Šume u Međimurju, posebice u njegovom bregovitom dijelu gube svojeg autohtonog stanovnika, a to je pitomi kesten ili kostaj kako ga Međimurci nazivaju. Razlog tome su nebriga vlasnika ili posjednika šume, ali i mnogi štetnici i bolesti koje ga uništavaju.
Srećom postoje ljudi koji kesten žele zaštititi ili nadomjestiti novim sadnicama i tako ljepotu cvatnje i plodova kestena vratiti u ovaj dio Hortus Croatiae. Pitomi kesten ne tako davno bio je jedan od najzastupljenijih među vrstama drveća u međimurskim šumama. Poglavito je to u bregovitom kraju od Vratišinca, preko Selnice i Lopatinca do Štrigove. Koristio se za potrebe građevinarstva, za izradu bačava za vino, kolaca za vinograd, a svojim je plodovima oplemenjivao gastronomiju. U naravi kesten je bio vrlo korisno drvo, no nije mu se posvećivalo dovoljno pažnje. Posebice kad je u pitanju rasađivanje te se sve manje-više svodilo na njegovu samoniklost.
Takvim načinom negospodarenja i pojavom novih štetnika i bolesti kesten je počeo nestajati iz međimurskih šuma. Svake godine u šumama se našao sve veći broj kestena koji su se počeli sušiti. Za nekoliko godina postali su potpuno nekorisni jer ih gotovo nitko nije koristio niti za ogrjev iz razloga što su najčešće rasli u dosta nepristupačnim lokacijama za mehanizaciju. Tako su stabla najčešće dosta debela i duga (visoka u rastu) završila u šumskom otpadu. Danas, krajem 2024. godine autohtoni kesten se u međimurskim šumama broji tek u stotinama ili samo u nekoliko stotina primjeraka, ali niču novi nasadi na manjim ili većim plantažama. Time se nastoji zaustaviti njegov nestanak s tradicionalnih staništa, očuvati navika kod ljudi na konzumiranje njegovih plodova jedinstvenog okusa i nutritivne vrijednosti.
Na kesten se gleda kao na voćnu vrstu
S posebnom skrbi i ekonomskim pristupom uzgoju kestena, na plantažnom nasadu i vlastitom rasadniku u Dragoslavcu bavi se Krešimir Mesarić, čovjek i stručnjak koji jasno prepoznaje što se s kestenom događa u prirodi i jasno zna kako ga zaštititi, odnosno nadomjestiti novim sadnicama, ono što je nestalo. Jer, kesten trebaju i pčele za svoj osobito kvalitetan i zanimljiv med. Njegovo viđenje stanja u uzgoju i oživljavanju kestena kao i budućnosti:
-Na kesten se i kod nas sve više počinje gledati kao na voćnu, a ne samo kao na šumsku vrstu. Upravo se tako posljednjih pola stoljeća gleda u zapadnim EU zemljama poput Francuske, Italije, Portugala i Španjolske što je rezultiralo hibridizacijom, tj. križanjem morfološki i organoleptički najboljih autohtonih jedinki kestena ili maruna s puno otpornijim japanskim i kineskim sortama te kultivarima kestena i stvaranjem novih, krupnijih, otpornijih i većinom ranijih sorti kestena.
Plodovi zreli i slasni već u rujnu
Ti krupno plodni hibridni kesteni rode već u rujnu, lako se čiste te stoga postižu najveću tržišnu cijenu. U Europi ih proizvode u intenzivnim plantažnim nasadima, najčešće u sklopu 8x8m, a posljednjih godina takve manje intenzivne nasade možemo vidjeti i u Međimurju. Ljudi se često čude kad čuju da se kesteni cijepe (kaleme). A cijepljenje je upravo najbitnije da bi dobili originalne klonove (replike) roditelja. Takve sadnice rode već za nekoliko godina, za razliku od samoniklih, tzv. sjemenjaka kojima treba u prosjeku više od 10 godina i na kraju ne znate kakav mješanac će izrasti jer se kesteni uvijek oprašuju drugom vrstom kestena.
–Napominjem da u Hrvatskoj OPG-ovci mogu konzumirati bespovratna sredstva iz EU fondova za podizanje trajnih nasada kestena. Pa tako, osim za sadnice, sredstva se mogu iskoristiti za ograđivanje kestenika, nabavku sustava za navodnjavanje, malčera ili kosilice, kalibratora, beračice i dr. Kesten je također u sustavu nacionalnih poticaja, a mogu se dobiti i poticaji za eko uzgoj. Međimurska županija također daje ograničene potpore male vrijednosti za nabavku voćnih sadnica, pa i kestenovih. Sve u svemu, vrlo stimulativno, smatra Krešimir.
Kesten ne zahtjeva intenzivan uzgoj
O tehnologiji uzgoja i zaštiti kestena znamo već mnogo. Valja spomenuti da kesten nije potrebno intenzivno prskati kao ostale voćne vrste. Preporučena je samo jesenska i proljetna dezinfekcija modrom galicom i redovito održavanje trave niskom u zoni oko stabla. Međuredno je idealno zasijati bijelu djetelinu. Navodnjavanje ili zalijevanje je značajno samo prvih nekoliko godina dok se biljka ne ukorijeni. Kasnije je svakako dobro došlo, ali ne i nužno (ovisno o sastavu tla, poziciji nasada i klimatskim promjenama).
–Da ne bi zvučalo sve idealno, potrebno je redovito obići i pregledati nasad i na vrijeme intervenirati u slučaju bilo kakvih sumnjivih pojava na lišću ili deblu. Dakle, ne prepuštati nasad samome sebi kao da je šuma. Koliko mu se posvetimo, toliko će nam vratiti, kaže Krešimir.
Mi pak dodajemo kako se izdaleka vide nova stabla kestena koji poput Cezara i vojnika stoje na lijepim međimurskim bregovima, na čemu treba zahvaliti u prvom redu Krešimiru, i sada već nekolicini mladih koji podižu plantaže, istina za sada manje, ali moguće uskoro i veće. A i u šumama se zasađuju jedinke i ako ih ne napadne bolest ili netko (i divljač), i ne ošteti, bit će kestena kojeg mnogi cijene i obožavaju.
Foto: Stjepan Mesarić
