Pčelinji proizvodi složenog su kemijskog sastava, mogu se koristiti pojedinačno, a udruženi se međusobno nadopunjuju i predstavljaju pravu prirodnu pomoć za bolesni organizam, ali i u prevenciji bolesti.
Mogu se koristiti neprerađeni ili kao dodatak drugim pripravcima. Za poboljšanje učinkovitosti i okusa u prirodne proizvode mogu se dodavati razni dodaci poput orašastih plodova, vitamina, biljnih ekstrakata, sjemenki i sličnih sastojaka. U kulinarstvu se često mogu koristiti za “spajanje nespojivog”. Najzastupljeniji su dodaci medu, ali mogu biti nadopuna i u ostalim pčelinjim proizvodima. Ne smiju se koristiti za prikrivanje lošeg okusa meda i drugih proizvoda. Uz ljekovita i nutritivna svojstva podižu cijenu i bolju prodaju osnovnih pčelinjih proizvoda.
Med
Najviše korišten proizvod je med. On je i količinski najznačajniji proizvod pčela što ga čini dostupnim većem broju potrošača. Zahvaljujući napretku analitičke tehnologije i kemije sastav meda istražen je gotovo u cijelosti, ali na sreću nije do kraja pa se ne može umjetno proizvesti već samo lažirati. Med je namirnica velike energetske vrijednosti zbog svog osnovnog sadržaja, glukoze i fruktoze koji su jednostavni šećeri i time lako probavljivi što ga čini prirodnom nadoknadom energije kod velikih napora. Osim šećera, sadrži mineralne tvari, bjelančevine, kiseline, vitamine, enzime i eterična ulja.
Svakodnevno konzumiranje meda omogućava i temeljitije upijanje drugih hranjivih tvari i vitamina. Poboljšava iskorištavanje vitamina D. Tako povoljno djeluje na razvoj djeteta pa se redovita upotreba preporučuje trudnicama, dojiljama i djeci.
I u prehrani odraslih osoba med ima važnu ulogu. Preporučuje se osobama koje su izložene pojačanim fizičkim naporima kao što su sportaši i fizički radnici. Svakodnevnom upotrebom bijelog šećera postoji opasnost postupnog povećanja koncentracije u krvi, dok upotreba meda to ne izaziva. Med se koristi i kao zaslađivač napitaka i kompota kod dijeta zbog upala želuca i crijeva kao kestenov. Primjer je pakiranje meda predviđeno za zaslađivanje kave.
Oblici meda
Tekući med je onaj koji najčešće nabavljamo i koristimo. Zbog omjera u sadržaju glukoze i fruktoze, ali i uvjetima skladištenja i čuvanja u kućanstvu, svaki med se prije ili kasnije kristalizira. Polaganim zagrijavanjem do 40 oC med ponovno postaje tekuć. Na višim temperaturama brže se dekristalizira, ali se tada uništavaju biološki aktivne tvari. Nekada se zbog raznih organskih onečišćenja med treba pasterizirati. Tada više nije za izravnu upotrebu nego se koristi u kulinarstvu i pekarstvu pod nazivom pekarski med.
Med se ne smije zagrijavati u mikrovalnim pećnicama jer tada isto gubi ljekovita svojstva.
Kremasti med nastaje posebnim postupkom kad se sitni kristali meda umješavaju u tekući i kontroliranom kristalizacijom postiže se kremasta tekstura koja se zadržava kroz dulje vrijeme. Takav med je fino maziv iako izgledom nije suviše privlačan.
Med s dodacima
Med s dodacima nalazimo kao upotpunjavanje ponude na tržištu. Umješavaju se ostali pčelinji proizvodi kao cvjetni prah, propolis i matična mliječ. Posebni dodaci su suho voće, razni orašasti plodovi, različite sjemenke i slično, a u novije vrijeme dolaze i neobične kombinacije slatko-slanih okusa poput sira i maslina. Nekim dodacima upotpunjuju se ljekovita svojstva meda. Tako se primjerice dodaju cimet, crni kim, i razni ekstrakti ljekovitog bilja poput matičnjaka, lavande, kadulje ili nekih nama egzotičnih biljaka. Čest je i med s dodatkom kakaa ili čokolade.
Kod ovih proizvoda treba paziti na naziv, deklaraciju i opis sastojaka jer jedno je med s dodacima, a drugo dodaci prehrani na bazi meda. Tako se na primjer može dogoditi da povoljno kupimo med od kadulje, a u opisu stoji da je to neki drugi med, pripravak na bazi meda ili glukozno fruktoznog sirupa s eteričnim uljem kadulje. Svi dodaci medu moraju biti higijenski i organoleptički besprijekorni. Ne smiju biti užegli, pljesnivi niti sadržavati previše vode jer mogu razrijediti med koji postaje podložan vrenju i kvarenju.
