnu tražiti načine kako sa što manje gubitaka sačuvati hranu. Skladišta hrane nam omogućavaju da danas živimo puno komfornije u odnosu na naše daleke pretke.
Upravo su moderna skladišta i tehnologije skladištenja pomogle u smanjenju pojavnosti određenih bolesti kod ljudi i životinja. Kad se uzme u obzir cjelokupni lanac distribucije, današnjem čovjeku potrebno je samo nekoliko trenutaka da dođe do hrane koju odmah može konzumirati. Također, postoje sustavi upavljanja kakvoćom kojima se osigurava kakvoća hrane, odnosno zaštita potrošača.
Svaki veći grad danas ima nekoliko različitih skladišta kojima se osigurava stabilnost opskrbe građana. Stabilnosti i sigurnost u svijetu također ovise o skladištima, odnosno o količinama uskladištene hrane. Najbolje se to može vidjeti u slučajevima prirodnih katastrofa kad građani žele stvoriti svoje zalihe. Tako u trgovačkim lancima nastaju gužve s jedne strane i nestašica hrane na policama s druge strane. To može uzrokovati povećanje cijena i nastanak nemira te u konačnici pljačke trgovačkih lanaca.
Velike migracije stanovništva mogu nastati zbog nedostatka hrane, a koji može biti uzrokovan dugotrajnim lošim klimatskim prilikama ili lošim skladišnim strukturama. Poznato je da veliki problemi u nekim afričkim državama nastaju jer veliki dio dobivenog prinosa nestaje zbog loših uvjeta u skladištima i loših ili neuvjetnih skladišta. Onaj tko ima skladište u kojem čuva određenu robu može, također, utjecati na cijenu te iste robe.
Postoji sezonski hod cijena određenih roba što može biti posljedica troškova koji nastaju tijekom razdoblja uskladištavanja (troškovi energenata i održavanja) ali i smanjenja zaliha. Skladišni prostor može se i iznajmiti ako se pojave potrebe za skladištenjem određene robe. Troškovi održavanja skladišta nisu mali pogotovo ako se radi o onim skladištima u kojima se nalaze proizvodi koji se zbog svog kemijskog sastava, vrlo brzo mogu pokvariti.
Upravljanje skladištem – kompliciran posao?
Upravljanje skladištem nije lak posao. S jedne strane potrebno je poznavati kemijski sastav proizvoda koji se skladišti, a s druge strane treba izabrati pravilnu tehnologiju kojom će se ostvariti zadani ciljevi skladištenja. Velike količine zrnatih proizvoda, odnosno zrna, skladište se u cijelom svijetu u boljim i lošijim uvjetima. Žetva pšenice odvija se na svjetskoj razini od siječnja do prosinca u svakoj kalendarskoj godini. Prema podacima FAOSTAT-a u 2020. godine u svijetu je proizvedeno malo manje od 3 milijarde tona žitarica. Prema istom izvoru, ukupna proizvodnja kukuruza, pšenice i riže iznosila je 2,7 milijardi tona.
To su ogromne količine zrna koje se skladište, transportiraju i prerađuju u različitim dijelovima svijeta. Udaljenosti od mjesta uzgoja žitarica do mjesta prerade ili korištenja mogu biti jako velike. Kretanje velikih količina žitarica omogućavaju različiti sustavi transporta. Žitarice se transportiraju prekooceanskim i riječnim brodovima, vlakovima i cestovnim vozilima (kamionima). Izgrađene su velike luke te željeznička i cestovna čvorišta kroz koja prolaze velike količine žitarica. Određeni broj radnih mjesta nalaze se u području prihvata, skladištenja, transporta i prerade žitarica. Kako izgleda transport kukuruza od polja do konačne destinacije može se prikazati na sljedeći način.
Ako se npr. kukuruz uzgaja u SAD-u, on se s polja transportira kamionima do silosa manjeg kapaciteta koji se nalazi na farmi. Nakon toga, kamionima se kukuruz transportira do silosa velikog kapaciteta koji se nalazi u blizini željezničke pruge. Iz tog silosa, željezničkim vagonima zrno kukuruza se transportira do luke na rijeci Mississippi (St. Louis) iz koje se riječnim brodovima prebacuje do luke u Meksičkom zaljevu (New Orleans). Iz riječnih brodova zrno se prebacuje u prekooceanske brodove i tankere koji zrno dostavljaju u velike luke u Europi. Iz tih velikih luka, zrno može nastaviti putovanje manjim brodovima do manjih luka ili željezničkim vagonima ili kamionima do konačne destinacije.
Iz manjih luka zrno kukuruza, također može biti pretovareno u željezničke vagone i kamione kojima će stići do konačne destinacije. Navedeno putovanje može trajati i nekoliko mjeseci tijekom kojeg može doći do određenih promjena u kakvoći. Tijekom navedenog putovanja doći će do određenih gubitaka u masi (gubici tijekom pretovara, curenje iz prijevoznih sredstva). To znači da neka vrsta ili sorta može doći u neko područje iako istu nije nitko službeno donio. Također, transportiranjem se mogu prenijeti i bolesti te štetnici. Često se može vidjeti rasuto zrno pšenice i kukuruza tako da se kod nas točno može odrediti kad je žetva koje žitarice čak i da ne znamo kad je to.
Moderan i brzi način života dijelom svakako možemo zahvaliti cjelokupnom lancu distribucije hrane u kojem se nažalost uz svu primijenjenu modernu tehnologiju pojavljuju gubici i potencijalne opasnosti koji se moraju kontinuirano pratiti i što više smanjiti. Navedeno pogotovo vrijedi u nerazvijenim zemljama u kojima ne postoje kvalitetne skaldišne strukture i kvalitetni nadzor hrane.
