Češnjak potječe iz središnje Azije, odakle se proširio po cijelom svijetu. Zbog intenzivnog mirisa i okusa češnjak se ne koristi kao povrće u užem smislu, nego prvenstveno kao dodatak brojnim jelima. Prema svojem sastavu ima veliku hranidbenu vrijednost u odnosu na drugo povrće, ali zbog male količine koja se koristi kao namirnica to nema većeg značenja. U svijetu se češnjak proizvodi na oko milijun ha s prosječnim prinosom od 11,0 t/ ha. U Europi se proizvodi na 125 tisuća ha uz prosječni prinos od 5,7 t/ha. Najveći je proizvođač Španjolska: 26 tisuća ha i prosječni prinos od 6,5 t/ha. U nas se prema statistici češnjak proizvodi na 3000 ha uz prosječni prinos od 3,8 t/ha. Zahvaljujući visokoj adaptabilnosti, češnjak se proizvodi u cijeloj zemlji, ali pretežno na malim površinama za vlastite potrebe i lokalna tržišta. Velika većina ekotipova i kultivara češnjaka koji se uzgajaju širom svijeta ne cvate i ne donosi sjeme. Razmnožavaju se isključivo vegetativno, pa predstavljaju klonove. U novije vrijeme otkriveni su ekotipovi koji cvatu, što je od velike važnosti za selekciju. Lukovica je češnjaka po svojoj građi reproduktivan organ. Sastoji se od manjeg ili većeg broja češnjeva, a svaki od njih može dati novu biljku. Tijekom rasta biljka razvije 10 do 12 listova. U standardnoj lukovici može biti 12 do 20 češnjeva, koji oblikom podsjećaju na polumjesec. Ako se sade vrlo sitni češnjevi, može se razviti samo jedan pup, odnosno češanj okruglog oblika. Katkad se razvije sekundarno grananje, pa se postrano pojavi jedan ili više novih izboja, u kojima se razvije jedan ili više češnjeva. Takva lukovica ima onda nepravilan oblik, ili sa strane posebne češnjeve.
Otporan na hladnoću
Biljka češnjaka vrlo je otporna na niske temperature i može dobro prezimiti u kontinentalnom području. Samo neki kultivari i ekotipovi mogu biti više ili manje oštećeni od niskih temperatura. Za normalan rast i glavičenje češnjaka, češnjevi za reprodukciju moraju biti izloženi niskim temperaturama manjim od 15 stupnjeva uz optimum od 2 do 4 stupnja, ili u skladištu ili u tlu. Tijekom vegetacije glavičenje pospješuju više temperature i duži dan. Isklijala lukovica Nasad češnjaka Češnjak skladišten na temperaturi višoj od 20 stupnjeva i posađen u kasno proljeće neće stvoriti lukovicu, nego produžiti vegetativni rast do u kasnu jesen. Za zriobu lukovice odnosno ulazak u mirovanje najpovoljnije su visoke temperature, više od 25 stupnjeva i suho vrijeme.
Klimatski uvjeti uzgojnog područja
Za uzgoj češnjaka prikladnija su lakša, aluvijalna tla, dobre strukture, blago kisele reakcije. Češnjak je osjetljiv na zaslanjena tla. Dobra ocjeditost tla, ali umjerena vlaga važna je za vegetativni rast. U slučaju dužeg sušnog razdoblja navodnjavanjem se može izbjeći stres od suše i osigurati planirani prinos. Za zriobu lukovice poželjno je suho i toplo vrijeme. Ako u to vrijeme padne više oborina, često pucaju vanjski ovojni listovi, ili lukovica poprimi sivu boju od saprofitskih gljivica. Češnjak ne podnosi sam sebe, niti bilo koji luk kao predkulturu. Poželjno je da ne dođe na isto mjesto najmanje 5 godina, što je najsigurnija i ekološki prihvatljiva mjera protiv lukove nematode, koja može učiniti velike štete u nasadu.
Priprema tla i sadnja
Za reprodukciju se biraju krupnije lukovice pravilnog oblika, zdrave i neoštećene. Sve do sadnje čuvaju se u zračnom skladištu na temperaturi ambijenta. Niske temperature prije sadnje pospješuju razvoj listova i produžuju vegetaciju, što utječe na povećanje lukovice. Češnjevi se odvajaju neposredno pred sadnju, klasiraju po veličini i tretiraju odgovarajućim fungicidom. Iako češnjevi od oko 1g mogu dati biljku, bolje je saditi krupnije češnjeve (4 do 6 g) jer se iz njih dobiju veće glavice. Sadi se na gredice u četveroredne ili peteroredne trale s razmakom redova 20 do 30 cm. Razmak biljaka u redu ovisi o krupnoći češnjeva za sadnju. Ako se sade krupniji češnjevi (5 do 6 g), 20 biljaka/ m2 može dati vrlo dobar prinos, ali za takav način uzgoja potrebno je 1000 do 2000 kg/ha sadnog materijala. Sitniji češnjevi sade se na manji razmak češnjeva u redu, planirajući do 40 biljaka/ m2.
