Vlasnik najtežeg vola boškarina u Istri, težine 1.375 kilograma, Mario Udovičić (86.) i sin Sandro ponosni su na svog ljubimca Sarožina.

Ljubav prema boškarinima počela je još u djetinjstvu. Tada sam se u njih zaljubio, a tko ne bi u te gorostase, ali volim sve životinje i konje posebice, kaže Mario Udovičić iz sela Gospodi kraj Svetog Lovreča. Podsjeća da je istarsko govedo, od milja nazvano „boškarin“, blage ćudi, i služio je kao glavna radna snaga istarskih seljaka.

I dok su se njegovi roditelji bavili uzgojem istarskog vola i konja, Mario se školovao u riječkoj Brodograđevnoj-industrijskoj školi, a radni vijek započeo je u Raši, gdje je radio na održavanju strojeva u rudniku. Potom je slijedilo novo radno mjesto u  bujskom „Kamenu“, no ta se tvrtka ugasila i prešao je u pazinski „Kamen“.

Rođen sam u vrijeme kada je Istra pripadala Italiji. Bilo je to za Istrane vrlo teško razdoblje, počevši od toga da nismo smjeli govoriti svojim materinskim hrvatskim jezikom. U bivšoj državi Jugoslaviji život za poljoprivrednike u našem kraju krenuo je na bolje. Istina, bilo je uobičajeno i da se ljudi bave poljoprivredom nakon što odrade radno vrijeme u nekom privrednom poduzeću ili u administraciji. Tako je bilo i sa mnom. Tako sam uz redovan posao s velikom željom i ljubavlju nastavio s tradicionalnim uzgojem istarskih goveda i konja, ističe Udovičić.

Udovičićeva jutra počinju s tridesetak grla stoke, među njima i 11 konja. Naravno, Sarožin ima posebni tretman zbog neizmjerne ljubavi prema njemu, jer je svojevrsni kućni ljubimac, višegodišnji rekorder brojnih smotri. Bilo je primamljivih ponuda za njegovu kupnju i Mario je pristao na prodaju, ali je papirologija učinila svoje. Tako Sarožin nije završio na imanju jednog austrijskog doktora, nego je nastavio osvajati odličja za svoju ljepotu, težinu i uzorno ponašanje.

Da nema ljubavi prema boškarinima Istra ih ne bi imala

Ove je godine u Kanfanaru u Istri održana 34. Smotra istarskih volova, a natjecalo se 20 volova iz čitave Istre i jedan s otoka Krka. Prošlogodišnji pobjednik, Sarožin, vlasnika Maria Udovičića, ponovno je osvojio titulu najtežeg.

Oko boškarina se valja puno truditi ili ih ne držati. Ja volim da su održavani, čisti i timareni. Boškarini su simbol Istre. Stoga je lijep osjećaj ispunjen ponosom biti vlasnik najimpresivnijeg boškarina. Uostalom, moram priznati i svi smo ljudi koji vole da se njihov trud i rad vidi i nagradi. Istina, nagrada od samo tisuću eura za takvog vola nije primjerena, jer se na njega troši jako puno. Ne može boškarin doći na težinu od tone i pol samo tako. O njegovom zdravlju brinu i izvrsni pazinski veterinari. Smotre u Kanfanaru posebna su priča, a itekako dobro pamtim prvu smotru. Sa svojim boškarinom sam dobio medalju za poslušnost, Štifanić za ljepotu. Za težinu medalja je otišla u Režance, prisjeća se Mario.

Istarska županija osobito zadnja tri desetljeća puno brine o boškarinima, a naročito Savez uzgajivača istarskog goveda – „SUIG“. Njegova osnovna zadaća spašavanje autohtonog istarskog goveda od izumiranja. Krajem 1989. godine braća Aldo i Marino Štifanić iz Višnjana i pok. Miroslav Haber iz Rovinja, osnovali su Savez uzgajivača istarskog goveda – „SUIG“, s ciljem spašavanja autohtonog istarskog goveda od izumiranja. Zahvaljujući toj vrijednoj inicijativi i požrtvovnom radu istarskih poljoprivrednika to je spriječeno. Jedan od njih, vodeći Aldo Štifanić, volonterski obnaša dužnost predsjednika Saveza uzgajivača istarskog goveda tri desetljeća. Danas Savez uzgajivača istarskog goveda (SUIG) broji 135 članova s oko 2.000 grla istarskog goveda svih kategorija.

Istarski boškarin još nije spašen

Šezdesetih godina prošlog stoljeća na našem najvećem poluotoku bilo je više od 60 tisuća grla istarskog goveda. 1994. godine u cijeloj Istri pronašle su se samo 104 krave i 8 bikova. Prvenstveno je do toga došlo jer su strojevi  zauzeli radno mjesto goveda u poljoprivredi. Braća Štifanić, te pok. Miroslav Haber iz Rovinja obišli su cijelu Istru i utvrdili poražavajuću činjenicu da je malo ostalo istarskog goveda. Svojom upornošću, i nadasve s ljubavlju pokrenuli su Istarsku županiju, te uz pomoć tadašnjeg saborskog zastupnika Dina Debeljuha izborili se za poticaje, za uzgoj i držanje čistokrvnih grla, što je potvrdio i Hrvatski sabor 1994. godine.

Sa zaključnim pitanjem obratili smo se Udovičiću da saznamo je li istarski boškarin spašen nakon svega što je učinjeno na tom planu. Mario nas je iznenadio!

Unatoč svemu što je poduzeto, istarski vol boškarin još nije spašen. Istra bi morala imati više od sedam tisuća grla, da se može kazati – spašen je boškarin. Županija, a RH također, trebali bi osigurati veće poticaje da bi se mladi ljudi bavili s ovim, s tim da budu i ljubitelji boškarina, kaže na kraju Mario Udovičić.

Foto: Asim Čabaravdić