1.7. 2013. godine Hrvatska je postala članica Europske unije, stoga se uz svečano obilježavanje desetgodišnjice tog ključnog događaja i prekretnice u našoj povijesti, analizira i kako smo tih 10 godina iskoristili, u kojim sektorima gospodarstva je ostvaren napredak te koliko je iskorišteno sredstava iz EU fondova. Nas je zanimalo kako je članstvo Hrvatske u EU u proteklih 10 godina utjecalo na stočarsku proizvodnju u Hrvatskoj?
Da bismo to doznali, kontaktirali smo udrugu Croatiastočar koja okuplja srednje i velike tvrtke koje se bave uzgojem stoke i peradi te proizvodnjom mesa, mesnih i mliječnih proizvoda i srodnim djelatnostima vezanih za spomenute sektore. Ova udruga djeluje u kontinuitetu i neprekidno gotovo 60 godina, kada je osnovan Centrostočar, nakon toga djeluje kao Poslovna zajednica za stočarstvo od 1978. godine a od 1999. godine djeluje pod nazivom Croatiastočar.
Kroz svoje aktivnosti Croatiastočar promiče sve informacije na tjednoj, mjesečnoj, tromjesečnoj i godišnjoj razini iz sektora stočarstva i prateće prerađivačke industrije na razini Hrvatske i na razini država članica, posebice nakon ulaska RH u članstvo Europske unije i aktivni je sudionik u radu pratećih institucija unutar Ministarstva poljoprivrede te ostalih ministarstava a sve vezano na široki dijapazon kako legislative tako i ukupne problematike u sektorima. Croatiastočar svojim aktivnostima nastoji pridonositi mjerama i rješenjima za održivost stočarske i peradarske proizvodnje te prateće industrije uz primjerenu konkurentost na domaćem i ino tržištima.
Trendovi u sektoru stočarstva u RH
Direktor Croatiastočara, Branko Bobetić za Gospodarski list komentirao je aktualnu situaciju u domaćem stočarstvu i dao osvrt na proteklih 10 godina članstva Hrvatske u Europskoj uniji, odnosno trendove u sektoru stočarstva i kretanjima na tržištu od 2013.-2023. godine.
- Gospodine Bobetić, Kako su se kretali trendovi u sektoru stočarstva u RH s naglaskom od ulaska u EU 2013.g, dakle unazad 10 godina i kako bi komentirali aktualno stanje u stočarstvu RH?
–Nakon ulaska Hrvatske u članstvo Europsku uniju u proteklih 10 godina, nažalost, došlo je do pada u stočarskoj proizvodnji. Usporedbom proizvodnje mesa u prošloj godini u odnosu na godinu prije ulaska u članstvo, proizvodnja svinjskog i goveđeg mesa pala je za cca 10%. Kad je u pitanju svinjsko meso, proizvodnja u klaonicama prosječno je u zadnjih 10 godina bila nešto iznad 80.000 tona i do prošle godine nije bilo značajnijeg pada proizvodnje.
-Daleko veći je pad na nacionalnoj razini, što je vidljivo iz podataka Državnog zavoda za statistiku što proizlazi, prije svega, iz velikog pada ukupnog broja krmača u Hrvatskoj. Prije ulaska u članstvo Europske unije u Hrvatskoj je bilo cca 100.000 krmača da bi se nakon 10 godina broj smanjio za cca 30%, što je utjecalo na ukupni pad proizvodnje svinjskog mesa. Prema podacima DZS-a u zadnjih 10 godina došlo je i do pada proizvodnje goveđeg mesa za cca 10%.
- Možete li usporediti aktualnu situaciju u stočarskoj proizvodnji u RH i u EU, kad se gleda uvoz i samodostatnost u sektoru stočarstva?
–U sektoru stočarstva jedino se bilježi rast proizvodnje mesa peradi za nešto više od 10% u odnosu na godinu prije ulaska u članstvo Europske unije. Kod proizvodnje konzumnih jaja nije bilo većih oscilacija pa je samodostatnost u toj proizvodnji u svim ovim godinama bila na razini iznad 95%.
Mliječno govedarstvo doživjelo najveći pad
Najveći pad proizvodnje nažalost bio je u sektoru mliječnog govedarstva što je vidljivo kroz veliki pad broja mliječnih krava za 35% u odnosu na godinu prije ulaska u članstvo Europske unije.
Smanjen je broj isporučitelja mlijeka, pa je samodostatnost u tom sektoru pala na cca 45% u prošloj godini u odnosu na 2013. kad je samodostatnost bila 65%.
Povijesno najveći otkup mlijeka u RH bio je u 2009.godini kad je otkupljeno 675.000 tona kravljeg mlijeka i tada je samodostatnost bila na razini od 82%. Samodostatnost u sektoru goveđeg mesa na razini država članica je cca 93% a u Hrvatskoj oko 70%. U sektoru svinjskog mesa samodostatnost na razini država članica je približno na razini od 115% a u Hrvatskoj je ispod 60%. U sektoru proizvodnje mesa peradi samodostatnost na razini država članica je oko 111% a u Hrvatskoj nešto iznad 85%. U sektoru ovčjeg mesa samodostatnost na razini država članica je oko 94% a u Hrvatskoj 65% dok je samodostatnost u sektoru mlijeka na razini država članica u zadnje dvije godine bila oko 114%.
