Što treba saditi blizu košnica?

Pčelinju pašu čine biljke koje slobodno rastu u prirodi i one koji ljudi siju ili sade za proizvodnju poljoprivrednih proizvoda. Uz ove dvije paše dolaze i biljke koje pčelari ciljano sade ili siju kako bi poboljšali pčelinju pašu ili je napravili kad je u prirodi nema dovoljno.

Posebnu skupinu biljaka za poboljšanje pčelinje paše čine razne alohtone (uvezene) vrste drveća koje najčešće cvatu u razdoblju kad u prirodi nema cvjetova domaćih biljaka. Tu spada paulovnija, katalpa, kelreuterija, evodija i sofora. S obzirom na to da su to uvezene vrste treba biti oprezan sa sadnjom da se ne bi nekontrolirano širile. Zbog toga postoje zakonske norme i certificirani rasadnici koji stavljaju u promet sadnice ovih biljaka.

Paulovnija

Paulovnija je brzorastuće drvo koje za 7 godina može narasti do 20 metara. Cvjeta u travnju. Vrlo je medonosno jer veliki cvjetovi obiluju nektarom. Med je laganog okusa u kategoriji bagremovog. Nedavno je nastala pomama za ovim drvom jer je opisano kao značajan izvor drvne mase koja se može koristiti od ogrjeva do izrade namještaja. Pokazalo se da je na nekim područjima brzi porast moguć, dok je na drugim izostala brzina rasta zbog lokalnih klimatskih uvjeta i potrebne pojačane njege u prvim godinama nakon sadnje.

Katalpa

I katalpaje listopadno drvo koje može narasti do 20 metara visine. Ima velike srcolike listove koji su posebnog izgleda pa ovo drvo često nalazimo u parkovima. Voli sunčana mjesta i hranjivo zemljište. Otporna je na bolesti, štetočine i industrijska zagađenja. Može se saditi pojedinačno ili u skupinama. Dobro podnosi orezivanje pa se njena bujnost može kontrolirati. Brzorastuće je drvo, a cvatnja započinje 6 do 7 godina nakon sadnje. Cvjetovi su zvonasti, krupni i bijeli skupljeni u oblik metlice. Cvjeta krajem lipnja i početkom srpnja. Plodovi su oblika duguljastih okruglih mahuna smeđe boje i ostaju na drvu tijekom jeseni i zime pa katalpu lako možemo prepoznati u parkovima. Korijen je vrlo otrovan.

Kelreuterija

Kelreuterija je listopadno drvo koje naraste do 15 metara. Listovi su spiralno raspoređeni, a tijekom vegetacije mijenjaju boju od zelene do bakreno crvene u jesen. Voli sunčani položaj, ali nije zahtjevna prema tlu. Žuti cvjetovi veliki su oko 1 cm, a nalaze se u uspravnim metlicama na vrhu jednogodišnjih grančica. Cvjeta u 7 i 8 mjesecu i daje dosta nektara i peluda.

Evodija ili pčelinje drvo

Evodija je listopadno stablo koje može narasti i do 20 metara. Nije zahtjevna vrsta pa podnosi pjeskovita tla do glinaste ilovače. Raste u djelomičnoj sjeni, ali i na sunčanom položaju. Otporna je na zagađeni zrak pa dobro uspijeva u gradovima. Podnosi hladnoću do -18 ^°C, a za jakih zima može smrznuti. Najosjetljivije su biljke do 3 godine starosti pa je preporučena sadnja starijih biljaka. Cvate malim bijelim cvjetovima sličnim bazginima. Cvate najčešće u kolovozu i daje obilje nektara i peluda. Med je svijetao, jake arome voćnog okusa i teško kristalizira.

Japanska sofora

Japanska sofora je listopadno stablo široke i guste krošnje koje naraste do 20 metara visine. Listovi su neparno perasti nalik listovima bagrema. Nije zahtjevna prema tlu, ali voli dosta sunca. Podnosi gradska onečišćenja. Cvjetovi su bijeli, sitni, blago mirisni skupljeni u velike metličaste cvatove. Brzo raste, a kao starije drvo podnosi vrlo niske temperature. Cvate u kolovozu, ali se može protegnuti i u rujan. Vrlo je medonosna s dosta peluda.

Jednogodišnje biljke za sadnju

Od jednogodišnji biljaka koje sijemo na većim površinama uz pčelinjak najčešće su facelija i heljda.

Facelija

Facelijaje jednogodišnja zeljasta biljka koja naraste od 30 do 90 cm. Sije se od ožujka do svibnja, a koristi se za zelenu gnojidbu ili za prekrivanje tla. Cvjeta otprilike 6 tjedana nakon sjetve pa se za poboljšanje paše može sijati u određenim vremenskim razmacima kad nema prirodne paše. Može se sijati i postrno ako ima dovoljno vlage u tlu za dobivanje paše u rujnu. Plavoljubičasti cvjetovi smješteni su u nakupinama na vrhu stabljike. Uz povoljne uvjete mogu dati i do 1000 kg meda po hektaru uz 90 kg peluda. Med je svijetložut i pripada boljim vrstama za zimovanje.

Heljda

Medonosna jednogodišnja zeljasta biljka je i heljda. Sjeme se koristi kao punovrijedna hrana za ljude ili životinje. Može se sijati kao postrni usjev. Cvjetovi su mali i jednostavni, bijele ili ružičaste boje skupljeni u grozd koji izlazi iz pazušca listova. Cvatnja traje 20 do 30 dana i daje dosta nektara i peluda. Medenju pogoduju ljetne kiše.

Uz spomenute medonosne biljke u posljednje vrijeme potiče se pčelare i druge ljude koji vole prirodu na sadnju ukrasnih ili začinskih biljaka koje čine pčelinju pašu. Tu spada miloduh, majčina dušica i lavanda. Ove biljke na kontinentalnom dijelu mogu za blagih zima prezimiti i bez zaštite od hladnoće. Za neku ozbiljniju pašu površine bi morale biti puno veće od okućnica, ali kad nema ostalog svaki cvijet je dobrodošao.