Izbor lokacije
Iako smokva uspijeva u gotovo svim dijelovima našeg primorja, kvaliteta finalnog proizvoda uvelike ovisi o pravilnom izboru lokacije za podizanje samog nasada. Ono što bi trebalo izbjegavati prilikom odabira su razne vjetrometine (pogotovo od bure), jako visoke nadmorske visine, previše krševita i plitka tla, kao i ona teška.
Kao što je već i spomenuto, jedan od najvećih limitirajućih faktora su ekstremne temperature (kod smokve pogotovo niske). One se pojavljuju iz raznih razloga, ali i kao posljedica reljefa i osobina mikrolokaliteta. Bilo bi poželjno iskoristiti razne prirodne pogodnosti nekog lokaliteta poput zaštićenog položaja, blizine prirodnih izvora vode, itd. Također, želi li se podići dobro organiziran i dohodovno opravdan smokvik, on bi se trebao prostirati na površini od najmanje 3 000 m2.
Organizacija proizvodnih površina
Prije samog početka, posebno zbog osiguranja pristupa mehanizaciji, potreban je plan ekonomskog dvorišta i pristupnih puteva. Plan se izrađuje sukladno predviđenoj mehanizaciji (za razne agrotehničke zahvate, kao i za transport i preradu) i sezonama berbe.
Izbor sorti i sadnog materijala
Odabir sortimenta prvenstveno ovisi o planovima proizvođača o budućim proizvodima od smokve i mogućnosti plasmana, kao i klimatskih značajki nekog uzgojnog područja. Bilo bi poželjno u smokviku imati 2-3 različite sorte. One se razlikuju u vremenu dozrijevanja i boji pokožice i mesa, da se uspije uključiti i eventualna promjena interesa kupaca u pojedinim godinama. Bilo bi poželjno u sortiment uključiti i koju divlju smokvu radi kaprifikacije (2-4% ukupnog broja stabala). Iako se plodovi divlje smokve smatraju nejestivima, postoje proizvodi od plodova divlje smokve, kao što ta stabla u smokviku mogu biti i dobar izvor za list smokve.
Zdravi sadni materijal je prvi korak ka uspješnom uzgoju. Preporuka je sadni materijal uzgojen u kontejnerima, dobro razvijena i zdrava jednogodišnja ili dvogodišnja sadnica. U hladnijim krajevima gdje su zime oštre, sadnja smokava starih više godina (najmanje 2 godine) daje bolje rezultate. Njihovo je drvo imalo vremena da očvrsne. Dakle, što je biljka starija, podnosi veće temperaturne šokove izazvane niskim temperaturama.
Izbor uzgojnih oblika
Kao i kod drugih voćnih vrsta, oblik krošnje kod smokve je sortno svojstvo. Može biti piramidalan, okruglasti ili poput otvorene vaze. Kod smokve u našim krajevima nema osobitih iskustava o prikladnosti pojedinih uzgojnih oblika za naš sortiment. Smokva se razvijala spontano, kao izrazito bazitona vrsta, oblikujući grm i krošnju prema sorti i uvjetima rasta i razvoja. Ipak, s obzirom na iskustva uzgajača smokve u drugim dijelovima svijeta, te na činjenicu da se smokva bere ručno, naprikladnijim uzgojnim oblikom se smatra „vaza“ s deblom visine 50-60 cm.
Taj uzgojni oblik nema provodnice, već samo lateralne skeletne grane. To osigurava bolju prozračnost unutrašnjosti krošnje, što vodi k obilnijem i kvalitetnijem urodu te smanjenju mogućnosti napada bolesti i štetnika. Pravilno formiranje uzgojnog oblika traje 3-4 godine. U zadnjih nekoliko godina u intenzivnijim smokvicima i na mjestima gdje se smokva kultivira u zatvorenim prostorima, sve više se koriste uzgojni oblici poput vretenastog grma.
Priprema terena
Jedna od najvažnijih mjera prilikom podizanja novih nasada je dobra priprema terena. Greške počinjene u toj fazi kasnije se mogu teško ili nikako ispraviti. Ovisno o zatečenoj situaciji te o tipu tla na mjestu gdje se podiže novi nasad, najčešće se planiraju sljedeći zahvati: rigolanje, hidromeliorativni zahvati, meliorativna gnojidba, eventualna izgradnja terasa, uklanjanje suvišnog kamenja, samoniklog bilja i panjeva te priprema sadnih mjesta.
Kako su najčešće tereni gdje se podižu smokvici zapušteni i kameniti tereni, potrebno je obaviti dobru pripremu terena, u što spada sljedeće: duboko preorati (rigolati) cijelu površinu; razrahliti deblji površinski sloj tla radi uspostave povoljnih svojstava pedofizikalnog kompleksa tla; unijeti u tlo potrebne količine hranjiva po cijelom obrađenom profilu (meliorativna gnojidba); očistiti eventualne ostatke korijenja prijašnjeg raslinja; odstraniti kamenje.
Razmak sadnje
Razmak sadnje ovisi o nekoliko čimbenika: kvaliteti tla, bujnosti stabla (sortno svojstvo), uzgojnom obliku, konfiguraciji terena, načinu obrade i mehanizacije koja će se koristiti te o intenzivnosti uzgoja i znanja proizvođača. Za kotlasti uzgojni oblik međuredni razmak koji se preporuča je od 5 do 7 m, a razmak u redu od 4,5 do 6 m, dok za vretenasti grm udaljenost treba biti manja, od 5 do 6 m međuredno, a u redu 3 do 4 m.
Kod veće gustoće sadnje, veličina stabala istih uzgojnih oblika je manja. Održavanje takvih stabala je lakše i brže te se skraćuje razdoblje do početka rodnosti. Ipak, ako krošnje nisu dobro osvjetljene (zbog neadekvatne rezidbe, prebujnog rasta na kvalitetnom tlu ili zbog bujne sorte), neće se postići dobri rezultati. Također, potrebno je pratiti reljef terena i tome se prilagođavati. Na neravnim površinama i terasama sade se redovi sporedno s vanjskim rubom terase te se tako bolje iskoristi površina, a i obrada je sigurnija.
Sadnja
Sadnju je najbolje obaviti u vrijeme mirovanja vegetacije, u našim krajevima od studenog do kraja veljače, sa sadnicama u kontejneru. U hladnijim krajevima, preporuka je sadnja najmanje dvogodišnjih sadnica u proljeće, kad prođe opasnost od kasnih mrazeva. Ovisno o sorti, mikrolokalitetu, uzgojnom obliku, te korištenoj mehanizaciji, preporučeni razmaci sadnje su: 5×3 m, 5×4 m, 5×5 m, 6×5 m, 6×6 m, 7×5 m. Nakon pripreme terena, potrebno je iskolčiti teren te obilježiti sadna mjesta.
Ako je teren bio duboko izoran, iskopane jame bi trebale biti dimenzija 50x50x50 cm. Na terenima koja su bila samo očišćena od postojećeg raslinja kopaju se rupe 120x120x60 cm. Jame je poželjno iskopati ranije, barem 2-3 mjeseca prije predviđenog roka sadnje, te ih ostaviti otvorene. Sadnju je važno obaviti po planu, odnosno prateći točan redoslijed sorti. Svaku je sadnicu potrebno učvrstiti kolcem kako bi se formirao željeni uzgojni oblik. Sadnica bi trebala biti s južne strane kolca.
Pišu: dr.sc. Iva Prgomet,
doc. dr. sc. Željko Prgomet
Pročitajte još:
Zahtjevi smokve prema staništu
