Kad pčela ubode čovjeka, svjedoci u blizini  obično kažu: „Nije to ništa. Zdravo je!“ Malo zaboli, zacrveni i otekne ubodeno mjesto, nekom više, nekom manje, a kod malog broja ozbiljnija je reakcija. U svakom slučaju neugodan trenutak koji ljudi nastoje izbjeći i biti što dalje od pčela.

Ali, tako ne misli i bjelovarski liječnik, primarius, mr. sci. Josip Lončar, doktor obiteljske medicine koji već godinama primjenjuje u svojoj privatnoj praksi metodu neposrednog uboda pčele kao univerzalni lijek za mnoga fizička i mentalna stanja ljudi koji imaju zdravstvene poteškoće, ali i kao preventivu, za neke bolesti za koje medicina još nema odgovor. Jedan je od najpoznatijih hrvatskih stručnjaka za apiterapiju i veliki promotor upotrebe pčelinjih proizvoda, sada u mirovini, ali i dalje aktivan u svom privatnom apiterapijskom centru u Bjelovaru i nositelj brojnih predavanja u cijeloj Hrvatskoj.

Pčelinji otrov je prirodni otrov za obranu svih dijelova organizma od neprijatelja. Jedan ubod sadrži 0,3 miligrama apitoksina i prema mojem 55 godišnjem pčelarskom i liječničkom iskustvu može se uspješno primjenjivati u mnogo većem broju bolesti nego se spominje i u literaturi, kaže dr. Josip Lončar u čijoj ordinaciji su pčele glavni pomagač, ali naravno uz korištenje i svih drugih medicinskih metoda i suvremenih farmakoloških postignuća.

Dr. Lončar prakticira i desenzibilizaciju, ponavljano davanje specifičnog alergena osobi po IgE tipu uz istovremeno povećavanje doze s ciljem smanjenja alergijskih simptoma i tako rješava teške alergije ljudi na ubod pčela. Pomogao je velikom broju, kako odraslih ljudi tako i djece, da nakon desenzibilizacije mogu slobodno šetati među pčelama i baviti se pčelarstvom.  Na pitanje što je prije, pčelar ili liječnik, odgovara da je jedno i drugo. Od djetinjstva je u pčelinjaku i apiterapiju primjenjuje od kad je završio Medicinski fakultet prije 55 godina. I danas brine o stotinjak košnica na Bilogori.

Mnoge su prednosti upotrebe pčelinjeg otrova

Dr. Lončar navodi niz prednosti pčelinjeg otrova u usporedbi sa standardnim liječenjem u liječenju prije svega neuroloških, reumatoloških, ali i brojnih drugih bolesti. Ipak, s apitoksinoterapijom na pacijentima treba biti oprezan. Smiju je primjenjivati samo stručni i iskusni liječnici s bogatim apiterapijskim iskustvom. U korištenju pčelinjeg otrova na veći broj ljudi ograničenje je upravo mali broj liječnika koji se time bave. U Hrvatskoj su poznata samo dva liječnika koji primjenjuju terapiju neposrednim ubodom pčela, osim onih koji sami. To su uglavnom pčelari, na bolna mjesta stavljaju žive pčele jer uspješno rješavaju neki svoj zdravstveni problem. 

Jedan od problema je svakako i taj što ni sami liječnici nisu skloni primjenjivati apitoksinoterapiju, dakle liječenje pčelinjim otrovom, jer nemaju dovoljno stručnog znanja i iskustva niti o pčelama, niti o apiterapiji. Liječnička struka nije sklona prihvatiti tu metodu jer ona nije jednostavna. To je velika briga i odgovornost. Treba imati pri ruci žive pčele i mora se biti spretan kod apliciranja, a ima i neugodnih situacija, objašnjava dr. Lončar zbog čega je manja zainteresiranost liječnika.

Apiterapija je kombinirano korištenje pčelinjih proizvoda s ciljem očuvanja zdravlja i podizanja kvalitete života. Apiterapeut je osoba koja je završila apiterapijsku edukaciju i koja se mora konstantno educirati. Pri tom, apiterapeuti ne moraju biti pčelari, niti pčelari moraju biti apiterapeuti.

Što sve može učiniti apitoksin?

Pčelinji otrov sadrži oko 40 različitih ljekovitih komponenti, od kojih je jedna melitin, sastojak koji ima protuupalna svojstva. Ostali sastojci pčelinjeg otrova jačaju imunitet i ubrzavaju proces ozdravljenja. Mnogima je posebno intrigantno liječenje pčelinjim otrovom. Terapija pčelinjim ubodima, koja se sastoji od postavljanja pčela na određene točke na tijelu, u Kini se provodi 3000 godina. Bila je poznata u većini starih naroda, Egipćana, Grka i drugih.

Pčelinji otrov se pokazao izvrsnim u alergologiji i farmakologiji, a mnogobrojna istraživanja pokazuju da pozitivno djeluje i u liječenju autoimunih bolesti, multiple skleroze, parkinsona, alzheimera, ali i drugih upalnih oboljenja u neurologiji te ima sposobnost regeneracije nervnih funkcija i nervnog tkiva i svakako je dobrodošla kao pomoćna terapija. Pčelinji otrov primjenjiv je i kao antidepresi. Potvrđeno je također da otrov pčele ima antikancerogeno djelovanje i potencijalni je lijek za maligne bolesti. Otrov iz pčele pokazao se djelotvornim, prije svega, u smirivanju kroničnih bolova i upala.

