Usmrćivanje (klanje) peradi za prehranu ljudi tradicionalno se provodi na obiteljskim gospodarstvima diljem svijeta od početka pripitomljavanja peradi. Tijekom proteklih tisućljeća uvođene su promjene glede omamljivanja, skidanja perja i evisceracije. Sam proces usmrćivanja u nekim religijama ima posebna pravila.

Odsijecanje glava peradi nekim priručnim sredstvom (sjekira, nož) koje prethodi iskrvarenju te kasnije daljnjoj obradi (skidanje perja i evisceracija) najučestaliji je postupak klanja peradi. No, u današnje vrijeme bi prilikom klanja peradi ipak trebalo primjenjivati nove spoznaje prvenstveno glede dobrobiti peradi te utjecaja pretklaoničkih postupaka te onih za vrijeme i nakon klanja na kvalitetu i zdravstvenu ispravnost trupova peradi. Sam proces klanja bi se u pravilu trebao odvijati u tri faze.

Prva faza uključuje vrijeme prije omamljivanja. Kako bi se proces evisceracije mogao lakše provoditi poželjno je da perad ne konzumira hranu do osam sati prije klanja. Isto tako dva dana prije očekivanog klanja bi ih trebalo prestati hraniti s cijelim zrnom žitarica. Sve ovo će doprinijeti tome da će im probavni sustav biti prazan te će biti olakšano vađenje iznutrica. Time će i mogućnost od razlijevanja sadržaja crijeva unutar trbušne šupljine biti značajno smanjena.

Druga faza predstavlja omamljivanje peradi u što je uključen izlov i obuzdavanje životinja. Ono mora biti provedeno na način da ne dođe do ozljeđivanja peradi (lomova krila i nogu) te poderotina i kožnih podljeva.

Korisno je znati!

Po mogućnosti, prije klanja, potrebno je zamračiti prostor u kojem perad boravi i pojedinačno iz tog prostora iznositi jednu po jednu životinju. Prevelik stres prilikom tih radnji može dovesti do promjeni pH u mišićima peradi. To kasnije može imati negativan utjecaj na kvalitetu mesa peradi.

Perad možemo omamiti na način da ih se prvo sputava smještanjem u limeni tuljac s glavom prema dolje. Zatim ih treba omamiti pomoću uređaja za omamljivanje s oprugom. Isto tako se perad preporučuje omamiti strujom pomoću uređaja tako da se glava peradi umetne između elektroda u obliku slova V.

Treća faza predstavlja klanje peradi i iskrvarenje. Nakon što se životinji prerežu vratne žile potrebno je proteći i desetak minuta da potpuno iskrvari. Moramo biti sigurni da je životinja uginula prije stavljanja u kotao s vrućom vodom. Kod životinje ne smije bi prisutno ritmičko disanje, krvarenje mora prestati. Krila moraju biti opuštena i nema treptanja kod dodirivanja očiju.

Iznimno je bitna dezinfekcija prostora kod klanja   Foto: Shutterstock
Očišćena perad prije pakiranja   Foto: Shutterstock

Što nakon klanja?

Iza toga slijedi namakanje u vodenoj kupki koja za različite vrste peradi mora biti zagrijana na temperaturu oko 60 0C. Ako je temperatura vode viša, oko 65 °C, vrijeme toplinske obrade se skraćuje, ali se pritom gubi i obojenost kože. Nakon toga slijedi skidanje perja laganim potezima u smjeru od noge prema glavi. Nakon što je sve perje skinuto (kod vodne peradi je često potrebno ponoviti postupak namakanja) trupovi se ispiru te slijedi evisceracija, odnosno iz trbušne se šupljine vade jestive iznutrice i crijeva. Trupovi se zatim ispiru te ih je potrebno staviti u hladni prostor kako bi se rashladili i iscijedili. Kod većih se uzgajivača peradi može preporučiti izgradnja i registracija objekta za klanje peradi na OPG-u prema Pravilniku o registraciji i odobravanju objekata te o registraciji subjekata u poslovanju s hranom (NN 123/2019., 3/2021.).

Njime se propisuju postupci registracije i odobravanja objekta te postupak registracije subjekata u poslovanju s hranom, način vođenja upisnika objekata i subjekata u poslovanju s hranom, uvjete kojima moraju udovoljavati objekti u poslovanju s hranom i posebna pravila o izravnoj prodaji kroz kratke lance opskrbe malim količinama primarnih proizvoda životinjskog podrijetla kojima proizvođač opskrbljuje krajnjeg potrošača ili lokalni objekt u maloprodaji koji izravno opskrbljuje krajnjeg potrošača. Njime je definiran i objekt za klanje peradi na gospodarstvu podrijetla. U tom objektu dozvoljeno je klanje do 5000 jedinica vlastitih životinja godišnje. Jedinica životinje određuje se po sljedećem izračunu: pile, kokoš i uzgojen jedan kljun pernate divljači predstavlja 1 jedinicu. Patka predstavlja 2 jedinice; pura i guska predstavlja 3 jedinice i ostala; pojedinačni kljun peradi, predstavlja 1 jedinicu.

Trupovi moraju biti označeni

Objekt za klanje peradi na gospodarstvu mora imati najmanje prostoriju za obavljanje omamljivanja, klanja, čerupanja/skidanja kože, prostoriju za evisceraciju u kojoj je osigurana vremenska odvojenost između pojedinih radnji na način da se spriječi kontaminacija hrane, rashladnu komoru ili uređaj za hlađenje odgovarajućeg kapaciteta i sudoper s toplom i hladnom pitkom vodom. Subjekt u poslovanju s hranom mora imati dokumentaciju i evidencije sukladno posebnom propisu o uspostavi sustava temeljenih na načelima HACCP-a te evidenciju o provedenim mjerama vezanim za propise o zdravlju životinja.

Trupovi zaklanih životinja koji potječu iz objekta za klanje peradi na gospodarstvu podrijetla moraju biti označeni evidencijskim brojem na pakiranju. Mogu se stavljati na tržište krajnjem potrošaču na gospodarstvu podrijetla, u lokalnim maloprodajnim objektima koji izravno opskrbljuju krajnjeg potrošača koji se nalaze na području iste ili susjedne županije i u vlastitoj, ili lokalnoj turističkoj ponudi.

Izvor: Gospodarski kalendar

Prethodni članakArtritis-encefalitis koza
Sljedeći članakŠto je roquefort?
prof. dr. sc. Zlatko Janječić
Redoviti profesor Sveučilišta u Zagrebu zaposlen na Agronomskom fakultetu Zagreb od 1994. godine. Kao autor ili koautor objavio je pedesetak indeksiranih radova, te tridesetak stručnih i popularnih članaka, sveučilišni udžbenik i jednu monografiju. Voditelj nekoliko znanstvenih i stručnih projekata. Već dvadeset godina radi na zaštiti hrvatskih izvornih pasmina peradi, kokoši hrvatice i zagorskog purana. Zlatko Janječić rođen je 21. studenoga 1969. godine u Sisku, gdje je završio osnovnu i srednju školu. