Mnogi ljudi tijekom hladnih mjeseci kao ogrjev koriste drva, pa često imaju mnogo pepela s kojim ne znaju što učiniti. No, nije ga potrebno bacat jer je vrijedan, višenamjenski materijal koji možemo koristiti u vrtu.
Ovaj anorganski materijal nastao je sagorijevanjem organskoga materijala. Koristan pepeo isključivo je onaj od prirodnog drva za ogrjev, a ne od obrađenog kemijskim tvarima (bojano ili lakirano drvo, razne vrste briketa i peleta). Odlikuju ga izrazito lužnata svojstva i sadržaj minerala važnih za rast i razvoj biljaka od kojih je najznačajniji udio kalija i kalcija, a sadrže fosfor i magnezij, te mnoge mikroelemente (bakar, bor, cink, mangan, molibden, natrij, željezo…). Točan sastav ovisi o vrsti drveta (starije drvo je kvalitetnije od grana, kao i tvrđe drvo poput hrasta i javora).
U pepelu može biti krupnijih komadića pa sve do fine prašine. Za vrt možemo koristiti pepeo u bilo kojemu obliku. Možemo pronaći i podatke o korištenju pepela u kozmetici (za njegu zubiju, kože, kose…). No tu trebamo biti veoma oprezni jer, iako prirodan, pepeo nije i neopasan. Zbog jakih lužnatih svojstava, pri korištenju pepela najsigurnije je nositi gumene rukavice. Udisanje sitnih čestica spriječit ćemo maskom za lice. Suvišak pepela do korištenja moramo čuvati na suhom mjestu. Zato jer namočen i mokar će ubrzo postati bezvrijedan, te će se iz njega isprati vrijedni minerali.
Pepeo kao gnojivo
Pepeo se kao gnojivo za biljke koristio kroz gotovo čitavu povijest. Danas ponovno postaje sve omiljeniji dodatak u ekološkoj poljoprivredi. Ne sadrži dušik i sumpor, no zbog dosta kalija i kalcija poželjan je za sve biljke koje uzgajamo zbog plodova kao što je voće, te korjenasto povrće (celer, cikla, mrkva…), kao i ono plodovito poput rajčica, buča, bundeva, tikvica, ali i kupusnjača.
Dodavanje pepela izrazito je povoljno za kisela tla jer će ih neutralizirati (povisit će se pH reakcija tla), no ne preporučuje se na tlima lužnate reakcije koja će uz njega postati još lužnatija i time nepovoljna za uzgoj većinu biljaka. Nećemo ga dodavati ondje gdje rastu ili će rasti biljke koje vole kiselo okruženje (borovnice, brusnice, mahovine, rododendroni…). Općenito se smatra da je za većinu prosječnih tala godišnje dovoljno dodati do 1 kg pepela na površinu od 10m² i to najbolje u nekoliko navrata. Pri tome tlo trebamo prekopati, tako da se pepeo izmiješa s tlom.
Preporučuje se da na to mjesto biljke sadimo najranije nakon dva tjedna, a nikako ga ne bismo smjeli koristiti za sjetvu sjemena i pikiranje mladih biljčica jer može biti suviše agresivan. Usto možemo upotrijebiti i čađu koja za razliku od pepela sadrži ponešto dušika. Pepeo je koristan dodatak i tekućim pripravcima od ljekovitog bilja kojima prihranjujemo voće, povrće i ukrasno bilje. I travnjake povremeno možemo prihraniti pepelom tako da prosijani pepeo ravnomjerno rasipamo po travi i potom zalijemo.
Kako koristiti pepeo za kompost?
Suvišak pepela i čađe možemo upotrijebiti pri kompostiranju tako da ih posipavamo u tankim slojevima preko organskoga materijala: u komposterima, kompostištima, kompostnim gredicama… Tako kompost neće biti suviše kiseo, a dodat ćemo mu i minerale.
Kako koristiti pepeo za zaštitu od bolesti i štetnika?
Po suhom vremenu grublji pepeo možemo posipati oko biljaka ili gredica što barem djelomično sprječava prolaz puževa. Na mjesta gdje prolaze ili se skupljaju mravi i drugi insekti možemo staviti mješavinu načinjenu od pepela i raznih biljaka (čili, ljuta paprika, papar, lavanda, majčina dušica…). Na sličan način možemo načiniti i tekući insekticid za prskanje. Za vlažna vremena ili ujutro po rosi prosijani pepeo možemo posipati po biljkama koje su napali nametnici i bolesti. Želimo li drvo zaštititi od nametnika, pepeo prelijemo vodom i ostavimo da odstoji tjedan dana, pa procijeđenom tekućinom premažemo drvo.