- Što je s uvozom i izvozom u posljednih 10 godina u sektoru stočarstva? Što kažu brojke?
–Ulaskom u članstvo Europske unije kontinuirano raste uvoz mesa, dijelom mesnih proizvoda, a posebice mlijeka i mliječnih proizvoda. Uvoz svih vrsta mesa u prošloj godini bio je cca. 180.000 tona što je 2,2 puta više u odnosu na uvoz prije ulaska u članstvo. Kad je meso u pitanju, daleko najveći uvoz odnosi se na kategoriju mesa koja je namijenjena kao sirovina za proizvodnju svih vrsta mesnih proizvoda. Unatoč povećanom uvozu mesnih proizvoda tu nije došlo do pada proizvodnje pa je to sektor kod kojeg godinama imamo pozitivnu uvozno izvoznu bilancu. Ukupno brojno stanje goveda i svinja nije se značajno smanjilo s obzirom na kontinuirani uvoz odojaka od prosječno 500.000 komada godišnje. S druge strane povećan je uvoz teladi s intra tržišta za gotovo 30% u prošloj godini u odnosu na 2013.godinu.
–Kada je u pitanju izvoz svih vrsta mesa, u prošloj godini realiziran je izvoz od cca 40.000 tona što je peterostruko veći izvoz u odnosu na godinu prije stupanja u članstvo EU.
–S druge strane, u zadnjih 10 godina značajno je povećan izvoz živih goveda i živih svinja, prije svega izvoz junadi i utovljenih svinja. Osim na treća tržišta dio junadi i svinja u zadnjih nekoliko godina izvozi se i na intra tržište. Izvoz živih goveda, gledajući podatke iz prošle godine, dvostruko je veći u odnosu na godine prije ulaska u članstvo dok je izvoz živih svinja gotovo upeterostručen. Ovaj izvoz junadi i utovljenih svinja ipak je utjecao na održivost proizvodnje ovih sektora iako bi bolje bilo da se ovaj dio stoke kroz klanje finaliziralo u Hrvatskoj.
–Nažalost, u proteklih 10 godina gledajući uvoz i izvoz svih poljoprivredno prehrambenih proizvoda ostvaren je ukupni deficit od cca 11 milijardi eura od čega na deficit u sektoru živih životinja i svih animalnih proizvoda otpada cca 5 milijardi eura. Sumirajući podatke o domaćoj proizvodnji, uvozu i izvozu te potrošnji animalnih proizvoda, evidentan je i pad samodostatnosti u sektoru mesa za prosječno 10%.
- Koja je vaša prognoza tržišta RH u sektoru stočarstva RH u bliskoj budućnosti?
–Tržišni poremećaji uzrokovani COVID-om, a počevši od druge polovice 2021. u prošloj i ovoj godini, visokim rastom inflacije uzrokovali su po prvi puta nakon niza godina na razini država članica, a i u Hrvatskoj, prije svega, pad proizvodnje svinjskog mesa i dijelom goveđeg mesa.
Značajan porast troškova stočarske proizvodnje
–Značajno su porasli troškovi uzgoja stoke i peradi, prije svega, kroz rast najvećeg troška koji se odnosi na stočnu hranu te rast energenata, troškova rada i ostalih troškova.
–Proizvodnja svinjskog mesa na razini država članica u prošloj godini pala je za cca 4%, slično kao i u Hrvatskoj da bi taj pad u ovoj godini bio još veći u postotku preko 7% u prva tri mjeseca ove godine.
–S rastom troškova proizvodnje nastalim tržišnim poremećajima na intra i globalnom tržištu došlo je i do pada potrošnje, ali i povećanja tržnih cijena uzgojenih goveda, svinja, peradi, janjadi, mlijeka, a isto tako i do povećanja potrošačkih cijena.
–U zadnjih 10 godina prosječna tržna cijena utovljenih svinja u Hrvatskoj bila je približno na razini prosječne EU cijene, prosječna tržna cijena utovljene junadi u RH bila je manja za cca 5% u odnosu na EU prosjek, prosječna veleprodajna cijena pilećih trupova grill obrade bila je približno na razini EU prosjeka dok je prosječna otkupna cijena u zadnjih 10 godina prosječna otkupna cijena mlijeka bila za cca 4% manja u odnosu na EU prosjek.
–Uspoređujući kretanja proizvođačkih cijena hrane i potrošačkih cijena hrane na razini država članica i Hrvatske evidentan je brži rast potrošačkih cijena hrane u RH u odnosu na proizvođačke cijene dok je na razini ostalih država članica situacija bila obrnuta što je imalo posljedicu kako za primarni sektor u stočarstvu tako i za prateću prerađivačku industriju. Valja napomenuti i kupovnu moć potrošača u Hrvatskoj koja je u prosjeku još uvijek blizu 35% manja u odnosu na EU prosjek.
