Prema Guinnessovoj knjizi rekorda 2007. ricinus je proglašen najotrovnijom biljkom na svijetu. Naime, sjeme ricinusa sadrži otrov ricin koji je po mnogima opasniji od otrova kobre.
Ricinus (Ricinus communis L.) je ukrasna, ljekovita i otrovna biljka iz porodice mlječika (Euphorbiaceae). Zanimljivo je da sjeme ricinusa svojim oblikom sliči krpelju pa otuda i latinski naziv za rod Ricinus (krpelj, Ixodes ricinus). Najčešće korišteni narodni nazivi za ovu biljku su skočac, crveni čičak, krpelj biljka,Kristova palma i Kristov dlan.
U sjemenu ricinusa otrovni albumin ricin sa svojstvom koagulacije krvi koji izaziva sljepljivanje eritrocita, razgrađuje bjelančevine i uništava ribosome. Za djecu su smrtonosne već 1-2, a za odraslog čovjeka 4-12 sjemenki. U ulju se ricin ne nalazi jer prilikom ekstrakcije zaostaje u pogačama, te se pogače ne smiju koristiti u ishrani stoke.
Jedan od najjačih biljnih toksina
Od svog otkrića krajem 19. stoljeća ricin je prepoznat kao jedan od najjačih biljnih toksina, a sve više se naglašava njegov značaj kao biološkog oružja, odnosno oružja za masovno uništenje. Tome pridonose, između ostalog, dostupnost sjemena ricinusa te jednostavnost i jeftina ekstrakcija. Može se ubrizgati u metu, koristiti za kontaminaciju zaliha hrane i vode ili se može raspršiti kao aerosol. Za sada protuotrov ne postoji. Unatoč tome, ricinus se uzgaja kao ukrasna biljka u mnogim vrtovima diljem svijeta.
Ricinus je najvjerojatnije podrijetlom iz Afrike. Višegodišnje divlje vrste i danas tamo rastu, a visina im doseže više od 10 m. U tropskim i suptropskim područjima ricinus se uzgaja kao uljarica dok se u Sredozemlju uzgaja kao ukrasna biljka.
Indija je svjetski predvodnik u proizvodnji ricinusovog sjemena i ulja te prednjači u međunarodnoj trgovini ricinusovim uljem. Značajnije površine pod ricinusom su još i u Kini te Brazilu. Sjeme ricinusa sadrži 50-60 % ulja. Ricinusovo ulje bezbojna je do svijetložuta gusta tekućina. U ulju su prisutne ricinolna (80-90 %), linolna, oleinska i stearinska kiselina. Ulje je vrlo viskozno, ima visoku temperaturu paljenja, otporno je na niske temperature te je osobito pogodno za podmazivanje avionskih motora. Egipćani i Grci ricinusovo su ulje koristili za osvjetljenje zbog njegove osobine da sagorijeva bez čađi.
U narodnoj medicini ricinusovo ulje koristilo se za pripravljanje melema, a kasnije kao sredstvo za čišćenje (laksativ) te kao lijek protiv mnogih bolesti. Koristilo se kao prirodni lijek za oštećenu jetru i slezenu te lijek protiv groznice i glavobolje. U afričkoj narodnoj medicini upotrebljava se u liječenju bradavica, tumora, kurjih očiju i madeža.
Upotreba u kozmetici
Danas je ricinusovo ulje neizostavni sastavni dio velikog broja kozmetičkih proizvoda.
Neobično visoka količina ricinolne kiseline čini ovo ulje nevjerojatno korisnim za kožu, a pospješuje rast kose i trepavica.
Ricinolna kiselina dokazano ima protuupalno, antioksidativno i antimikrobno djelovanje.
Nadalje, ulje ima i vrlo visoku razinu vitamina E, minerala, proteina, kao i Omega 6 i 9 masnih kiselina te je jedno od najcjenjenijih ulja za prirodnu njegu kože. U sebi sadrži regenerativna svojstva, te na kožu djeluje zaštitno, umirujuće i zacjeljujuće. Često se upotrebljava kod problematične kože jer zahvaljujući ricinolnoj kiselini sprječava razvoj bakterija. Ovo ulje pronalazi primjenu i u njezi zrele kože jer potiče stvaranje kolagena.
Kako je već navedeno ricinusovo ulje je antibakterijsko i antigljivično te vrlo pozitivno djeluje kod folikulitisa, peruti i infekcije tjemena. Ricinolna kiselina pojačava cirkulaciju tjemena i poboljšava rast kose, te poboljšava njezin pH što izravno djeluje na oporavak kose nakon raznih tretmana (npr. nakon bojanja kose). Osim toga, potiče stvaranje keratina koji jača kosu i zaglađuje ju.
