Crvotočina – zeljaste, zimzelene biljke kojih je poznato oko 400 vrsta, a u našim šumama raste pet vrsta. Obična crvotočina (Lycopodium clavatum) jedna je od najčešćih. Voli kisela staništa i često raste u gustim, jastučastim nakupinama po crnogoričnim i miješanim šumama te po vlažnim planinskim livadama. U brojnim je zemljama svrstana u visoko ugrožene vrste. Kod nas je rijetka vrsta i ne smije se brati pa se za potrebe liječenja uvozi.
Obična crvotočina, prečica, lisičjak, zmijina mahovina pripada skupini papratnjača, najprimitivnijih stablašica koje su u davnoj geološkoj prošlosti, prije više od 300 milijuna godina, vladale kopnom. Nemaju cvijet, već se razmnožavaju sporama (truskama) koje su sitne i lagane, pa ih vjetar lako raznosi. Iako je velik broj papratnjača izumro, osobito drvenasti oblici, njihova je raznolikost i danas velika.
Ljekovite spore
Crvotočina ima prileglu, račvasto razgranjenu stabljiku, gusto pokrivenu malim i uskim listićima, koji su na vrhu zašiljeni. Iz prileglih stabljika uzdižu se uspravni ogranci koji na završecima imaju dva klasića gustih nakupina listića, takozvanih sporofila. Oni pri dnu nose bubrežaste sporangije sa sporama. Vrlo sitne i lagane spore čine svijetlo žuti prah koji se lako prihvaća za predmete. Pliva na vodi i ne kvasi se, a u vatri lako plane.
Zbog tih osobina korištene su u magičnim obredima u srednjem vijeku, te u začecima fotografije i prvim fotokopirnim strojevima kao izvor svjetlosti. U ljekovite svrhe spore, poznate kao brašno crvotočine, koriste se od 17. stoljeća. Sazrijevaju tijekom ljeta kada se režu „češerići“ i šuše na papiru na koji ispadaju spore koje se skupljaju i spremaju u staklene bočice. Spore sadrže oko 50% masnog ulja (zbog kojeg lako gore), šećere i neke dušikove spojeve.
Primjena
Prah od crvotočine koristi se izvana za posipanje rana od ležanja (dekubitusa), te kod herpesa i vlažnih kožnih osipa. Brašno se posipa oprezno, dobro raspršeno i u malim količinama. Nadzemni dio biljke bere se u proljeće i suši na sjenovitom i zračnom mjestu ili na umjetnoj toplini do 40 °C. Gorkog je okusa, a sadrži alkaloid likopodin, masno ulje, gorke tvari i znatne količine radija.
Poznata bilinarka Marija Treben ističe djelotvornost crvotočine kod gihta, reumatskih bolesti, kroničnog zatvora, hemoroida, bolesti mokraćnih organa i jetre (osobito ciroze jetre). Tijekom dana pije se samo jedna šalica čaja.
