Krajem 2024. godine, održana je drugu godinu zaredom konferencija o klimatskim promjenama (COP) u zemlji izvoznici fosilnih goriva ili kako se Azerbajdžan promovira „zemlji vatre“ zbog prirodnog plina koji mjestimično gori na površini.
Iako je nominalno konferencija COP 29 bila o klimatskim promjenama, najviše riječi je bilo o novcu kojim bi razvijene države trebale plaćati odštetu nerazvijenim zbog „klimatske krize“. Uz to, predstavnici zemalja pogođenih vlastitim sankcijama Rusiji iskoristili su priliku za sklapanje novih plinskih ugovora. Pri tome ugovoreni iznosi premašuju mogućnosti Azerbajdžana. Tako se može pomisliti kako se, u osnovi, radi o ruskom plinu koji zaobilazno nalazi svoj put do zapadnoeuropskih kupaca.
Sastanak jednom godišnje
Potrebno je, ukratko, razjasniti osnovnu priču COP konferencija. Potaknuti budućom mogućom „klimatskom krizom“ navodno nastalom utjecajem ljudske civilizacije, a predviđene klimatskim modelima, predstavnici država i bogatih pojedinaca odlučili su se sastajati jednom godišnje i predlagati i provoditi mjere smanjivanja emisija stakleničkih plinova.
Nisu svi jednako krivi za klimatsku krizu
S vremenom su nerazvijeni shvatili da za „klimatsku krizu“ nisu svi jednako krivi i počeli tražiti odštete za njene navodne posljedice od razvijenih. Kako modeli predviđaju sve tamnije scenarije budućih vremenskih prilika, tako su i njihove buduće moguće „posljedice“ sve strašnije i zahtijevaju više novca.
Moglo bi se reći da je glavna vijest na 29. konferenciji o klimatskim promjenama bila jedna politička – ona o izboru Donalda Trumpa za predsjednika SAD-a. Poznat je pozitivan stav novoizabranog predsjednika o korištenju fosilnih goriva. Dodajmo tome da je SAD, kao najveća razvijena država, glavni predviđeni financijer odštete nerazvijenima zbog klimatskih promjena. Trump je, u svom prošlom mandatu, 2017. godine najavio povlačenje SAD-a iz Pariškog sporazuma o klimi. To je i ostvareno 2020. godine. Iako je jedna od prvih odluka njegovog nasljednika bila ponovno uključivanje u Sporazum, za pretpostaviti je da će Trumpov ponovni izbor voditi SAD što dalje od njega, pogotovo kad se uzme u obzir da je predviđeni ministar energetike glavni izvršni direktor kompanije za fraking plina i nafte.
Utjecaj rezultata američkih izbora na tijek konferencije ogleda se i u iznenadnom odlasku 80 članova argentinske delegacije samo tri dana nakon početka dvotjedne konferencije. Kako se bez SAD-a budući dogovoreni iznos odšteta pojačano dijeli na ostale razvijene države, tako su one bile vrlo oprezne u pregovorima i obećanjima buduće financijske pomoći. S druge strane, nerazvijene, posebno udruga malih otočnih država, su očekivale izdašne dogovorene iznose u kratkom roku. Tako su nezadovoljne pregovorima također prijetile odlaskom s konferencije.
Dosadašnji godišnji doprinos dogovoren Pariškim sporazumom iz 2015. godine predviđao je stotinu milijardi dolara donacija godišnje. Koliko je teško održati ova obećanja govori i to da je prvi put cilj dostignut sedam godina kasnije, tj. 2022. godine. Na COP-u 29 su nerazvijeni tražili godišnji doprinos od 1 300 milijardi dolara s početkom u 2026. godini. To je trinaest puta veći iznos. Nakon dva tjedna pregovaranja dogovoren je iznos od 300 milijardi kad to bude ostvarivo, a najkasnije do 2035. godine.