Pića od meda i s medom
Medica ili medno vino je piće koje se dobiva alkoholnim vrenjem razrijeđenog meda pod utjecajem kvasaca vrenja. Pri koncentraciji alkohola od oko 14 vol% vrenje se prekida. Po taloženju se pretače u bačve gdje dozrijeva. U medicu se mogu dodati i različiti začini i aromatično bilje.
Medna rakija je jako alkoholno piće kad se vrenje meda ne prekida nego se pusti do kraja. Takvo vino se destilira u rakiju s najmanje 32 vol% alkohola. Medna rakija je bistra i bezbojna tekućina.
Ocat od meda nastaje kad alkohol iz mednog vina pod utjecajem kisika i octenih bakterija prijeđe u octenu kiselinu. Ocat je bistra tekućina svijetlo do tamnosmeđe boje koja ovisi o vrsti meda od kojeg je proizveden i o njegovoj starosti.
Medni likeri su mješavine meda, voćnih rakija i vode. U biti je to razrijeđena rakija zaslađena medom. I u njih se može dodavati različito aromatično i začinsko bilje pa i bobičasto voće.
Medni napitci su različite bezalkoholne mješavine meda i vode sa sokom od različitog voća. Tako se može dodati sok od naranče, limuna ili drugih citrusa. Osvježavajućeg su okusa. Moraju se čuvati u hladnjaku. Bez pasterizacije podložni su vrenju i kvarenju dok pasterizacijom gube poželjna svojstva meda.
Propolis
Propolis je uz med najzastupljeniji u svakodnevnoj apiterapiji. U košnicama ga nalazimo kao smolastu tvar žutozelene do tamnocrvene boje. Djelomično se otapa u 96%-tnom alkoholu, a potpuno u eteru i kloroformu. Osnovna sastavnica propolisa su flavonoidi, a uz njih se još nalaze organske kiseline, aldehidi, esteri alkohola i etera, aminokiseline, terpeni i minerali.
Pčele sakupljaju propolis s pupoljaka i kore jablana, vrbe, topole, kestena, breze, jasena, bora, ariša i jele. Od vrste drveća s kojeg je sakupljen ovisi i njegova aromatičnost jer sekreti različitog drveća imaju svoju specifičnu aromu. Sastav ovisi i o zemljopisnom položaju gdje ga pčele sakupljaju.
Za primjenu kod ljudi se najčešće koristi 10 do 20%-tna alkoholna otopina, iako se normativno propisuje najmanje 35% ekstrahirane suhe tvari. Kako bi bio primjeren za davanje djeci postoje i uljne otopine, nativni propolis i vodena otopina. Koristi se sam ili u mješavini s medom i drugim pčelinjim proizvodima. Služi za vanjsku i unutarnju upotrebu. Za vanjsku primjenu koriste se masti koje sadrže do 10% propolisa i služe za pospješivanje zacjeljivanja rana, ogrebotina, žuljeva i opekotina. Propolis se pokazao i kao dobar antiseptik usne šupljine kod paradentoze. Ako ga uzimamo samog, najjednostavnije je nekoliko kapi staviti na kocku šećera i pričekati nekoliko minuta da alkohol ishlapi. Takvu kocku zatim lagano otapamo u ustima.
Pelud
U biljnom svijetu pelud ili cvjetni prah u stvari je muška spolna stanica čiji zadatak je oplodnja cvijeta, odnosno zametanje sjemenke iz koje se razvija plod. Iako on nije izravan proizvod pčela, zbog toga što ga one sakupljaju i oblikuju u grudice, ipak ga ubrajamo u njihove proizvode. Pelud sadržava vrijedne bjelančevine, slobodne aminokiseline, šećere, masti, hormone, vitamine (B-kompleksa, A, C, D, E), minerale (kalcij, natrij, željezo, magnezij), enzime, eterična ulja. Djelovanjem enzima koje pčele izlučuju pri nabijanju u stanice saća, u peludu nakon nekoliko tjedana dolazi do znatne izmjene tvari, pa se kemijski sastav i hranidbena vrijednost razlikuju kod svježeg peluda i onog u saću.
Smanjuje se količina masti i bjelančevina, a mliječne kiseline povećava. Povećava se i količina šećera. Ona ovisi o medu koji pčele dodaju peludu prilikom konzerviranja. Kliničkim ispitivanjima potvrđeno je da pelud ima određena ljekovita svojstva za ljude. Ima povoljan učinak kod anemija, povećava sadržaj hemoglobina u krvi, normalizira rad probavnih organa, pomaže kod bolesti jetre i popravlja apetit. Med u kombinaciji s peludom djeluje na metabolizam i probavu, kod gastritisa i drugih bolesti želuca i dvanaesterca. Redovita upotreba peluda poboljšat će opće stanje organizma i olakšati svakodnevnu borbu protiv stresa. Treba biti oprezan jer je pelud jaki alergen.
