Uzgoj luka – sadnja lučica ili sjetva sjemena?

U svijetu se uzgajaju brojni kultivari luka, od lokalnih ekotipova do F1 hibrida. Tako je i kod nas. U proizvodnji za tržište, naročito u uzgoju direktnom sjetvom prevladavaju F1 hibridi, u proizvodnji iz lučice uzgajaju se i kultivari iz slobodnog oprašivanja i domaći ekotipovi.

Ranije se na tržištu repromaterijala mogla naći samo lučica, dok je sjeme luka bilo moguće nabaviti samo preko specijaliziranih dobavljača i to samo velika pakiranja za komercijalnu proizvodnju na velikim površinama. Danas je sjeme luka dostupno i u malim pakiranjima za proizvodnju u domaćinstvu. Može se naći u pojedinim poljoapotekama i putem online trgovina. Stoga je vrlo važno proizvođače i hobiste upoznati s prednostima i nedostacima jednog i drugog načina uzgoja.

Uzgoj luka iz lučice

Uzgoj luka iz lučice, omogućuje uz relativno kratku vegetaciju, proizvodnju lukovica standardne krupnoće i na manje plodnim i strukturnim tlima te u uvjetima bez navodnjavanja. To je glavni razlog što je ovaj način uzgoja luka u nas najviše raširen. Najbolje je koristiti kalibriranu lučicu podjednake krupnoće, što omogućuje pravilno odrediti potrebnu količinu lučice za sadnju po jedininici površine. Način i razmak sadnje ovisi o raspoloživoj radnoj snazi i mehanizaciji za sadnju, obradu i vađenje.

Obično se sadi na uzdignute gredice ili na ravnu površinu u trake s razmakom redova 20 do 30 cm sa 4 do 5 redova u traci i razmakom među trakama 40 do 60 cm. Razmak sadnje lučica u redu je 10 do 15 cm. Veći razmak koristi se za krupniju lučicu. Ovisno o krupnoći, po hektaru je potrebno 400 do 1000 kg lučice, odnosno, po m² se sadi 30 do 80 lučica.

Korisno je znati!

Na mineralnim tlima siromašnim humusom luk se uzgaja iza kulture gnojene organskim gnojem. Pri gnojidbi fosforom i kalijem treba imati u vidu da je korijen luka plitak, male gustoće u tlu i da nema korijenovih dlačica. Zbog toga treba veću koncentraciju fosfora i kalija u tekućoj fazi tla. Dobra opskrba fosforom i kalijem osigurava dobru održivost luka u skladištu.

Zbog osjetljivosti na zaslanjenost tla, u predsjetvenoj pripremi ne treba gnojiti s više od 60 kg/ha dušika, a u prihrani, kad su biljke visoke 10 do 15 cm, sličnom količinom.

Plitka sadnja

Lučica se najčešće sadi u proljeće čim to vremenske prilike dozvole, u plitke jarke i pokriva sa 2 do 3 cm tla. Može se saditi i u jesen, sredinom listopada ili kasnije, za što ima prednost mediteransko područje s blagom zimom i dosta oborina. U slučaju jesenske sadnje treba ju saditi malo dublje, kako ju golomrazica nebi nadigla i oštetila mlado korijenje.

Njega tijekom vegetacije sastoji se od suzbijanja korova, navodnjavanja, prihrane i zaštite od štetočinja. U početnoj fazi luk vrlo sporo raste, a sama biljka je nježna i tanka. Tako je jako izložena konkurenciji brzo rastućih korova. Prilikom prihrane treba voditi računa, da se navodnjavanjem hraniva unesu u zonu korijena, a ne ispod nje, jer će tada uglavnom biti za luk izgubljena. Najveća je potreba luka za vodom i hranivima u fazi razvoja lisne mase i početku formiranja lukovice. S navodnjavanjem treba prestati tri tjedna prije planiranog vađenja. Kada se na lukovici pojave prvi suhi vanjski listovi, navodnjavanje ili kiša može izazvati njihovo pucanje zbog naknadnog rasta lukovice.

Zrioba lukovica

Kada lažna stabljika omekša i lišće počne padati, to je znak početka zriobe lukovice, odnosno prelaska lukovice u mirovanje. Za taj je proces najpovoljnije suho i toplo vrijeme s temperaturama iznad 25 °C. Najpovoljnije je vrijeme vađenja luka kada je 50 do 80 % lišća poleglo. Ako je toplo i suho vrijeme luk se počupa ili podreže odgovarajućim ratilom neposredno ispod glavice i ostavi na gredici da se dosuši. Ako je još jaka insolacija pokrije se lišćem da ne dođe do sunčanih opekotina (nekroza sočnog lišća na koje se nasele saprofiti). Nakon toga se očisti od lišća i zemlje, uvrećava ili odlaže u bokspalete u kojima može još neko vrijeme ostati na polju ili se otprema u skladište. Uzgojem iz lučice razvijaju se lukovice mase oko 100 g i postiže se prinos od 20 do 30 t/ha.

