Čovjek se stotinama tisuća godina, u različitom obliku, koristi životinjskim mesom kao izvorom proteina i masti. Lov, ribolov i skupljanje plodova u nomadskom načinu života su prevladavali najdulje razdoblje od čovjekovog nastanka.
Prije 780 tisuća godina čovjek je počeo termički obrađivati hranu i s time je učinio sigurnijom za konzumaciju. S vremenom, umjesto nomadskog načina života radi potrage za hranom, naučio ju je uzgajati, pripitomio je životinje, počeo sijati usjeve i nije bilo potrebe za seljenjem, već su ljudi ostajali na istom mjestu i tako su postavljeni temelji civilizacije.
Laboratorijski uzgojeno tkivo
Posljednjih desetljeća razvija se nova tehnologija čija je namjera konvencionalni uzgoj domaćih životinja zamijeniti laboratorijski uzgojenim tkivom životinjskog porijekla. U osnovi se radi o biopsiji životinjskog tkiva kojem se onda omogućuje razmnožavanje uz pomoć hranjivih tvari. Proces je značajno složeniji od navedenog šturog objašnjenja. Uzorak tkiva se obrađuje alkoholom, antibioticima, antimikoticima i enzimima. Glavni sastojak koji omogućuje razmnožavanje tkiva je fetalni teleći serum, krvni pripravak koji se dobija od fetusa teleta. Procjenjuje se da se godišnje ubija dva milijuna nerođene teladi kako bi se dobilo 800 000 litara seruma (Lee i sur., 2022.). Uzgoj tkiva sisavaca provodi se u bioreaktorima uz stalnu temperaturu od 36.5 do 37.5 oC, a do skupljanja tkiva potrebno je od dva tjedna do dva mjeseca, u ovisnosti o vrsti tkiva.
Zajednički sastanak stručnjaka Svjetske organizacije za hranu (FAO) i Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) 2023. godine proizveo je iscrpan dokument čija osnovna zadaća je bila utvrditi moguće zdravstvene rizike laboratorijski uzgojenog tkiva. Ukupno su pronađena 53 moguća rizika u svim koracima proizvodnje, od uzimanja uzorka, kultivacije, skupljanja i procesuiranja proizvoda. Od značajnijih spomenimo (epi)genetsku mutaciju do koje može doći uzastopnom upotrebom iste vrste stanica.
FAO-WHO stručnjaci pišu i sljedeće: Posebnu pozornost treba posvetiti mehanizmu stanične proliferacije u bioreaktorima, korištenjem bioloških komponenti kao što su faktori rasta i hormoni iz životinjskog seruma ili neživotinjskog podrijetla kako bi se pokrenula i ubrzala kultivacija stanica. Ove biološki aktivne molekule mogle bi ometati metabolizam ili su povezane s razvojem određenih vrsta raka. Stoga bi ovi proizvodi s potencijalno kancerogenim učincima mogli biti osobito ozbiljni za ljudsko zdravlje. Potreban je izniman oprez jer još uvijek ima premalo informacija i nedovoljno podataka o stvarnoj sigurnosti laboratorijski uzgojenog mesa.
Jedna od unaprijed deklariranih prednosti ovakvog uzgoja proizvoda je i značajno smanjenje ugljičnog otiska, odnosno posredno „borba protiv klimatskih promjena“. Pokazuje se da su to projekcije rađene na osnovu moguće upotrebe budućih tehnoloških rješenja koja još uvijek ne postoje.
Budući da postojeći složen biotehnološki proces zahtijeva upotrebu velikog broja različitih pripravaka i značajnu energiju za uzgoj, novija studija (Risner i sur., 2023) pokazala je da laboratorijski uzgojeno tkivo ima od četiri do 25 puta veći ugljični otisak od tradicionalnog uzgoja goveda. Ovdje treba podsjetiti na dvije činjenice. Van Wijngaarden i Happer (2020.) su pokazali da porast CO2 u atmosferi vrlo malo doprinosi zagrijavanju, a uloga metana je zanemariva. Druga činjenica se odnosi na broj preživača – proizvođača metana za koji ni približno ne znamo kakav je bio u prošlosti. Tako je moguće i da ih danas ima manje nego u davna vremena.
Energetski i biotehnološki zahtjevna proizvodnja podrazumijeva i povećane troškove proizvodnje. Za njih procjenjuje da su osam puta veći od tradicionalnog uzgoja. Postoji i etička ili emocionalna strana priče. Laboratorijski uzgojeno tkivo nije prihvatljivo za vegetarijance i vegane jer je životinjskog porijekla, a u procesu proizvodnje se i ubijaju teleći fetusi.
Bez obzira što je ovakva proizvodnja zdravstveno upitna, skuplja, ekološki štetnija, a neki stručnjaci ističu i kako se radi o ultra-procesuiranoj hrani, danas se više od 150 tvrtki u svijetu bavi razvojem i proizvodnjom tkiva.
Proturječnosti suvremenog društva
Proturječnosti suvremenog društva iskazuju se u pristupu, s jedne strane ultra-procesuiranom proizvodu, a s druge poticanjem ekološke i organske poljoprivrede. U mnogim zemljama stočarstvo je vitalan dio gospodarstva. Tako ne čude nedavne zabrane proizvodnje i prodaje laboratorijski uzgojenog tkiva u Italiji, Floridi i Alabami. Osim izravnih proizvođača mesa, odustajanjem od tradicionalnog uzgoja bili bi pogođeni i prerađivači, proizvođači stočne hrane, kao i ratari.
Europska unija preko različitih projekata sufinancira razvoj tvrtki koje se bave uzgojem tkiva, pa se nazire mogućnost dozvole za njegovo korištenje na razini cijele EU. Projekte sufinanciraju i razni investicijski fondovi, kao i neke biofarmaceutske tvrtke.
S obzirom na postupak proizvodnje, može se postaviti pitanje radi li se o farmaceutskom ili prehrambenom proizvodu. Biotehnološki postupak ukazuje na farmaceutski proizvod, te bi jednog dana bilo logično očekivati i popis mogućih popratnih pojava i upozorenja, iako u ovoj fazi ne postoje podaci o posljedicama konzumacije uzgojenog tkiva, pogotovo ne dugotrajne.
Kad se radi o živoj tvari, priroda uvijek radi bolje i svrsihodnije uz minimalno potrebnu energiju. Iako je čovjek napredovao u mnogim područjima, imitacije prirodne savršenosti uvijek će ostati blijeda i nezgrapna kopija originala. REZERVNA Slika – Meso, Foto pixabay.com
Izvori: biorxiv.org, ncbi.nlm.nih.gov, meatthefacts.eu
