Svinje su monogastrične životinje s jednostavnim želucem, koje dobro iskorištavaju koncentrirana, a slabije voluminozna krmiva. Svaka kategorija svinja, ovisno o dobi i fiziološkom stanju, zahtijeva određenu količinu hranjivih tvari za zadovoljavanje proizvodnje (rast, proizvodnja mlijeka) i održavanje metabolizma.
Uglavnom se hranidbene potrebe svinja iskazuju preko potreba na udjelu bjelančevina (u %) i energiji u MJ metaboličke energije po kg krmne smjese. Nadalje, u hranidbi svinja izuzetno su važne bitne tzv. esencijalne aminokiseline, od kojih je najvažnija lizin (Lys). Sve ostale esencijalne aminokiseline se preporučuju u odnosu na Lys. Od ostalih komponenti na deklaraciji krmne smjese navode se minerali, najčešće kalcij (Ca) i fosfor (P), pri čemu je bitan i podatak o tzv. iskoristivom P čija je iskoristivost iz žitarica vrlo ograničena.
Danas uglavnom postoje preporuke za hranidbu svih kategorija svinja, uvažavajući visinu proizvodnje, na primjer dnevni prirast u tovu ili broj živooprasene prasadi u krmača. U praksi se najčešće koriste DLG (njemačke) i NRC (američke) preporuke. Tako da, ako se kupuju gotove krmne smjese, stvar je jednostavna i samo je pitanje izbora proizvođača. Osim hrane, da bi iskoristile u potpunosti genski kapacitet za rastom, svinje moraju uvijek na raspolaganju imati svježu i higijenski ispravnu vodu.
Kod manjih OPG-a koji imaju mogućnost samostalne proizvodnje žitarica, proizvođači sami miješaju komponente uz dodatak bjelančevinastih krmiva i mineralnih dodataka. To zahtijeva analizu krmiva i određivanje pravilne recepture za svaku kategoriju svinja te usluge stručnjaka za hranidbu koji će odrediti optimalan sastav krmne smjese.
Iako svinje dobro koriste koncentrirana krmiva, jedan dio energetskih potreba mogu nadoknaditi i konzumacijom voluminozne krme (20 %), pogotovo krmače tijekom gravidnosti koje se hrane ograničenom količinom hrane. Iako količinski hrana za gravidne krmače zadovoljava fiziološke potreba rasta plodova i uzdržne potrebe krmače, mala količina koncentrata ne popunjava u cijelosti probavni trakt krmača i time stvara osjećaj gladi. Tako da dodatak voluminoznih krmiva (lucerna, sijeno, slama) povoljno djeluje na osjećaj sitosti i općenito na dobrobit svinja. Djeteline i trave su bogate bjelančevinama, mineralima i vitaminima.
Najbolju hranidbenu vrijednost imaju u fazi pupanja. U tovu služe kao dopuna energetskim krmivima kao što je prekrupa kukuruza i ječma. Paša je također vrlo dobar izvor bjelančevina, minerala i vitamina. Može zamijeniti čak do 20 % žitarica i 50 % bjelančevina u obroku za svinje u tovu. Hranidba svinja ima veliki utjecaj na kakvoću mesa. Pojedina krmiva u hranidbi svinja treba ograničiti ili zamijeniti s drugim krmivima kako ne bi štetno utjecala na kakvoću mišićnog i masnog tkiva. Tako se u tovu svinja radi utjecaja na konzistenciju masnog tkiva u zadnjoj trećini tova često kukuruz zamjenjuje s ječmom zbog povoljnijeg masno kiselinskog sastava.
Neka krmiva (riblje brašno, mrkva, nusproizvodi industrije) treba izbjegavati u završnoj fazi tova kako ne bi utjecala na organoleptička svojstva mesa (boja, miris).
U proizvodnji svinja za preradu u suhomesnate proizvode, tijekom tova lokalnih pasmina koriste se i mnoga voluminozna krmiva (paša) i proizvodi drveća (žir, kesten) koji zbog specifičnog sastava masnih kiselina mogu utjecati na konačni proizvod – svježe meso, ali i na proizvode od mesa.
Pročitajte još:
Može li proizvodnja svinja biti ekonomična?
Pasmine svinja pogodne za manje OPG-e
