Proizvodnja betonskih bačvi je počela u Francuskoj 1998 godine. Nastojalo se dobiti najbolju posudu za fermentiranje i odležavanje vina. Betonske bačve izrađene su od cementa i izvorske vode bez dodatka kemikalija, armaturnog željeza i plastike – eko beton.

Tijekom sušenja beton izlučuje sav višak cementa, postaje nepropusan za tekućine. Betonske bačve se izrađuju u zapreminama od 900 – 1500 l. Bačve su fiksirane na metalnim, inox ili kamenim stalcima radi sigurnosti, a mogu biti u boji betona ili obojane odnosno s gravurom što daje originalnost svakom vinarskom podrumu.

Bolji okus i svježina vina

Beton se pokazao dobrim materijalom jer ima najmanje oscilacije temperature tijekom odležavanja i vrlo je blizak podrumskom efektu. Omogućava i mikrooksidaciju kao i barrique bačva. Vino je kremastije bez ostataka mirisa i aroma na drvo. Postaje svježije, voćnije te ima manje tanina. Okus postaje složen zbog stalnog kontakta sa talogom. Sadržava više tanina i manje proteina pa se manje zamućuje i postaje stabilno.

Stijenke su relativno tanke, a mogu se ugraditi i cijevi za grijanje i hlađenje između vanjskog i unutrašnjeg betonskog plašta. Ova inovacija je potaknula i ponovni povratak terakote od koje su izrađene amfore u kojima se u antička vremena čuvalo i transportiralo vino. U istraživanjima najboljeg oblika došlo se do forme jajeta koja održava minimalnu temperaturnu razliku između sredine i ruba bačve. Uz to stvara minimalne uvjete za protok vina odnosno stalnog miješanja taloga. Pretakanje neće biti potrebno ili se svodi na minimum.

Može poslužiti i za pivo i za vino čime im pruža maksimalne uvjete za kvalitetno sazrijevanje.

Betonska bačva u obliku jaja, Izvor: cellier wine tanks

Kapaciteta 1600 l težine 2550 kg. Oblik jaja zadržava više topline. Vinu se pojačava boja,a suspenzija taloga daje specifičnu teksturu i okus. Svi spojni dijelovi se mogu ukloniti čime je olakšano čišćenje unutrašnjosti.

Prethodni članakLijeska – posebnosti sadnje i uzgoja
Sljedeći članakDalmatinske vinske ikone u Zagrebu
Zoran Maričević, dipl.ing.agr.
Rođen je 1967. godine u Karlovcu gdje završava osnovnu i srednju školu. Diplomirao 1994.g. na Agronomskom fakultetu u Zagrebu na smjeru Ratarstvo. Od 1995.g. radi kao profesor stručnih predmeta u Prirodoslovnoj školi u Karlovcu, a od 2000.g. i kao Naslovni znanstveni asistent na Veleučilištu u Karlovcu. Rođen je 1967. godine u Karlovcu gdje završava osnovnu i srednju školu. Diplomirao 1994. godine na Agronomskom fakultetu u Zagrebu na smjeru Ratarstvo. Od 1995.g. radi kao profesor stručnih predmeta u Prirodoslovnoj školi u Karlovcu. Bio je aktivni sudionik Domovinskog rata, uključen kao branitelj na prvim crtama obrane grada Karlovca. Kao pripravnik radio je na Farmi Šumbar poduzeća PPK Karlovačka mesna industrija na poslovima Tehnologa biljne proizvodnje. Tamo je iz prve ruke kroz praksu stekao znanje i iskustvo. Od kraja 1995. do danas, zaposlen je u srednjoj Prirodoslovnoj školi u Karlovcu kao profesor stručnih predmeta u poljoprivredi, u više smjerova koje škola ima. Od 2000. godine radi i na Veleučilištu u Karlovcu kao Naslovni znanstveni asistent. Predaje na smjeru Lovstvo i zaštita prirode na Katedri „Proizvodnja hrane i hranidba divljači“. Piše stručne članke u više stručnih časopisa, a napisao je i knjigu „U gorske oaze“ kao stručno edukativnu literaturu za studente. Zbog popularizacije i edukacije najmlađih članova našeg društva napisao je i slikovnicu „Marko uči o životinjama“.