Kina najviše ,,doprinosiʺ emisijama stakleničkih plinova
Ovakvom situacijom su obje strane nezadovoljne. Nerazvijeni i njihovi zagovaratelji sa značajno manjim iznosom od traženog i nejasnim rokom. Razvijeni su pak nezadovoljni odštetom za „klimatsku nepravdu“ pri kojoj, kako kažu, plaćaju za loše vrijeme nerazvijenima. Kolektivni zapad (razvijeni) bi vrlo rado u donatorskom klubu vidio Kinu. Ona uvjerljivo najviše doprinosi emisijama stakleničkih plinova, ali po definiciji pripada nerazvijenima i ima pravo na odštetu.
Posebna priča je ustanovljenje „ugljičnog tržišta“ kojim se omogućuje tvrtkama koje koriste fosilna goriva trgovanje „ugljičnim kreditima“. Drugim riječima, kupovanjem CO2 certifikata omogućuje se njihov daljnji rad na stari način. Mogućnosti zloupotrebe su prilične pa je tako magazin The Guardian ustanovio da 90 % certifikata vezanih uz zaštitu tropskih šuma postoje samo na papiru. Odnosno, dobiveni krediti nemaju nikakvog utjecaja na sačuvanje šuma, te se tako u stvari trguje zrakom. Više o trgovanju jedinicama emisije stakleničkih plinova bit će opširnije u jednom od idućih brojeva Gospodarskog lista.
Sve jači BRICS
U pozadini klimatskih sastanaka krije se više stvari. Globalni jug (nerazvijeni) više ne želi pristati na financijske mrvice koje onemogućuju njihov razvoj zasnovan na fosilnim gorivima. Njima se na horizontu pojavljuje alternativa u vidu BRICS-a, organizacije koja raste i čiji je cilj razvoj multipolarnog svijeta bez zapadne dominacije. Početkom 2025. godine objavljeno je da se i Indonezija pridružila skupini BRICS, priopćilo je brazilsko predsjedateljstvo. Istaknuli su “pozitivan” doprinos Indonezije suradnji “globalnog juga”. BRICS je prihvatio zahtjev Indonezije za prijem u članstvo još 2023. godine, na summitu u Johannesburgu, ali Indonezija je odgodila formalno priključivanje skupini do predsjedničkih izbora u 2024. i formiranja nove vlade. Indonezija je sada punopravna članica BRICS-a. Indonezija ima 281,1 milijun stanovnika i zauzima četvrto mjesto na svjetskoj ljestvici najmnogoljudnijih država.
Najveće je gospodarstvo jugoistočne Azije i zauzima deseto mjesto među vodećim svjetskim gospodarstavima, mjereno paritetom kupovne moći, pokazuju podaci Svjetske banke. Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) procijenila je početkom prosinca da je Indonezija u 2024. stopom rasta od 5,1 posto nadmašila Kinu. Tako sad skupina koji su osnovali 2006.g. Brazil, Rusija, Indija, Kina, te od 2010. Južna Afrika, nazvana po početnim imenima ovih država na engleskom jeziku – BRICS, sadrži 10 država.
Od 1. siječnja 2025. BRICS skupina dobila je i osam novih partnerskih zemalja s četiri kontinenta, a to su Bjelorusija, Bolivija, Kazahstan, Kuba, Malezija, Tajland, Uganda i Uzbekistan. Ova proširena BRICS-ova struktura, pokriva oko polovice svjetskog stanovništva – oko četiri milijarde ljudi – i više od 41 posto globalnog BDP-a mjerenog prema paritetu kupovne moći (PPP).
Upitna „Zelena revolucija“
S druge strane EU želi na svaki način natjerati nerazvijene da slijede njen put. Možda zapadna Europa misli da se nalazi na čelu nove „zelene“ industrijske revolucije, ali ako je tako onda će se jako razočarati. Naime, sve dosadašnje industrijske revolucije su nastale kao rezultat čovjekove inovativnosti i mogućnosti pametnijeg korištenja dostupne energije. Ovu najnoviju diktiraju politika i birokracija, te je stoga osuđena na propast. Umjesto da napuste koncept koji je dokazano promašen, politika, u ime „višeg cilja“, uporno ustraje na njenom provođenju iako je poznato da je stalno ponavljanje istog i očekivanje drugačijeg rezultata Einsteinova definicija ludosti.
