Kako spriječiti bakterijske bolesti povrtnih kupusnjača?

Procjenjuje se da uspješan uzgoj kupusa može ugroziti 50-ak različitih uzročnika bolesti, a još sredinom 1990-ih godina u našoj se procijenilo da unatoč svim mjerama zaštite propada gotovo četvrtina kupusnjača od različitih kategorija neželjenih organizama (štetnici, uzročnici bolesti i korovi).

Rane povrtne kupusnjače (npr. kupus, kelj, brokula, cvjetača) najviše su ugrožene od prezimljujuće populacije kupusne muhe (Delia radicum), a kod ljetnog uzgoja (za jesensku berbu) iznadprosječna količina oborina tijekom mjeseca srpnja i kolovoza, toplina, sparina i dugotrajno vlaženje biljaka zbog jutarnje rose i magle, vrlo su bitni za pojavu i razvoj nekih uzročnika bolesti koji uzrokuju neželjene promjene na lišću uz naknadno propadanje glavica kupusa. Različite vrste štetnih gusjenica, uši, tripsi (resičari) i stjenice redovito se javljaju prilikom uzgoja povrtnih kupusnjača tijekom ljetnih mjeseci. Globalnim klimatskim promjenama posljednjih 20-ak sezona značajno raste učestalost i štetnost od bakterijske tamne truleži žila kupusa (Xanthomonas campestris p.v. campestris), koju sve češće srećemo na poljima i zaprimamo biljne uzorke koji potvrđuju njenu dominantnu štetnost u ljetnom uzgoju kupusa.

Bakterijska tamna trulež žila (Xanthomonas campestris p.v. campestris) je ekonomski vrlo štetna bolest kupusa diljem svijeta, a suvremeni uzgoj favorizira njenu sve veću pojavu i štetnost. Kao i sve bakterijske bolesti, zahtijeva toplo i vrlo vlažno klimatsko razdoblje, pa su u Hrvatskoj najveće štete zabilježene u kontinentalnoj proizvodnji kupusa, kelja i cvjetače koji se sade tijekom ljetnog razdoblja, a navodnjavaju se “kišenjem” ili “orošavanjem”. Bakterija se primarno prenosi kontaminiranim sjemenom (samo 3 zaražene sjemenke na 10.000 zdravih mogu u optimalnim uvjetima uzrokovati epidemiju), zaraženim zaostalim biljnim ostacima u tlu i korovima iz porodice krstašica. Sekundarno se u usjevu širi kišnim kapljicama, kukcima (lisne uši), puževima i različitim alatom (oruđima), pa je u tom smjeru potrebno provoditi sve preventivne mjere kako bi se spriječila pojava bolesti u usjevu. Tuča i olujno nevrijeme jako pogoduje naknadnom razvoju bakterijske bolesti.

Prvi simptomi bakterijske tamne truleži žila se prepoznaju u formi žućkastih rubnih promjena tkiva tek razvijenih listova, veličine 1-3 cm, u obliku slova “V”. Središnji dio takvih žućkastih zona naknadno odumire (poprima smeđu boju), a lisne žile postaju tamne (crne). Žilama se uzročnik bolesti širi do stabljike, pa biljke slabije rastu, moguće se osuše ili ne formiraju glavicu očekivane veličine i čvrstoće. Potpuno je narušena kakvoća takovog zelja za kiseljenje. Na presjeku stabljike vide se tamne promjene u boji provodnih žila što je prepoznatljiv znak bolesti. Kad se bolest jednom pojavi na polju, zadržava vitalnost na zaostalim zaraženim biljnim dijelovima 2-3 godine. Simptomi postaju uočljivi pri toplom i vlažnom vremenu (24 ° do 29 °C). Temeljna mjera zaštite je plodored i korištenje zdravog sjemena jer je moguć razvoj latentno inficiranih presadnica. Naknadno se krajem ljeta bolest u polju vrlo brzo širi, a naročito joj pogoduju rosna i maglovita jutra u drugoj polovici kolovoza i početkom rujna nakon čega slijede sunčani i topli dani.

U našoj zemlji od registriranih pripravaka za tretiranje kupusnjača u polju protiv bakterijske tamne truleži žila dopuštenje imaju samo neki bakarni pripravci (vidi Tablicu 1.)

Organski fungicidi registrirani u našoj zemlji za suzbijanje najčešćih uzročnika (pseudo)gljivičnih bolesti kupusnjača (Peronospora, Alternaria, Phoma, Mycospherella i dr.) nisu dovoljno djelotvorni protiv bakterijske tamne truleži žila.

 Organski fungicidi koji prema literaturnim podatcima pokazuju neki baktericidni učinak nemaju dopuštenje za primjenu u kupusnjačama u našoj zemlji, niti u Europskoj uniji (npr. kaptan, famoksadon). Stoga u integriranom uzgoju jednom u sezoni u programu zaštite kupusa mogu se primijeniti dopušteni bakarni pripravci (npr. Neoram WG, Cuprablau-Z WG) (preventivno uz dovoljno vlage i ne previše vrućem vremenu u prvom dijelu vegetacije kupusa).

Tablica 1. Neki bakarni fungicidi dopušteni u našoj zemlji za suzbijanje bolesti kupusnjača, a pokazuju popratni učinak na bakterijsku bolest (Xanthomonas)

Osim bakarnih pripravaka, proizvođači kupusa mogu preventivno protiv bakterijskih i gljivičnih uzročnika bolesti koristiti različite mikro-biološke pripravke na osnovi korisnih bakterija (npr. Bacillus subtilis i dr.) u pripravcima “Ekstrasol”, “BioLife”, “Pro-Bac”, “Mikroorganizmi”, “Serenade ASO” i drugi. Također, preventivna folijarna primjena bio-gnojiva s naglašenim sadržajem huminskih– i amino-kiselina ili ekstrakti alge Ascophyllum nodosum preventivno jača otpornost usjeva na stresne uvjete i zaraze uzročnicima bolesti.

Poštivanjem proširenog plodoreda (kupus na istu površinu tek svake treće ili četvrte godine) i primjenom gnojiva vapnenog dušika s propisanim ograničenjima nekoliko tjedana prije sadnje (“cijanamidna faza“) također umanjujemo pojavu ove bakterijske bolesti kupusnjača. Važno je identifikacijom utvrditi dominantne bolesti kupusa, te prema uzročnicima provoditi sve preventivne mjere zaštite kako bi spriječili rastuće štete od bakterijskih i gljivičnih patogena koji uzrokuju devastaciju glavica – naročito zadnjih mjesec dana razvoja u polju (kolovoz, rujan). Preventivne mjere daju učinak samo ako su primijenjene prije sadnje kupusa (npr. rasipanje vapnenog dušika barem 10-15 dana prije sadnje presadnica) i tijekom prvih 40-ak dana vegetacije kupusa (npr. mikrobiološki pripravci daju zadovoljavajući učinak samo ako se koriste prije vidljivih simptoma uzročnika bolesti kupusa).

Tablica 2. Mogućnosti provođenja različitih mjera sprječavanja razvoja bakterijske tamne truleži žila kupusnjača (Xanthomonas campestris pv. campestris)

Tablica 3. Optimalni epidemiološki uvjeti za razvoj nekih bolesti kupusa

Totalne štete na polju kupusa (slika 1) koje rezultiraju propadanjem glava od različitih uzročnika bolesti: najčešće od bakterijske tamne truleži žila (Xanthomonas) (slika 2, 3) ili gljivične bijele truleži glava (“mumifikacija”) (Sclerotinia) (slika 4) ili siva plijesan glavice kupusa (Botrytis) (slika 5).