Mikorizne gljivice koje obitavaju u tlu čine specifičnu simbiozu s korijenom poljoprivrednih kultura. Iako postoji nekoliko vrsta simbioze mikoriznih gljivica s višim biljkama, za poljoprivredne kulture je važna tzv. endomikoriza, gdje se micelij mikorizne gljivice, nakon klijanja spora, obavija oko korijena biljke domaćina i stvara arboskularnu mikoriznu simbiozu (eng. AMF). Osim arbosuklarne mikorize, postoji i ektomikoriza (EM) koja je vezana za pojedine vrste stablašica, poput hrasta ili kestena, te posebna vrsta mikorize, erikoidna mikoriza koja je specifična za borovnice i ostale acidofilne kulture.
Važno je napomenuti da se mikoriza ne može primijeniti kod svih vrsta poljoprivrednih kultura. Mikorizna simbioza se ne može razviti s vrstama iz roda Brassicacea (kupusnjače), poput kupusa, kelja, cvjetače, brokule, repice. Kod uzgoja tih kultura ne primjenjuju se preparati na bazi mikoriznih gljivica.
U uzajamnom mikoriznom odnosu, matična biljka dobiva više vode i hraniva iz tla uz niz ostalih korisnih benefita (primarnih i sekundarnih metabolita gljive), dok mikorizna gljivica dobiva dio ugljikohidrata koji nastaju u procesu fotosinteze matične biljke.
Prvi znanstveni radovi o pozitivnom učinku mikoriznih gljivica na poljoprivredne kulture datiraju još iz 1885. godine, kad je prvi puta opisan učinak mikorize.
Kroz brojna znanstvena istraživanja tijekom posljednjih 50-tak potvrđena su pozitivna svojstva ovakve vrste simbioze, od kojih se posebno ističe:
- Povećanje aktivnog volumena korijena (100-1.000x) i bolje usvajanje hraniva i vode iz tla; uz bolje iskorištenje hraniva u tlu
- Povećanje otpornosti poljoprivrednih kultura na rast zaslanjenosti tla zbog intenzivne upotrebe visokih doza gnojiva (pogotovo vodotopih gnojiva više EC vrijednosti)
- Veća otpornost na visoke temperature
- Veća otpornost na ostale stresne uvjete
- Povećanje mikrobiološke aktivnosti tla (naročito važna za tzv. „umorna“ tla, koja su dugo vremena u intenzivnoj poljoprivrednoj proizvodnji)
- Poboljšanje strukture tla (zbog lučenja posebnog glikoproteina koji popravlja strukturu tla)
Nakon primjene mikorize u tlo/supstrat, sljedeća 3-4 tjedna trebalo bi izbjegavati primjenu pesticida u tlo ili kroz sustav fertirigacije, jer mogu negativno utjecati na početni razvoj mikorizne simbioze. Također, ne preporuča se primjena mineralnih gnojiva, pogotovo fosfora, min. 10-14 dana nakon primjene mikorize. Isto tako, važno je napomenuti da mikorizne gljivice mogu razviti simbiozu samo na mladom, jednogodišnjem korijenu. Ovo je važno znati, radi učinka mikorize kod primjene kod starih nasada drvenastih kultura, gdje često zbog nedovoljnog volumena mladog korijena, izostaje učinkovita mikorizna simbioza.
U uzgoju poljoprivrednih kultura koriste se preparati na bazi nekoliko vrsta mikorizne gljivice roda Glomus spp. Najčešće se radi o vrstama Glomus mossae, Glomus fasciculatum i Glomus intraradices. Osim ovih naziva, zbog promjena u nomenklaturi mikoriznih gljivica, mogu se susresti i novi nazivi Rhizophagus irregularis i Funeliformis mosseae. Kod pojedinih komercijalnih preparata na tržištu, koriste se i posebni sojevi koji se proizvode u vlastitim laboratorijima, te imaju posebne oznake (Rhizophagus irregularis BEG 72 i Rhizophagus irregularis BEG 234).
Pročitajte više:
Kako primijeniti mikorizu u poljoprivrednoj proizvodnji?
Mikrobiološka gnojiva na bazi Trichoderme
Simbiotski i nesimbiotski fiksatori dušika (N)
Bakterije za otapanje netopivih fosfata u tlu
