Primjenom organskog gnojiva, najčešće dobro fermentiranog stajskog gnoja, tlo postaje rahlije, prozračnije i bolje je propusnosti za vodu. Brže se zagrijava u proljeće jer bolje upija i provodi toplinu, što vrlo povoljno utječe na brži početni razvoj mlade biljke.

Stajski gnoj treba biti zreo, što znači dobro humificiran i treba biti star 8 do 10 mjeseci ako se koristi u zaštićenim prostorima, odnosno 6 mjeseci ako se koristi na otvorenome. Osim stajskog gnoja mogu se koristiti kompost u količini od 3 do 10 L/m2. Također i treset od 1 do 2 kg/m2 te razne kombinacije ovih gnojiva. Organska gnojiva prosječno sadrže oko 20 % organske tvari. Prosječan sadržaj glavnih hraniva u stajskom gnoju je 0,5 % dušika, 0,3 % fosfora i 0,5 % kalija. Kompost je još siromašniji hranivima i sadrži oko 0,3 % dušika, 0,1 % fosfora i 0,3 % kalija.

Posljednjih godina su se zbog nedostatka kvalitetnog stajskog gnoja na tržištu pojavila tvornička (peletirana) organska gnojiva. Ova gnojiva odlikuju povećana koncentracija organske tvari i hraniva, olakšan transport i primjena te stabilnost gnojiva. Ne mijenja im se sastav kao što je slučaj kod različitih vrsta i stupnjeva razgradnje stajskog gnoja ili komposta. Treba znati da se primjenom samo organskog gnojiva povrću ne osigurava dovoljna količina hraniva. Tako se uz gnojidbu organskim obavezno primjenjuju i mineralna gnojiva (kompleksna i pojedinačna).

Primjena u povrću

Plodovito povrće (rajčica, paprika, patlidžan, krastavac, dinja, lubenica) su povrtne vrste koje vrlo dobro reagiraju na gnojidbu organskim gnojivima. Najčešće se u gnojidbi koristi stajski gnoj. Njega je najbolje u jesen ili rano u proljeće zaorati u količini 2,5 do 4,0 kg/m². Mahunasto povrće (grah, grašak, bob) isključivo se gnoji mineralnim gnojivima jer je to skupina povrća osjetljiva na organsku gnojidbu.

Primjena organskog gnojiva preporuča se samo na tlima koja su siromašna humusom. Kupusnjače (kupus, kineski kupus, kelj, kelj pupčar, raštika i lisnati kelj, cvjetača i brokula) dobro usvajaju i hraniva iz organskih gnojiva. Na površinama gdje se planira uzgoj kupusnjača potrebno je u jesen na dubinu oranja unijeti 20 – 40 t/ha stajskog gnoja.

Pri uzgoju korjenastog povrća koje se uzgaja radi zadebljalog korijena (mrkva, peršin, pastrnjak, celer, rotkvica, cikla, crni korijen, repa, crna rotkva, korabica i hren) treba uvažiti specifične zahtjeve pojedinih vrsta za hranivima i organskom tvari. Dolaze na drugo mjesto u plodoredu zbog osjetljivosti na stajski gnoj i nerazgrađene biljne ostatke. Oni mogu izazvati grananje i nepravilnost zadebljalog korijena.

Gnojidba organskim gnojivima u uzgoju krumpira ima svoje prednosti. Tako se povećava sadržaj humusa u tlu i popravlja struktura tla. Od organskih gnojiva najčešće se koristi stajski gnoj. On se zaorava u jesensko-zimskoj gnojidbi u količini od 20 do 30 t/ha. Lukovičasto povrće (luk, češnjak) se uzgaja nakon kulture gnojene stajskim gnojem. U iznimnim slučajevima dobre rezultate može dati gnojidba zrelim stajskim gnojem zaoranim u jesen za proljetnu sjetvu ili sadnju.

organska gnojidba
Lisnato povrće treba hraniva koja se brzo usvajaju
organska gnojidba
Organsko peletirano gnojivo

Lisnato povrće (salata, endivija, radič, špinat) uglavnom ima kratku vegetaciju do tehnološke zriobe i zbog toga treba lako pristupačna hraniva. Organska gnojidba se preporučuje za predkulturu, a ako se ipak primjenjuje, gnojivo treba biti dobro kompostirano. Nedovoljno kompostiran stajski gnoj pospješuje razvoj gljivičnih bolesti.

Tablica 1. Prosječan sadržaj dušika, fosfora i kalija u svježem stajskom gnoju
Vrsta gnoja i životinjeDušik, kg/tFosfor, kg/tKalij, kg/t
Kruti stajski gnoj goveđi4-72-45-10
Kruti stajski gnoj konjski5-63-86-8
Kruti stajski gnoj svinjski6-86-124-7
Kruti stajski gnoj ovčji7-95-88-13
Kruti stajski gnoj kokošji12-2012-145-7
Kokošji (izmet bez stelje)30-3820-3020-22
Tablica 2. Dinamika razgradnje i brzina raspoloživosti hraniva iz organskih gnojiva
RazgradnjaRaspoloživostVrsta gnojiva
BrzaVisokaSvinjski, pileći i kokošji stajski gnoj; Tekući organski gnoj; Ekstrakti biljaka, algi, organskih gnojiva; Brašno od krvi i riblje brašno
UmjerenaUmjerenaKomposti; Zreli goveđi i ovčji stajski gnoj; Koštano brašno; Brašno od perja, rogova, kopita i papaka; Alge i leguminoze
SporaMalaKonjski stajski gnoj; Sijeno, slama, kukuruzovina; Lišće i iglice četinjača

Foto: freepik.com

Izvor: Arhiva Gospodarskog lista

Prethodni članakDekorativna vrijednost domaćih mediteranskih vrsta
Sljedeći članakProbavni sustav kunića
izv. prof. dr. sc. Božidar Benko
Docent na Agronomskim fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Uža specijalnost: zaštićeni prostori (plastenici i staklenici), konvencionalni i hidroponski uzgoj povrća u zaštićenim prostorima. Božidar Benko rođen je 1977. Dodiplomski studij završava 2001. godine. Iste godine se zapošljava kao znanstveni novak u Zavodu za povrćarstvo Agronomskog fakulteta. Kao suradnik, sudjeluje u znanstvenim i stručnim projektima vezanima za hidroponski uzgoj povrća. Magistarski rad je obranio 2005., a doktorsku disertaciju 2009. godine. U znanstveno-nastavno zvanje docenta izabran je 2012. godine. Koordinator je četiri modula na preddiplomskim i diplomskim studijima Agronomskog fakulteta u Zagrebu. Pod njegovim mentorstvom dosad je izrađeno i obranjeno 40 diplomskih i završnih radova. Aktivno je sudjelovao na osamnaest međunarodnih i tri nacionalna znanstvena skupa, s cjelovitim radovima ili njihovim sažecima, a dosad je kao autor i koautor objavio 50-ak znanstvenih i stručnih radova. Član je International Society for Horticultural Science, Znanstveno se usavršavao na Mediterranean Agronomic Institute of Bari (CIHEAM-MAIB), a stručno u Izraelu.