Vrlo su u Međimurju povoljni bili uvjeti za poljoprivredu u kasnim jesenskim tjednima, poglavito do polovice studenog, tako da su pojedine kulture još bile u dobroj kondiciji i zvuči čudno u još dobroj vegetaciji. Osobito to vrijedi za razne repe, zelje, kasne kukuruze, suncokrete i heljdu koju u Međimurju nazivaju ili zovu hajdina.
Hajdina je u Međimurju tradicionalna poljoprivredna kultura. Premda je u posljednje vrijeme iščeznula s malih poljoprivrednim gospodarstva, svoje je mjesto našla kod OPG-a od kojih su pojedini hajdinu zasijali i proizveli žitaricu u značajnim količinama. Siju se razne sorte, u najviše primjera kao postrne kulture. One se žanju slično kao sve žitarice kombajnima koji su upravo zbog dobrih vremenskih uvjeta vrlo lako ušli na njive.
Mi smo pohodili ratara i uzgajivača hajdine i hajdinske kaše Dragutina Stojka u Hlapičini, međimurskom naselju pored rijeke Mure i granice sa susjednom Slovenijom u kojoj heljda zauzima značajno mjesto u ukupnoj poljoprivrednoj proizvodnji. Porazgovarali smo o heljdi, zanimljivoj i korisnoj kulturi od koje se radi kaša koja se koristi u prehrani i kao glavno jelo. Također i kao prilog raznim pečenjima te sastojak kod krvavica ili čurki.
Na početku, recite nam kakav je ovogodišnji prinos hajdine?
–Nešto je manji prinos nego prošle godine, ali još uvijek dobar, a kvaliteta super dobra kada govorim o svojoj hajdini. Kod drugih koji imaju modernije, ali zahtjevnije sorte urod je kako-tako, a ima i nezadovoljnih. Ove godine nisam sijao hajdinu kao postrnu kulturu nego kao osnovnu i stoga su mi prinosi bolji od mnogih drugih.
Niste veliki poljoprivredni proizvođač i uzgajate i proizvodite tradicionalne međimurske poljoprivredne kulture na starinski tradicionalni način?
–Da, svi su moji proizvodi modernim rječnikom rečeno, ekološki. Pak ne volim koristiti termin ekološki već radije govorim o tradicijskoj poljoprivrednoj proizvodnji kakvu su njegovali moji pretci i ovdašnji narod. Hajdina i hajdinska kaša prirasli su mi srcu. Jednostavno sam presretan što sam opstao uzgajajući hajdinu na tradicionalan način i starinskim sjemenom kojeg sam proizvodim. Na ovom starinskom stroju odvija se čišćenje (odvajanje) hajdine od raznih korova. Jer, gdje je obrada starinska (ekološka) ima dosta i različitih korova. Oni na kraju završe kao hrana za isto tako starinsku i tradicionalnu perad.
Koliki je prinos starinskih sorti hajdine?
-Prinosi starinskih sorti su između 500 i 2000 kilograma po hektaru. Za 100 kilograma hajdinske kaše potrebno mi je 200 kilograma zrnja. Sve poslove obavim na svom imanju i gruntu. Jedino u susjednoj Sloveniji obavim doradu kojom se zaokruži postupak i dobije vrlo ukusna i visoko kvalitetna hajdinska kaša. Premda u Međimurju ima dosta poljoprivrednika koji uzgajaju hajdinu, prerađivača (kašara) nema. Najbliži su nam Podravina i Prekmurje, odnosno Prlekija i Štajerska.
Planirate se i dalje baviti uzgojem hajdine?
–Sigurno. Imam mnogo kupaca i na moju i njihovu radost i zadovoljstvo. Hajdinu ću još dugo uzgajati jer kupci obožavaju hajdinsku kašu cijeneći je poglavito zato što je tradicionalna žitarica u međimurskom kraju. Ona u posljednje vrijeme doživljava pravi procvat, s obzirom da je neko vrijeme bila izgurana s polja jer su druge žitarice bile isplativije za poljoprivrednike. Sada se iznova polja crvene od boje stabljike zrele hajdine ili heljde, s veseljem kaže Dragutin Stojko, marljivi ratar koji hajdinu uzgaja desetljećima.
Foto: Stjepan Mesarić