- Kakav će utjecaj imati politike Zelenog plana i posljedice klimatskih promjena na stočarsku proizvodnju? Prijete li nam nestašice mesa i mlijeka?
–Inputi u stočarskoj proizvodnji i pratećoj industriji u zadnjih nekoliko mjeseci postupno se smanjuju. S druge strane ne samo stočarska proizvodnja, nego ukupni lanac u proizvodnji poljoprivredno prehrambenih proizvoda već se suočava, a bit će još izazovniji u narednim godinama, a vezano na implementaciju Zelenog plana, prilagodbe klimatskim promjenama te prelaska na održive sustave proizvodnje hrane. Već je sada vidljiv pad proizvodnje u sektorima svinjskog i goveđeg mesa na razini država članica i Hrvatske što bi se moglo još jače odraziti u narednim godinama.
–Sve relevantne studije europskih institucija ukazuju da će implementacija zelenog plana apsolutno dovesti do povećanih troškova proizvodnje, a isto tako da je predvidiv pad samodostatnosti na razini država članica kad je u pitanju sektor mesa i mlijeka.
–Na razini država članica intenzivno se raspravlja o sveobuhvatnim mjerama koje bi rezultirale ukupnom proizvodnjom hrane za potrebe stanovništva, a da istovremeno ta hrana bude pristupačna, prije svega, cjenovno potrošačima. S obzirom na nisku samodostatnost i negativne trendove u proizvodnji animalnih proizvoda, u Hrvatskoj izazovi su još složeniji.
–Europska komisija predlaže, a neke od zemalja su već uspostavile tzv „Vijeća za prehranu“ koja bi koordinirala i pratila tijek implementacije Zelenog dogovora, prilagodbe klimatskim promjenama te proizvodnje hrane prema održivim prehrambenim sustavima.
- Koje bi mogle biti konsolidacijske mjere za revitalizaciju domaćeg stočarstva?
–Usporedbom podataka Eurostata vidljivo je da osim u naturalnim pokazateljima stočarstvo u Hrvatskoj i vrijednosno zaostaje u udjelu ukupnog outputa poljoprivrede u odnosu EU prosjek. To pokazuju i podaci o broju uvjetnih grla po hektaru u Hrvatskoj koji je značajno manji u odnosu na EU prosjek.
–Hrvatska ima dovoljno, prije svega, poljoprivrednih površina za povećanje broja uvjetnih grla, a samim time i ukupne stočarske proizvodnje.
Nužne su reforme i restrukturiranje domaćeg stočarstva
Na osnovu svih pokazatelja potrebno je za svaki sektor stočarske proizvodnje u što kraćem roku pripremiti sveobuhvatnu analizu po modelu Strategije razvoja mliječnog sektora u RH do 2030, a sve u okviru ukupne Strategije poljoprivrede odnosno proizvodnje hrane u narednom srednjoročnom periodu.
Nužno je za svaki sektor pripremiti program mjera restrukturiranja kako bi se ne samo povećao broj uvjetnih grla, već i broj specijaliziranih gospodarstava koji se bave stočarskom proizvodnjom jer taj udio u Hrvatskoj značajno zaostaje u odnosu na EU prosjek. Stočarska proizvodnja uopće višestruki je multiplikator kroz zaposlenost, stvaranje bruto dodane vrijednosti i punjenje proračuna kako na lokalnoj tako i na nacionalnoj razini. Renomirani europski instituti dokazuju da su sektori peradarstva i svinjogojstva četverostruki multiplikatori kroz direktne, indirektne i inducirane efekte dok je prema, primjerice, kanadskim i američkim studijima, govedarstvo šesterostruki multiplikator, što je od izuzetnog značaja za svaku nacionalnu ekonomiju.
Za realizaciju zelenog plana te revitalizaciju stočarske proizvodnje u Hrvatskoj nužno je osigurati primjerena financijska sredstva. U tom smislu potrebno je povećati i nacionalni udio financijskih sredstava u ruralnoj omotnici u Hrvatskoj za naredno programsko razdoblje koje je sada na razini 25% dok je na razini svih država članica taj udio nacionalnih sredstava veći od 65% a kod više od 10 država članica nacionalnih udio u ruralnoj omotnici nadilazi udio iz europskog proračuna za 13%.
Pretpostavka održive i u većoj mjeri samodostatne proizvodnje hrane u Hrvatskoj ovisi i o mjerama za uravnoteženje tržišta hrane u cijelom proizvodnom lancu. Naime, Hrvatska nema implementiran sustav praćenja tržnih cijena te udjela bruto marži ostalih u lancu do potrošača, što rezultira s jedne strane ekstremno niskim cijenama nekih proizvoda gotovo na razini dampinga, ali isto tako i ekstremno visokih cijena s visokim bruto maržama, a što ima negativan utjecaj na primarnu proizvodnju i na prateću prerađivačku industriju.
Nužno je sačiniti program i pretpostavke ekonomske održivosti stočarske proizvodnje na gospodarstvima, što je osnovna pretpostavka povećanja broja specijaliziranih i održivih gospodarstva u stočarstvu i povećanja broja mladih nositelja stočarske proizvodnje.
