Održavanje tla i gnojidba
Nakon sadnje, cijelu bi površinu trebalo razrahliti i usitniti tlo te zasijati djetelinsko-travu smjesu koja će se redovito kositi. Održavanje tla pod travnim pokrivačem ne može negativno utjecati na prinos, ako postoji sustav za navodnjavanje koji se može koristiti i za gnojidbu i prihranu smokvika tekućim gnojivima. Također, travu treba održavati niskom bilo to košnjom, ispašom ili kombinacijom tih dviju radnji. U posljednje vrijeme sve se više kombinira međuredna kultivacija aromatičnog i ljekovitog bilja, kao i povrća. Ono o čemu pritom treba voditi računa je da to ne mogu biti kulture dubokog korijenja, kao niti one koje bi zasjenjivale mlada stabla. Također, koja god kultura se posadi, njezin uzgoj je moguć u sljedećih 8-10 godina, koliko otprilike treba da se krošnja smokve ne raširi do te mjere da taj međuredni prostor više ne može koristiti za uzgoj druge kulture.
Zatravnjenje cijele površine je preporučljivo nakon 5. godine. Time se uvelike smanjuje i mogućnost erozije na nagnutim terenima.
Rezidba
Rezidba je jedan od najdominantnijih pomotehničkih zahvata i obavlja se tijekom cijele godine. Iako se dijeli na ljetnu i zimsku, rezidba se obavlja tijekom mirovanja biljke, dok se u vegetaciji ispravljaju pogreške i uklanjaju vodopije i izdanci. U prve 4 godine se umjerenom rezidbom odrađuje formiranje niske stablašice s deblom visine 50-60 cm i kotlastom krošnjom. Bitno je i rezidbu obavljati na vrijeme, da bi se izbjegli veliki rezovi koji teško zarastaju. Sorte Zamorčica i Vodenjača to poprilično dobro podnose, dok su sorte poput Šaraguje i Bružetke veoma osjetljive na takve zahvate.
Navodnjavanje
Smokva je znana kao voćka koja raste iz kamena i koja ne traži osobito puno vode. Iako je istina da se relativno dobro nosi sa sušom, u sušnim godinama to bude nauštrb prinosa i kvalitete ploda, a to dovodi i do slabljenja stabla i samim time i lakšim stradavanjem od studeni ili od bolesti. Posebno je važno navodnjavanje u prvih nekoliko godina nakon sadnje.
Stoga bi bilo potrebno osigurati joj dovoljno vode, najbolje instalacijom nekog od sustava za navodnjavanje (natapanjem, kišenjem, kapanjem, itd). Općenito najekonomičniji način navodnjavanja je sustav za navodnjavanje kapanjem zbog minimalnog utroška energenata, rada i materijala. Za prinos od oko 40-50 kg kvalitetnih plodova po stablu, treba barem 500 litara vode po biljci godišnje, a često i više. Također, vrijeme i raspored navodnjavanja je od velike važnosti. Najviše vode je potrebno u vrijeme najviših temperatura, kad je i najveće isparavanje, te u vrijeme porasta plodova prije zriobe. Nakon toga, u zriobi navodnjavanje treba nešto smanjiti, jer višak vode može negativno utjecati na kvalitetu plodova.
Bolesti i štetnici smokve
Kao i svaku voćnu vrstu, postoji veći broj bolesti i štetnika koji napadaju smokvu.
Najvažnije bolesti smokve koje se kod nas mogu pojaviti su sljedeće:
- siva plijesan (Botrytis cinerea)
- crna pjegavost plodova (Alternaria fici)
- smeđa pjegavost plodova (Cladosporium herbarum)
- bradavičasta pjegavost plodova (Cytospora sp.)
- sušenje listova i plodova (Phomopsis cinerescens i Macrophoma fici)
- zonalna pjegavost plodova (Macrosporium torulosum)
- endosepsis ili fusarium, unutarnja trulež plodova (Fusarium moniliforme var. fici)
- mokra trulež plodova (Rhysophus nigricans i Aspergillus niger)
- mozaik smokve (Ficus virus)
- bakterioza smokve (Bacterium fici)
- trulež korijena smokve (Rosellinia necatrix i Armilaria mellea)
Najvažniji štetnici smokve su sljedeći:
- smokvin medić (Ceroplastes rusci)
- smokvina buha (Homotoma ficus)
- smokvin moljac (Simaethis nemorana)
- zvjezdasti crvac (Planococcus ficus)
- smokvina grinja (Eriophyes ficus)
- voćna muha (Ceratitis capitata)
- lovorova štitasta uš (Coccus hesperidum)
- breskvina štitasta uš (Lecanium persicae)
- zlatna mara (Cetonia aurata)
- mali smokvin potkornjak (Hypoborus ficus)
- strizibube (Trichoferus griseus, Dorcatypus tristis, Pogonocherus hispidus)
- šestozubi kukuljičar (Sinoxylon sexdentatum)
- crna smokvina muha (Silba adipata)
- smokvina pipa (Aclees sp.)
