U Europskoj uniji, obnovljivi izvori energije (OIE) su ključni čimbenik u tranziciji prema održivom energetskom sustavu. Posljednjih godina bilježi se značajan rast instaliranih kapaciteta OIE, potaknut ambicioznim ciljevima smanjenja emisija stakleničkih plinova i povećanja udjela OIE u energetskom miksu.
Prema Eurostatu, udio obnovljive energije u EU porastao je za 1,2 postotna boda na 23 % u 2022. Iako ovaj ukupni udio OIE predstavlja povijesno visoku stopu, rast obnovljivih izvora energije od 2020. je usporen.
Smanjenje emisija stakleničkih plinova do 2050.
U apsolutnim vrijednostima, bruto finalna potrošnja obnovljivih izvora energije porasla je za 5 milijuna tona ekvivalenta nafte (Mtoe) između 2021. i 2022., potaknuta značajnim povećanjem proizvodnje solarne energije za 28 % i energije vjetra za 6,6 %. Međutim, izazovi poput energetske krize u 2022. istaknuli su potrebu za diverzifikacijom izvora energije i jačanjem energetske sigurnosti i to najviše kroz povećanje instaliranih kapaciteta OIE.
Europski zeleni plan opisuje glavne političke inicijative za postizanje nulte neto emisije stakleničkih plinova do 2050. Također i smanjenje emisija za najmanje 55 % (u usporedbi s razinama iz 1990.) do 2030. Smanjenje emisija stakleničkih plinova zahtijeva veće udjele obnovljivih izvora energije (OIE) i veću energetsku učinkovitost.
Cilj za 2030.
Kroz dopunjenu Direktivu o obnovljivim izvorima energije (RED III) EU je postavila cilj za udio OIE u energetskom miksu na najmanje 42,5 % do 2030. Kroz ovu i druge Direktive (energetska učinkovitost, LULUCF, energetska svojstva zgrada…) EU se približava dovršetku paketa „Spremni za 55“, a kako bi se postigli ciljevi Europskog zelenog plana i plana REPowerEU. Ovi ciljevi podupiru razvoj tehnologija OIE, potiču investicije u obnovljive izvore energije te promiču energetsku tranziciju prema niskougljičnom gospodarstvu.
EU ima golem neiskorišten potencijal za obnovljivu energiju (tj. dodatnu proizvodnju električne energije u usporedbi s trenutnim razinama) iz solarne energije, kopnenih vjetroelektrana i hidroenergije, ukupno 12.500 TWh/godišnje, što se može postići kroz postavljanje novih postrojenja uz istovremeno očuvanje okoliša i poljoprivrednih resursa. Ovaj neiskorišteni potencijal, plus trenutna proizvodnja, više je od pet puta veći od ukupne potrošnje električne energije u EU-u u 2021. (2563 TWh) i znatno je iznad ukupne potrošnje energije u EU-u u 2021. (11263 TWh).
Kako bi se povećala prihvaćenost, maksimizirala korist od obnovljive energije te osigurala održiva zelena tranzicija, kod instalacije sustava obnovljive energije, potrebno je postaviti ravnotežu između lokalne održivosti, proizvodnje hrane i energije. Stoga je potrebno razmotriti širok raspon čimbenika u vezi s korištenjem zemljišta, okolišem, poljoprivredom, topografijom, pristupačnošću i klimatskim uvjetima kako bi se realno procijenilo prikladno zemljište za smještaj infrastrukture obnovljive energije.
Okruženje Republike Hrvatske
Republika Hrvatska je ciljeve za povećanje udjela OIE u svom energetskom miksu opisala kroz nekoliko zakona, podzakonskih akata te strategija i planova. Krovni je Zakon o energiji (NN 120/12, 14/14, 95/15, 102/15, 68/18). Slijede ga Zakon o obnovljivim izvorima energije i visokoučinkovitoj kogeneraciji (NN 138/21, 83/23) te Zakon o tržištu električne energije (NN 111/21, 83/23) sa svim svojim podzakonskim aktima.
Strategija koja prati zakonodavstvo je Strategija energetskog razvoja Republike Hrvatske do 2030. s pogledom na 2050. Bitan je i nedavno revidirani Integrirani nacionalni energetski i klimatski plan do 2030. (NECP). U NECP-u, (finalna revidirana verzija trebala je biti dostavljena EU do 30. lipnja ove godine), postavljen cilj udjela OIE u bruto neposrednoj potrošnji energije od 44 % do 2030. NECP je definirao i 7 mjera za poticanje ugradnje sustava OIE za proizvodnju električne i toplinske energije u svim sektorima ako i za osnivanje energetskih zajednica i dijeljenje energije.
Značajniji porast električne energije iz fotonaponskih i vjetroelektrana
Ukupna proizvodnja električne energije u Republici Hrvatskoj u 2022. iznosila je 14.220,5 GWh. Pri tome je iz obnovljivih izvora energije, uključujući i velike hidroelektrane, proizvedeno 63,7 % (9.064,9 GWh). U proizvodnji električne energije velike hidroelektrane sudjelovale su s 38,4 % (5.454,2 GWh), a 25,4 % (3.610,8 GWh) električne energije proizvedeno je iz ostalih obnovljivih izvora (energija vjetra, male hidroelektrane, biomasa, geotermalna energija, bioplin i fotonaponski sustavi).