U našim agroekološkim uvjetima stabljika naraste 1 do 3 m, najčešće je prevučena voštanom prevlakom, a može biti zelene, ljubičaste ili crvenkaste boje. Listovi su na stabljici naizmjenično postavljeni. Sastoje se od peteljke i plojke. Peteljka je cjevasta i duga, a plojka je velika s dubokim urezima, podijeljena u više dijelova, najčešće 6-9. Plojka je sjajna i glatka, zelene je boje ili je iste boje kao i stabljika. Cvjetovi su skupljeni u cvat grozd, konusnog ili cilindričnog oblika.
Plod je tobolac loptastog ili ovalnog oblika. Najčešće je podijeljen na 3 pregrade, a u svakoj se pregradi nalazi po 1 sjemenka. Površina tobolca je najčešće obrasla bodljama. Zelene je boje, a dozrijevanjem poprima crvenkasto-smeđu boju. Ovisno o kultivaru tobolac ostaje zatvoren ili u zriobi puca. Sjeme ricinusa je ovalno-bubrežastog oblika, na prednjem kraju malo suženo s jasno izraženim ispupčenjem. Osnovna boja mu je najčešće smeđa s izraženim mozaičnim šarama bijele, svijetlosive, srebrne, a ponekad i ružičaste boje.
Uzgoj ricinusa
Ricinus ima relativno dugo vegetacijsko razdoblje, od 140 do 180 dana. Minimalna temperatura za klijanje sjemena je 10-12 °C, a optimalna 20-25 °C. Na temperaturama nižim od 10 °C znatno se usporava rast i razvoj. Ricinus je izrazito osjetljiv na niske temperature, te mlade biljčice propadaju ako se temperature spuste ispod 0 °C, a u kasnijim fazama može izdržati kraća razdoblja do -3 °C.
Ricinus je biljka kratkoga dana i ima velike potrebe za svjetlom. U slučaju povećane oblačnosti u tijeku vegetacije dolazi do smanjenja prinosa i sadržaja ulja u sjemenu.
Zahvaljujući dobro razvijenom korijenu dobro podnosi kraća sušna razdoblja. Ukoliko sušno razdoblje traje dulje vrijeme, utoliko će doći do usporavanja rasta i razvoja te opadanja cvjetova što će u konačnici negativno utjecati na prinos sjemena.
Ricinus najbolje uspijeva na dubokim, plodnim i propusnim tlima. Odgovara mu pH reakcija tla od 6,3 do 7,0. Za njegov uzgoj treba birati tla koja se brže zagrijavaju u proljeće kao i ona koja nisu podložna eroziji.
Ricinus se sije u proljeće, a budući da ima sposobnost razvoja jakog korijenskog sustava koji može duboko prodirati u tlo, od izuzetne je važnosti duboko jesensko oranje provesti što ranije (početak jeseni) na dubinu 30-40 cm.
Za visoke prinose sjemena treba osigurati relativno velike količine hraniva. Količina dodanih hraniva ovisi o planiranom prinosu, plodnosti tla, klimatskim uvjetima i predusjevu. Prema dostupnim podacima iz literature orijentacijska količina gnojiva za gnojidbu ricinusa je sljedeća: 60-90 kg/ha N, 50-90 kg/ha P2O5 i 40-60 kg/ha K2O.
Ricinus se sije kada se sjetveni sloj ugrije na 10-12 °C. Uobičajeno se sije na razmak između redova od 70 cm, a razmak u redu je oko 35 cm. Dubina sjetve je 5-8 cm, a za sjetvu 1 ha potrebno je 15-20 kg sjemena.
Mjere njege koje se primjenjuju u usjevu ricinusa poglavito ovise o načinu uzgoja. S ciljem uništavanja korova i održavanja povoljnog vodozračnog režima provode se kultivacije. U fazi kada biljke imaju razvijena 2-3 lista radi se zakidanje vrhova stabljike kako bi se isprovociralo jače grananje. Ako uzgajamo kultivar duže vegetacije obavit ćemo prihranu u početku formiranja cvati. U sušnijim godinama bilo bi dobro provesti i navodnjavanje u fazi cvatnje i nalijevanja sjemena. Korovi u usjevu ricinusa predstavljaju veliki problem, posebice u ranim fazama rasta jer ricinus i u povoljnim uvjetima ima produženo razdoblje od sjetve do nicanja pa ga korovi prestignu u rastu. Jača pojava bolesti zabilježena je u vlažnijim godinama (Alternaria). Nekoliko štetnika napada ricinus (grinje, tripsi, kukuruzni moljac), ali ne rade ekonomski značajnije štete.
U Hrvatskoj se ricinus uzgaja samo kao ukrasna biljka. U slučaju njegova uzgoja kao uljarice, očekivani prinos sjemena bio bi 400-600 kg/ha, a uz navodnjavanje i do 1 t/ha. Cvatnja i oblikovanje plodova ricinusa traju dugo pa je stoga i sazrijevanje neujednačeno i razvučeno. U intenzivnoj proizvodnji ricinusa kao uljarice obavlja se jednofazna žetva u vrijeme kada donji tobolci poprime tamnosmeđu boju. Prije žetve bilo bi poželjno obaviti desikaciju.