Češnjak se može saditi u jesen ili proljeće. Priprema tla za sadnju u jesen počinje oranjem krajem ljeta ili početkom jeseni na 25 do 30 cm dubine, uz primjenu potrebne količine kalija i fosfora. Prije sadnje obično se formiraju uzdignute gredice, čime se izbjegava prevelika vlaga u zoni sadnje u slučaju obilnijih zimskih oborina. Kako ne bi došlo do stvaranja pokorice treba izbjegavati pretjerano usitnjeni površinski sloj. Za proljetnu sadnju primjenjuje se također jesensko ili zimsko oranje i grubo pripremljene uzdignute gredice, koje će omogućiti raniju pripremu za sadnju. U kontinentalnim područjima u jesen se sadi sredinom listopada, a u mediteranskim područjima krajem listopada do sredine studenog. Ako se sadi u proljeće, najpovoljnija je rana sadnja, čim to vremenski uvjeti dozvole. Postoje preporuke i ranije jesenske sadnje, sredinom rujna, da se tijekom vegetacije razvije više listova, a lukovica razvije sredinom ljeta.
Tijekom vegetacije njega usjeva se sastoji od borbe protiv korova, navodnjavanja, prihrane i zaštite od biljnih bolesti i štetnika. Primjena herbicida veliko je olakšanje u borbi protiv korova, jer su mehaničke mjere teško provedive i zahtijevaju mnogo rada. Pri jesenskoj sadnji u kontinentalnim područjima korov obično u jesen nije problem. U rano proljeće, dok još ni korov ni češnjak nije počeo rasti, može se prskati herbicidom, a na tržištu se nalazi desetak odgovarajućih sredstava s dozvolom. Ako su se listovi češnjaka tijekom zime pojavili na površini, što se za blagih zima često događa, ta se mjera izostavlja i tretira se odgovarajućim sredstvima, tek kad biljke češnjaka imaju 3 lista. Ponekad je potrebno tretiranje ponoviti.
Berba i prinosi
Češnjak je zreo za vađenje kad lažna stabljika omekša i nadzemni dio počne polijegati. U to je vrijeme u rezervnom tkivu češnjeva najviše šećera, što se može kontrolirati refraktometrom. Preporučuje se vađenje češnjaka kad je još oko trećine lišća zeleno, a ako se vadi mehanizirano, još i ranije. Za češnjak jesenske sadnje to je najčešće krajem srpnja, a kod proljetne sadnje tijekom kolovoza. Vađenje se obavlja po suhom i lijepom vremenu, kad je tlo umjereno prosušeno, s pomoću posebnih vadilica. Nakon vađenja, češnjak je potrebno s polja dopremiti u prostor zaštićen od sunca i u tankom sloju prosušiti. Zatim se očisti od lišća i ostatka korijena, te kalibrira prema standardima. Pri tim operacijama treba izbjegavati udarce. Pri mehaniziranom vađenju prvo se pokosi lišće (tarupiranje lisne mase), a nakon toga vadi prilagođenim vadilicama. Taj se način koristi prvenstveno za vađenje češnjaka za preradu. Češnjak se može čuvati tijekom cijele godine u sklacijedištima s kontroliranim uvjetima, na temperaturi 1 – 2 °C, pri relativnoj vlazi zraka 70 – 75 %, uz stalno provjetravanje.
Ekonomska isplativost uzgoja češnjaka
Prinos češnjaka ovisi o ekotipu, roku sadnje, sadnom materijalu i načinu sadnje. Prinos češnjaka kod nas je 3 – 5 t/ha dok je u Francuskoj 6 – 8 t/ha, a zabilježili su prinos i do 12 t/ha. Budući da za sadnju češnjaka u sljedećoj godini proizvođač mora ostaviti do 1 t/ha, time se smanjuje dio koji se može ponuditi tržištu. Iz tablice ekonomske isplativosti uzgoja češnjaka vidljivo je da je proizvodnja češnjaka u Hrvatskoj sve više u usponu i dobiva na značaju. Kao kultura koja je u deficitu, te velikim dijelom se uvozi, interesantno je da i početak na malim površinama može biti značajan za ostvarenje dobitka.
Više o crnom češnjaku saznajte ovdje