Uzgoj luka iz sjemena

Zbog brojnih bolesti i štetnika plodored mora biti barem trogodišnji, a poželjno je i više. Najbolje predkulture su grašak, strne žitarice, soja. Priprema tla za sjetvu proljetnog luka počinje “prašenjem” strništa (plitkim zaoravanjem žetvenih ostataka). Kao i za svaku drugu poljoprivrednu kulturu, mineralna gnojidba luka se dozira s obzirom na zalihe hraniva u tlu čije konkretne podatke nam može dati analiza tla. Osnovna gnojidba obavlja se mineralnim gnojivima, okvirno 900 kg/ha NPK 5:20:30. Mogu se primijeniti i MAP (monoamonijev fosfat) i KCl (kalijev klorid) u preporučenim količinama, nakon oranja na dubinu 30-35 cm. U jesen prije nego što nastupe nepovoljni i zimski uvjeti obavlja se zatvaranje zimske brazde.

Tom se prilikom treba voditi računa da tlo nije vlažno kako bi se izbjeglo nepotrebno zbijanje tla. U proljeće, čim to dopuste vremenski uvjeti, kao prva operacija slijedi predsjetvena gnojidba mineralnim gnojivom NPK formulacije s ujednačenim sadržajem ova tri makroelementa. Iza gnojidbe slijedi priprema tla za sjetvu. Ovisno o strukturi tla obavlja se prvi prohod laganim drljačama, nakon čega se može primijeniti zemljišni insekticid. Tlo se se za sjetvu priprema sjetvospremačem na dubinu 2-3 cm ili frezom. Kako bi se tlo u proljeće što prije zagrijalo, još u jesen se mogu formirati uzdignute gredice koje se ostave grublje obrađene. U proljeće se dodatno fino obrade te se izravna njihova površina, što omogućava sjetvu na istu dubinu.

Sjetva u rano proljeće

Sjetva se obavlja u rano proljeće, čim to dopuste vremenski uvjeti, najčešće između 10. i 25. ožujka, na kvalitetno pripremljeno tlo. Obavlja se specijalnim preciznim sijaćicama na planirani sklop 950 000 biljaka po hektaru (95 biljaka/m²). Sije se plitko na dubinu 1,5-2 cm. Sije se u petero ili šesteroredne trake s razmakom redova u traci 25-30 cm a između traka 50-60 cm.

Njega usjeva tijekom vegetacije sastoji se od suzbijanja korova, navodnjavanja, prihrane i zaštite od bolesti i štetnika. U početnoj fazi luk vrlo sporo raste i izložen je konkurenciji brzorastućih korova. Tako već i prije nicanja luka kreće se s primjenom herbicida, koji osim početnog djelovanja na travne korove u spektru imaju i izvjestan broj širokolisnih korova. S obzirom na to da sjetveni sloj u fazi nicanja mora biti vlažan, ako izostane kiša, s navodnjavanjem se kreće neposredno iza sjetve.

Istovremeno s lukom počinju nicati i korovi, pa je u daljnjoj vegetaciji potrebno njihovo korektivno suzbijanje. Bolesti su jedan od limitirajućih čimbenika u proizvodnji luka. Najznačajnije gljivične bolesti koje se javljaju na luku tijekom vegetacije su plamenjača luka, siva plijesan i fuzarioze te koncentrična pjegavost luka. U planu zaštite od insekata planiraju se dva tretmana usmjerena na zaštitu luka od lukove muhe i tripsa.

Najveća je potreba luka za vodom i hranivima u fazi razvoja lisne mase i u početku formiranja lukovice. Tad potrebe za vodom, kao i za hranivima rastu. Stoga je potrebno obaviti nekoliko prihrana kao dodatak osnovnoj gnojidbi. U tu svrhu koristi se KAN (27% N) naizmjenično s NPK gnojivima (određene formulacije). Pred kraj vegetacije prestaje se s prihranama i smanjuje intenzitet navodnjavanja.

Berba luka

Berba (vađenje) se obavlja na gotovo identičan način kao i pri uzgoju iz lučice. Luk se izvadi, prosuši na gredici tijekom 2 do 3 dana, sakuplja i nakon toga odvozi u skladište.

Prinos luka pri uzgoju izravnom sjetvom uz primjenu odgovarajuće tehnologije, veći je nego kod uzgoja iz lučice. Ako se ostvari konačni sklop od 70-80 biljaka/m² i prosječna masa lukovice oko 70-80 g, postiže se prinos od 55-65 t/ha.

Izvor: Gospodarski kalendar