- ptice
Najčešći i najpoznatiji štetnik smokve je smokvin medić. To je zapravo štitasta uš koja se hrani sisanjem biljnih sokova. Tada luči mednu rosu, slatkastu tekućinu po kojoj je ovaj štetnik i dobio ime. Na mednu rosu se zatim naseljavaju gljive čađavice od kojih plodovi i listovi postaju tamne boje. Smokvin medić napada grane, listove i plodove. Suzbijati ga treba čim prije, uklanjanjem zaraženih listova i izboja, kao i tretiranjem mineralnim uljima tijekom mirovanja vegetacije.
U posljednjih nekoliko godina, velike su štete na nekim sortama od crne smokvine muhe. To je štetnik koji napada plodove dok su još veličine promjera 1-2 cm. Pravi rupe u plodovima blizu peteljke i odlaže jaja iz kojih se razvijaju ličinke koje prave hodnike unutar ploda te dolazi do opadanja istog. Sorta Bružetka bijela se pokazala relativno otporna na ovog štetnika.
Najvažnija i najčešća bolest smokve u Hrvatskoj je mozaik smokve. Uzročnik je virus koji je raširen u svim uzgojnim područjima smokve. Napada grane, listove i plodove. Suzbijanje ove bolesti se provodi profilaktički (sprječavanjem zaraze zdravih biljaka). Sorta Zamorčica je izrazito osjetljiva na mozaik smokve.
Berba smokava
Zrelost plodova smokve prepoznaje se prema veličini ploda, boji pokožice, obješenosti ploda te o čvrstoći. Svaka sorta pokazuje i još neke posebne znakove. Zrioba plodova smokve se odvija postupno, stoga se i branje mora odrađivati svakodnevno. Berbu bi najbolje bilo obaviti u jutarnjim satima, kad nema vlage. Plodovi bi se trebali brati zajedno s peteljkom, da se smanji kvarenje plodova. One sorte koje se beru za sušenje treba brati kad su plodovi potpuno zreli, kad imaju maksimalan sadržaj šećera. Nakon berbe, plodovi se pažljivo slažu na letvarice u jednom sloju da ne bi došlo do gnječenja plodova.
Prerada i plasman smokve
Osim svježih plodova, postoji velik broj proizvoda od smokve, i to ne samo od njegovog ploda!
Sušene smokve punjenje bademima ili orasima, uronjenje u bijelu ili crnu čokoladu, ili jednostavno same sušene smokve, pravi su specijaliteti diljem svijeta, a tako i kod nas.
Od smokve još se proizvode i kompot od smokava, džem od smokava, salama od smokava, smokvenjak ili kruh od smokava, okruglice od suhih smokava i raznog voća, svježe smokve s crnim vinom, melasa od smokava, gemoestrakt od smokava, macerat od suhih smokava u maslinovom ulju, sirup protiv kašlja od suhih smokava, čaj od lišća smokve protiv dijabetesa, sirup od listova smokve, ocat od smokve, itd.
Najbolji način kako plasirati plodove smokava kod nas je izravno potrošačima tijekom turističke sezone. Tako su neki prepoznali interes posjetitelja naše obale, ali i lokalaca te se organiziraju manifestacije i dani posvećeni smokvi.
Grad Krk, primjerice već godinama posvećuje cijeli tjedan u mjesecu rujnu Danima smokava na kojima velik broj krčkih ugostitelja nudi maštovita jela na bazi smokve, a tijekom tjedna se može naći i bogata ponuda proizvoda lokalnih obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava, stručna izlaganja te kulturni edukativni i zabavni dio, a sve posvećeno ovoj posebnoj voćki – smokvi.
U Rovinju će se 7. i 8. rujna organizirati 3. Dani smokava u Rovinju gdje će se ponovno izložiti plodovi više od 40 sorata smokava, uz razne radionice, ture po kolekcijskom smokviku i predavanja, kao i ponudu raznih jela i pića na bazi smokve.
Pišu: dr.sc. Iva Prgomet,
doc. dr. sc. Željko Prgomet
Pročitajte još:
Zahtjevi smokve prema staništu
