Glavni sastojak hrane za perad su žitarice, odnosno kukuruz i pšenica. One su pretežno izvor energije jer je njihov sadržaj bjelančevina nedovoljan za perad. Zbog toga žitarice ne mogu biti jedina hrana za perad i moraju se kombinirati s izvorima bjelančevina poput sojine ili uljane repice, sjemenki mahunarki ili proteinskih koncentrata.
Pšenica se u našem podneblju manje upotrebljava u hranidbi peradi. Ne sadrži žute pigmente pa su jaja i koža blijede boje ako se perad hrani krmnim smjesama na bazi pšenice. Tada je potrebno i dodavanje enzima ksilanaze. Potrebno je izbjegavati sitno mljevenje zbog smanjenje ješnosti i opstipacije jednjaka. Dok kod peletiranja krmne smjese udio pšenice poboljšava vezivna svojstva i kvalitetu peleta.
Pšenične posije i pšenično stočno brašno su proizvodi koji nastaju tokom prerade pšenice i nisu prikladni za hranidbu mlađih kategorija peradi. Upotrebljavaju se u obrocima za rasplodnu perad, posebno kad se želi „razrijediti“ sadržaj energije u hrani.
Ječam se preporučuje kod početnih krmnih smjesa za tov brojlera do 10%, a u kasnijem tovu do 20% jer veće količine ječma u obroku uzrokuju vlažni izmet koji nije dobar zbog stvaranja lošijih mikroklimatskih uvjeta, a također je pri tome potrebno dodavati enzime za poboljšanje probavljivosti.
Zob i raž se preporučuju u slučajevima pojave kanibalizma kod peradi i to od 5 do 10%.
Sirak i kukuruz
Sirak je prema mnogim osobinama dosta sličan kukuruzu. Problem je u sadržaju tanina u zrnu. Treba koristiti sorte s nižim sadržajem tanina i one se mogu uključivati u krmne smjese i do 40%. Najbogatiji izvor energije u hrani predstavljaju masti i ulja. Količina ulja u krmnim smjesama ne bi trebala prelaziti 3-4%. Zato jer u većim količinama negativno utječe na kvalitetu pelete koja postaje mekša i lako lomljiva. U hranidbi peradi koriste se uglavnom biljna ulja (sojino i suncokretovo ulje), a znatno rjeđe životinjske masti (krmna mast).
Kukuruz je u krmnim smjesama za perad zastupljen u količini i do 60% jer čini osnovno energetsko krmivo. Ukusan je i dobro probavljiv. Količina celuloze je relativno mala, a količina ulja je 4-5% što je visoko u odnosu na druge žitarice. Sadržaj bjelančevina se kreće oko 8-9%. Žuti kukuruz sadrži i ksantofil te karoten, što je vrlo značajno za boju žumanjka, kože i masnog tkiva peradi. Ponekad zrna kukuruza mogu sadržavati mikotoksine pa upotreba takvog kukuruza nije dobra za perad. Primjena aditiva koji vežu mikotoksine može ublažiti problem, ali ga ne može riješiti u potpunosti.
Bjelančevinasta krmiva
Zabranom upotrebe mesnog i mesno-koštanog brašna u hranidbi životinja, krmne smjese za hranidbu peradi se uglavnom baziraju na bjelančevinastim krmivima biljnog podrijetla.
Punomasna soja (sojin griz) se često i u velikim količinama koristi u hranidbi peradi jer je dobar izvor bjelančevina (38%) i energije (20% ulja). Zrno soje je potrebno termički tretirati (tostiranje, ekstrudiranje, ekspandiranje) jer visoka temperatura inaktivira tripsin inhibitor. U hranidbi mlađih kategorija može sudjelovati s 15 – 20% u krmnoj smjesi, a kod odraslih do 30%.
Suncokretova sačma sadrži 33% ili 42% sirovih bjelančevina, ovisno od sadržaja ljuske. Biološka vrijednost bjelančevina je niža u odnosu na sojinu sačmu, a prva limitirajuća aminokiselina je lizin. Visok sadržaj celuloze ograničava veće uključivanje suncokretove sačme u krmne smjese, posebno za mlađe kategorije. Zbog toga je pri upotrebi većih količina suncokretove sačme preporučljivo dodavati enzime i uz mljeti u vrlo sitne čestice.
Sačma uljane repice sadrži oko 34% sirovih bjelančevina relativno visoke biološke vrijednosti. Ima nešto viši sadržaj celuloze (oko 12%) i niži sadržaj metaboličke energije. Osnovni ograničavajući faktor značajnijeg učešća ovog krmiva u prošlosti je u obrocima tovnih pilića bio sadržaj eruka kiseline i glukozinolata. Od današnjih se hibrida dobivaju sačme koje se u tovu pilića mogu koristiti u 10%-tnom udjelu. Dok se kod kokoši nesilica ne preporučuje udio veći od 8%.
