Maslina je još neobrana – kako ubrati što više novaca od prodaje ulja?

Maslina (lat. Olea europaea) je vrsta koja se uzgaja na Mediteranu, a čija stabla mogu živjeti stotinama godina. Plod je maslina i koristi se prvenstveno za proizvodnju ulja. Maslinovo ulje je poznato po svojoj visokoj kvaliteti i koristi se u kulinarstvu, kozmetici i farmaceutskoj industriji, što ga čini jednim od najvažnijih proizvoda iz maslinarstva.

Postoje raznolike sorte maslina, a svaka sorta ima svoje specifična svojstva koja utječu na okus, kvalitetu i sastav ulja. Najpoznatije sorte u Hrvatskoj su Oblica, Pendolino, Lastovka, Levantinka, Drobnica, Istarska bjelica. Zreli plodovi mogu se koristiti za proizvodnju ulja ili kao stolne masline, koje se konzerviraju na razne načine.

Klimatske promjene imaju i pozitivan učinak

Kao i sve proizvodnje, maslinarska proizvodnja je izložena djelovanju klimatskih promjena koje se očituju u primjerice, sušnim razdobljima, odnosno zbog smanjenja oborina dolazi do smanjenja prinosa maslina za 7 % u slučaju ako nema navodnjavanja, odnosno do 3,5 % ako se primjenjuje navodnjavanje, što je pokazalo istraživanje iz 2014. (Ronchail i sur.). Samo smanjenje prinosa, posljedično vodi i do smanjenja prihoda.

Ministarstvo poljoprivrede (2020.) ističe kako klimaste promjene imaju i pozitivan učinak jer omogućuju stvaranje novih područja koja su pogodna za proizvodnju voća, maslina i grožđa. U samoj maslinarskoj proizvodnji neka istraživanja su pokazala kako su navodnjavanje i izbor područja sadnje važne strategije za prilagodbu na klimatske promjene. Prema provedenom istraživanju Oplanić i sur. (2022.) najizraženije klimatske promjene kod maslinara su neravnomjerni raspored oborina i sve toplija ljeta. Od nepogoda, suša i napadi bolesti i štetnika su najznačajniji.

Kao mjere prilagodbe maslinarskih gospodarstva ističu se primjena poljoprivrednog osiguranja i izgradnja sustava za navodnjavanje. Kao najveća ograničenja prilagodbi klimatskim promjenama navode se nedostatak financijske pomoći u slučaju nastanka štete i nedostatak financija za provedbu strategija prilagodbe klimatskim promjenama općenito.

Prema ukupnoj proizvodnji maslina u svijetu top 5 vodećih zemalja su Španjolska, Grčka, Italija, Turska i Maroko. S obzirom na površine koje su pod maslinama, vodeća je također Španjolska, zatim ju slijede Tunis, Italija, Maroko i Grčka. Prema podacima EUROSTAT-a u EU-27 u 2021. godini prosječna veličina gospodarstva koja provodi maslinarsku proizvodnju je 12 hektara, dok je u Hrvatskoj 3,8 hektara.

Proizvodnja maslina i maslinovog ulja u Hrvatskoj

U Hrvatskoj ukupne korištene poljoprivredne površine variraju, od 1,51 milijun hektara u 2020. do 1,49 milijuna hektara u 2023. – odnosno, došlo je do pada za 1,34 % u promatranih četiri godine. Što se tiče površina pod maslinama, zabilježen je rast, s 20.282 hektara u 2020. na 20.787 hektara u 2023. Zabilježen je rast površina pod maslinama od 2,5 % u promatranom razdoblju. Udio maslinika u ukupnim korištenim poljoprivrednim površinama je u 2023. 1,40 %.

Graf 1. Ukupna korištena poljoprivredna površina i površine pod maslinicima, od 2020. do 2023., u ha, Izvor: DZS

Proizvodnja maslina u 2020. iznosila je više od 33 tisuće tona, dok je pad zabilježen u 2023. i iznosila je 29.851 tonu. Najveća proizvodnja maslina zabilježena je u 2022. s više od 40 tisuća tona. S druge strane, proizvodnja maslinova ulja u istom promatranom razdoblju je u padu. U 2020. ukupna proizvodnja iznosila je 40 tisuća hektolitara. Najveća proizvodnja bila je u 2022. s ukupno više od 55 tisuća hektolitara, dok je nagli pad zabilježen u 2023. godini kada je ukupna proizvodnja iznosila 38 tisuća hektolitara.