Matična mliječ
Matična mliječ je izlučevina mliječnih žlijezda koje su smještene u glavi pčela radilica. Proizvode je samo mlade pčele. Gusta je poput vrhnja, kiselkastog i slabo trpkog okusa. Učinak matične mliječi temelji se na ubrzanju oksidativnog metabolizma te kataboličkih i anaboličkih reakcija u procesu izmjene tvari. Ima određena antimikrobna i baktericidna svojstva, protuupalni, antivirusni, antibiotski te protutumorski učinak. Matična mliječ djeluje protiv virusa gripe, ubrzava izmjenu tvari, ima sposobnost pojačavanja disanja tkiva.
Zatim pojačava energiju i izdržljivost, potiče izlučivanje adrenalina iz nadbubrežne žlijezde, jača otpornost na stres i bolest, smanjuje razinu kolesterola, dobro djeluje na krvožilni sustav i stabilizaciju krvnog tlaka. Zbog acetilkolina koji je neurotransmiter ima stimulirajuće djelovanje i na pamćenje. Matična mliječ potiče apetit, regulira probavu, održava hormonsku ravnotežu i ima povoljan učinak kod anemije, artritisa i mišićne distrofije. Sve je veća i njena primjena u kozmetičkoj industriji jer je potvrđeno da povoljno djeluje na jačanje kožnog tonusa, rast i čvrstoću kose i noktiju te pomaže u regeneraciji stanica i tkiva. Tako se njenom primjenom smanjuju bore i ispadanje kose.
Pčelinji otrov
Pčelinji otrov je gusta opalescirajuća tekućina žućkaste boje i svojstvenog mirisa. Gustoćom i bojom podsjeća na bagremov med. Okus je gorak, a reakcija kisela pa se pH kreće od 4,5 do 5,5. Sadrži mnoge enzime od kojih je najznačajniji melitin, aktivne amine (histamin, dopamin i noradrenalin), aminokiseline i mineralne tvari (fosfor, kalcij, magnezij i bakar). Melitin je bazični polipeptid koji čini 50 – 70% suhe tvari pčelinjeg otrova. On izaziva hemolizu (razgradnju crvenih krvnih stanica) i stezanje glatkih mišića. Otrov dobiven pomoću električne struje ne sadrži šećere za razliku od onog koji je dobiven ekstrakcijom.
U medicini se najviše primjenjuje kao protureumatik za liječenje upala zglobova, upala krvnih žila i neuralgija. Utječe na umanjivanje boli, snižavanje krvnog tlaka i smanjenje kolesterola u krvi. Posebno su opisana i prihvaćena liječenja ubodima pčela. Danas se sve više istražuje protutumorski učinak pčelinjeg otrova. On se pripisuje melitinu koji je pokazao najsnažniju citotoksičnu aktivnost na leukemijske stanice. Jačina protutumorskog učinka ovisi o načinu primjene.
Pčelinji vosak
Pčele vosak proizvode pomoću voštanih žlijezda, smještenih u parovima na unutarnjoj strani posljednja četiri članka zatka pčela radilica. Sastoji se od masnih kiselina, estera, viših alkohola i ugljikohidrata. Žute je boje, karakteristično ugodnog mirisa. Najveće količine voska koriste se za proizvodnju satnih osnova. U tu svrhu koristi se najkvalitetniji vosak bez ikakvih primjesa. Poznajemo žuti i bijeli vosak. Vosak se može bijeliti prirodnim putem na suncu, ili umjetnim putem – kemijski. Bijeli se koristi u kozmetici i farmaciji, a žuti u kemijskoj industriji. Na tržište se pčelinji vosak stavlja kao nepročišćeni, pročišćeni i pročišćeni bijeli pčelinji vosak, te satne osnove.
Ograničenja upotrebe pčelinjih proizvoda
Određen dio ljudske populacije alergičan je na jedan ili više pčelinjih proizvoda i oni ih ne smiju koristiti. Pčelinji proizvodi mogu izazvati blage do vrlo burne alergijske reakcije. Uz njih su i dijabetičari, naročito oni s dijabetesom tipa I., a ostali u dogovoru s liječnikom mogu uzimati med, ali pri tome treba paziti na ukupan dnevni unos kalorija.
Pročitajte još:
Čokoladni med zavoljela i djeca
OPG Đurišević u Virju duže od desetljeća gradi super priču
Apilina – kombinacija meda i algi za podizanje energije uz vrhunski okus