Sojina sačma danas predstavlja osnovno bjelančevinasto krmivo. Sadrži od 40-50% bjelančevina, a kod nas se uglavnom upotrebljava sačma s 46% bjelančevina. Prva limitirajuća aminokiselina je metionin, ali njen deficit se vrlo lako rješava kombinacijom s ostalim krmivima i dodavanjem sintetskog metionina. U krmne smjese za perad se dodaje do 30%. Veće količine mogu dovesti do pojave enteritisa, a zbog visokog sadržaja kalija i do vlažnog izmeta.
Kukuruzni gluten je proizvod koji se dobiva prilikom prerade kukuruza. Sadržaj bjelančevina u njemu se kreće oko 60%. Ovo krmivo ima visok sadržaj pigmenta ksantofila. Tako da upotreba glutena krmnoj smjesi osigurava intenzivnu obojenost kože brojlera i žumanjka jajeta.
Stočni kvasac je izvanredno krmivo koje sadrži do 40-60% sirovih bjelančevina visoke biološke vrijednosti, a osim toga, izvrstan je izvor vitamina B. U krmne smjese se dodaje u količini od 2-5%.
Dehidrirana lucerna je vrlo kvalitetno krmivo koje sadrži minimalno 17% sirovih bjelančevina, koje su po svom aminokiselinskom sastavu slične onima u zrnu soje i sadrži do 25% sirovih vlakana. Uz to bogata je kalcijem te obiluje vitaminima A, B1, B2, C, D, E i K. Sadrži minimalno 150 mg/kg karotena, pa se stoga preporučuje u krmnim smjesama za tov pilića i hranidbu konzumnih nesilica od 1,5 do 3%.
Da bi se krmne smjese pravilno sastavile potrebno je znati kemijski sastav krmiva i probavljivost hranjivih tvari u svakom krmivu iz kojih su iste sastavljene. Hranjiva vrijednost pojedinog krmiva može jako varirati i uzimanje prosječnih vrijednosti iz literaturnih podataka bez da se napravi analiza kemijskog sastava može biti jako pogrešna. Pri sastavljanju krmnih smjesa treba znati postoje li neka ograničenja u upotrebi pojedinih krmiva u smislu sadržaja antinutritivnih tvari, negativnog utjecaja na proizvodnju ili kvalitetu proizvoda.
Ujednačenost tovnih pilića unutar jednog proizvodnog objekta postaje sve važnija za proizvođače jer će jato s ujednačenim prosječnim tjelesnim težinama ravnomjernije rasti te postići idealnu težinu za klanje u isto vrijeme. Ovo je vrlo važno za sve više automatizirane klaonice koje su dizajnirane za optimalnu obradu specifičnih težina, kao i za ujednačene gotove mesne proizvode. S obzirom da brojlerski pilići brzo rastu, njihove se potrebe za hranjivim tvarima svakodnevno mijenjaju.
Trenutni koncept s tri krmne smjese u tovu do dobi pilića od 42. dana se polako napušta i ide se prema tome da se tijekom tova piliće hrani s do pet različitih krmnih smjesa. Svakako se hranidbom, osim ostvarenja maksimalnih proizvodnih pokazatelja, treba osigurati i povoljan zdravstveni status peradi što se ogleda i njenom dobrobiti. Kod kokoši nesilica je poseban naglasak u posljednje vrijeme dan na produljenje njihova proizvodnog ciklusa pri čemu se u dobi nesilice od 80 tjedana od nje očekuje proizvodnja od 380 jaja, a u dobi od 100 tjedana čak 500 jaja. Da bi se ovako velika proizvodnja ostvarila i pri tome održao zdravstveni status nesilice potrebno je provoditi potpuno drugačiju praksu vezanu uz hranidbu nesilica od njihova uzgoja pa sve do kraja proizvodnje nego što se to činilo do sada.
Na neodgovarajuću hranidbu kokoši odgovaraju padom proizvodnje, lošija je kvaliteta jaja i narušen im je zdravstveni status. I u hranidbi ostalih vrsta peradi (purani, guske, patke) treba voditi računa da se u svim fazama njihova uzgoja poštuju njihove potrebe za hranjivim tvarima kako bi ostvarile očekivane proizvodne pokazatelje. To je najbolje ostvarivo ako se koriste gotove krmne smjese koje sadrže izbalansirani sastav hranjivih tvari kojima se najbrže postižu očekivane završne tjelesne mase, a da se pri tome ne naruši dobrobit i očuva zdravstveni status peradi. Hranidba isključivo žitaricama dovodi do produljenja tova, potrebna je veća količina krmiva, ekološki otisak takve proizvodnje je puno lošiji, a i pojavnost oboljenja je puno češća što najčešće dovodi do uginuća.