Tablica 1. Proizvodnja maslina u Hrvatskoj, 2020.-2023., u tonama

Ekološka proizvodnja maslina u Hrvatskoj je u porastu. Od trajnih nasada, ukupna proizvodnja voća s praksama ekološke proizvodnje je više od 9 tisuća tona, od toga više od 2 tisuće tona se odnosi na proizvodnju eko maslina.

Graf 2. Ekološka proizvodnja u Republici Hrvatskoj, 2019. – 2023., u tonama, Izvor: DZS

Ekonomika proizvodnje maslinovog ulja

Na temelju podataka iz knjige „Društveno – ekonomski čimbenici prilagodbe i jačanja otpornosti poljoprivrednog sektora na klimatske promjene u Jadranskoj Hrvatskoj“ Oplanić i sur. (2022.) razvidno je kako se maslinarskom proizvodnjom na području Jadranske Hrvatske bavi više od 13 tisuća poljoprivrednih gospodarstava. U Zadarskoj županiji je najviše gospodarstava s maslinarskom proizvodnjom, a najmanje na području Primorsko-goranske županije. Najviše maslinika je u Splitsko-dalmatinskoj županiji, zatim slijedi Istarska i Zadarska županija. Prosječna površina pod maslinama iznosi 1,28 hektara.

U Jadranskoj Hrvatskoj su u 2018. godini maslinarska gospodarstva ostvarila prosječni bruto dohodak u visini od oko 40 tisuća eura. Najviši bruto dohodak ostvarila su gospodarstva u Istarskoj županiji, a najniži u Šibensko-kninskoj županiji. Prosječna neto dodana vrijednost u Istarskoj županiji iznosi oko 51 tisuću eura po gospodarstvu, a u Šibensko-kninskoj županiji oko 3 tisuće eura. Prosječna neto dodana vrijednost po zaposlenom u Jadranskoj Hrvatskoj iznosi oko 8 tisuća eura, ali uz velike razlike među županijama (Oplanić i sur., 2022.).

Podaci Ministarstva poljoprivrede, na temelju Kataloga modela pokrića varijabilnih troškova poljoprivredne proizvodnje iz 2022. godine zaključuje se kako je pokriće troškova (PVT) veće u slučaju uzgoja maslina u Istri, nego u Dalmaciji. Najveći udio varijabilnog troška odnosi se na mineralna i organska gnojiva te čini od 25 % u Istri do 27 % u Dalmaciji. Nadalje, berba u Istri čini ok 21,70 % ukupnog varijabilnog troška, a usluge prerade ploda masline su nešto više u Dalmaciji i čine 18,60 % ukupnog varijabilnog troška, dok je u Istri oko 16,97 % svih varijabilnih troškova.

Graf 3. Usporedba pokrića varijabilnog troška (PVT) proizvodnje maslinovog ulja u Istri i Dalmaciji, Izvor: Autor prema podacima Ministarstva poljoprivrede

Prema Oplanić i sur. (2022.), područje Jadranske Hrvatske ima potencijala za snažniji razvoj hortikulturne proizvodnje, posebice uzgoja maslina, agruma, grožđa i povrća zbog odgovarajućih prirodnih uvjeta i gospodarskog okruženja. Kako bi proizvođači povećali svoje prihode od prodaje maslinovog ulja moraju razmisliti o proizvodnji ekstra djevičanskog maslinovog ulja kojim se postiže najviša cijena, a s obzirom na to da ovakvo ulje ima iznimna organoleptička svojstva. Osim kvalitete, fokus bi trebao biti i na stvaranju brenda. Odnosno, ulaganje u kvalitetno pakiranje, atraktivne etikete i jasno isticanje certifikata kvalitete (primjerice, eko certifikat) može ojačati prepoznatljivost na tržištu i konkurentnost proizvođača.

Primjerice, upravo prelazak na ekološku proizvodnju maslina može biti dobra strategija. Maslinovo ulje proizvedeno ekološkim praksama postiže višu cijenu zbog svog načina uzgoja, bez pesticida i umjetnih gnojiva. S maslinovim uljem može se ciljati na inozemna tržišta i potrošače koji cijene ulja vrhunske kvalitete. Ciljanje (vrhunskih) restorana, specijaliziranih trgovina i kupaca zainteresiranih za kvalitetne i lokalne proizvode može značajno povećati profitabilnost. Osim prodaje čistog maslinovog ulja, može se razmotriti i proizvodnja aromatiziranih ulja, kozmetičkih proizvoda na bazi maslinovog ulja, sapuna ili prirodnih balzama.