Instalirani kapaciteti sustava OIE u Hrvatskoj značajnije su počeli rasti oko 2008. godine. Tada su započeli i prvi nacionalni poticaji za proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora. Naročito veliki rast doživljava proizvodnja električne energije iz fotonaponskih i vjetroelektrana.
S druge strane, vidljiv je i značajan porast korištenja OIE u sustavima grijanja od 2016. To je povezano sa povećanjem cijena energenata, ali i dostupnim nacionalnim, regionalnim i lokalnim poticajima za ugradnju sustava OIE u privatnim i javnim zgradama te industriji. U ovom se sektoru najviše povećalo korištenje biomase. Ona je smatrana obnovljivim izvorom iako postoje kontroverze oko toga može li se takvom smatrati ako pošumljavanje ne prati intenzitet siječe šuma.
1.Potencijal ruralnih područja za ugradnju sustava OIE
Ruralna područja predstavljaju ključan segment u tranziciji prema održivom energetskom sustavu. Ona imaju ogroman potencijal za korištenje obnovljivih izvora energije (OIE) kao ključnog elementa u postizanju energetske neovisnosti i smanjenju emisija stakleničkih plinova.
Ruralna područja u EU trenutačno proizvode najveći udio obnovljive električne energije, a imaju i najveći potencijal za buduću proizvodnju. Čak 72 % električne energije proizvedene iz fotonaponskih elektrana, vjetroelektrana i hidroelektrana, proizvedeno je u ruralnim područjima, 22 % u manjim gradovima i prigradskim naseljima i 6 % u velikim gradovima.
Ruralna područja također imaju oko 78 % neiskorištenog potencijala za korištenje obnovljivih izvora energije u EU (85 % iz fotonaponskih sustava montiranih na zemlji, 12 % iz kopnenih vjetroelektrana, 3 % iz krovnih PV i 1 % iz hidroenergije).
Procijenjena količina prikladnog zemljišta potrebnog za postizanje maksimalnog tehničkog potencijala sunca i vjetra, prema pretpostavljenim kriterijima održivosti i uzimajući u obzir performanse sustava koje nude današnje tehnologije, iznosi 2,3 % površine EU-a za neintegrirane fotonaponske sustave i 2,8 % za vjetroelektrane na kopnu. Većina ovog zemljišta (78 % za solarnu energiju i 83 % za vjetar) nalazi se u ruralnim područjima. Fotonaponski sustavi na krovovima ne trebaju dodatno zemljište za proizvodnju energije. Njihov godišnji tehnički potencijal (730 TWh) postiže se korištenjem 26 % izgrađenih područja EU-a.
Obilje obnovljivih izvora u ruralnim područjima
Ruralna područja imaju značajan potencijal za doprinos energetskoj tranziciji prema održivijem energetskom sustavu. Takva područja često obiluju obnovljivim izvorima energije poput sunca, vjetra, biomase i geotermalne energije. Njihovo iskorištavanje može smanjiti ovisnost o fosilnim gorivima i potaknuti proizvodnju čiste energije. Lokalna proizvodnja energije iz obnovljivih izvora smanjuje ovisnost o uvozu energenata. Također povećava energetsku sigurnost ruralnih zajednica, osiguravajući stabilnost opskrbe energijom čak i u slučaju vanjskih poremećaja.
Također, ona obično imaju više slobodnog prostora za instalaciju obnovljivih energetskih sustava, kao što su solarni paneli, vjetroelektrane ili bioplinske elektrane što omogućuje skalabilnost i raznovrsnost u implementaciji obnovljivih izvora energije. Razvoj obnovljivih izvora energije u ruralnim područjima može potaknuti lokalni gospodarski razvoj kroz stvaranje novih radnih mjesta, diversifikaciju prihoda poljoprivrednika, poticanje poduzetništva i povećanje lokalne samodostatnosti u proizvodnji energije.
Korištenje obnovljivih izvora energije u ruralnim područjima može znatno smanjiti emisije stakleničkih plinova. Tako može doprinijeti borbi protiv klimatskih promjena, čime se očuva okoliš i poboljšava kvaliteta života.
2. Tehnologije OIE s najvećim potencijalom u ruralnim područjima
a) Iskorištavanja energije Sunca
Sunčeva energija je zračenje svjetlosti i topline sa Sunca koju ljudi koriste od drevne povijesti upotrebom raznih neprestano napredujućih tehnologija.
Zemlja kontinuirano prima 174 PW dolazećeg sunčeva zračenja (insolacije) u gornjoj atmosferi. Samo oko pola od toga, zbog refleksije i apsorpcije u gornjim dijelovima atmosfere, dolazi do površine i može se iskorištavati. Sunčevo zračenje skupa sa sekundarnim sunčevim izvorima kao što su energija vjetra i energija valova, hidroenergija i biomasa zajedno čine većinu raspoložive obnovljive energije na Zemlji. (nastavlja se)
 su ključni čimbenik u tranziciji prema održivom energetskom sustavu.){kind=link}