Pčelinji otrov potiče cirkulaciju i smanjuje upalu i bolove, koristan je za ublažavanje bolova kod povrijeđenih tetiva i raznih povreda mišića, a povoljno utječe i na ožiljke te dermatološke probleme, poboljšava vrijednosti hemoglobina, regulira krvni tlak (niski i visoki), zatim regulira razinu kolesterola itd. Rezultati pokazuju da je kod više od 80 posto pacijenata koje je liječio od reumatoidnog artritisa došlo do potpunog izlječenja, a kod 15 posto do djelomičnog poboljšanja.

Dr. Lončar kaže da tretmani pčelinjim otrovom pomažu i kod povišenog šećera, žučnih kamenaca, gastritisa, angine pektoris i kod onih koji su preboljeli infarkt, također i u urologiji kod upala jajnika pa čak i u popravljanju sluha te problema s kralježnicom što su posvjedočili pacijenti koje smo zatekli u njegovoj ordinaciji. Krema za lice s pčelinjim otrovom djelotvorna je za kožu. Potiče proizvodnju kolagena, elastina i  prokrvljenost kože tako da koža izgleda glatko, elastično i mladoliko.

Kako se primjenjuje pčelinji otrov?

Pčelinji otrov se može primijeniti neposrednim ubodom žive pčele (apitoksinoterapija), najčešće na upaljenim mjestima. Može se zamijeniti i s ubodom gotove otopine apitoksina u oboljelo tkivo, a također i nanošenjem krema na bazi otrova. Metoda je slična akupunkturi, ali se umjesto iglica koriste pčelinji žalci. Liječnici pincetama stavljaju pčele na bolna mjesta ili mjesta pritiska na tijelu. Pčela potom instinktivno ubode pacijenta i ugine. Žalac ostaje u tijelu nekoliko sati. Koliko će se pčela koristiti u jednom tretmanu ovisi o odluci liječnika. Radi se o najmanje četiri do pet uboda, a u teškim slučajevima i stotinu.

Treba biti strpljiv i aplicirati otrov više puta. Na primjer, kod multiple skleroze pozitivni rezultati pokazuju se nakon 3 do 6 mjeseci, kaže dr. Lončar.

Iako pčelinji otrov kao prirodni lijek neće nužno izliječiti sve bolesti, kao pomoćna metoda sigurno će pomoći u sprječavanju problema i to bez štetnih nuspojava. Osim privremene boli koju izaziva žalac, apiterapija praktički nema drugih negativnih nuspojava. Neobično zvuči činjenica da metoda liječenja pčelinjim otrovom nema više pristalica u medicinskoj struci kako bi njezina primjena bila od koristi što većem broju ljudi.

Primarijus, mr. sci. Josip Lončar
Nakon uboda žive pčele vidljivo je da ostaje žalac u koži pacijenta još neko vrijeme
Stavljanje žive pčele na oboljeli dio tijela dr. Lončar prakticira pincetom

Foto: Tugomir Pemper

Pročitajte još:

Prirodna pomoć od pčelinjih proizvoda

Čokoladni med zavoljela i djeca

OPG Đurišević u Virju duže od desetljeća gradi super priču 

Apilina – kombinacija meda i algi za podizanje energije uz vrhunski okus

Prethodni članakČokoladni med zavoljela i djeca
Sljedeći članakOPG Đurišević u Virju duže od desetljeća gradi super priču
Tugomir Pemper
Novinar i publicist, utemeljitelj i prvi predsjednik Ogranka Hrvatskog novinarskog društva Bjelovarsko-bilogorske županije od 2009. do 2014. godine, danas je dopredsjednik istoga Ogranka HND-a te predsjednik Nadzornog odbora Društva agrarnih novinara Hrvatske, nove hrvatske novinarske asocijacije za poticanje, medijsko praćenje i afirmaciju ruralnog razvoja. Novinar i publicist, utemeljitelj i prvi predsjednik Ogranka Hrvatskog novinarskog društva Bjelovarsko-bilogorske županije od 2009. do 2014. godine, danas je dopredsjednik istoga Ogranka HND-a te predsjednik Nadzornog odbora Društva agrarnih novinara Hrvatske, nove hrvatske novinarske asocijacije za poticanje, medijsko praćenje i afirmaciju ruralnog razvoja. Novinarstvom se bavi od 1973. godine. Od 1975. godine profesionalni je novinar u redakciji „Večernjeg lista“ Zagreb. Poslove novinara, dopisnika i urednika u „Večernjem listu“ obavljao je do 1993. godine kada je imenovan glasnogovornikom Bjelovarsko-bilogorske županije. U razdoblju od 1995. do 2000. godine uz novinarstvo i poslove odnosa s javnošću bavio se također i privatnim poduzetništvom. Od 2000. godine kao novinar aktivno sudjeluje u afirmaciji hrvatskog ruralnog prostora, posebno lovnog turizma objavljujući niz članaka i brošura u različitim medijima. Autor je više publikacija za lovce i općenito ljubitelje prirode („Lovac na veprove“, „Lovac na lisice“, „Foto-lov u hrvatskim lovištima“...) te publikacija s temom biciklizma „“Vjerujte s bicikla je sve drugačije“, „Na dva kotača ... sigurno, ugodno i korisno“... Obavljajući poslove promidžbe, marketinga i odnosa s javnošću u više tvrtki gospodarskog sektora i medija posljednjih petnaestak godina u Bjelovaru, Varaždinu i Zagrebu, objavio je također i više publicističkih radova (monografija) o poznatim bjelovarskim tvrtkama. Autor je brojnih tekstova i fotografija, suradnik ili urednik niza stalnih i povremenih tiskovina. Osnivač je i član velikog broja udruga u civilnom sektoru društva u Bjelovaru i Hrvatskoj. Cijeloga života nestranački je građanski aktivist i volonter za opće dobro te promicatelj kulture življenja i cjeloživotnog obrazovanja.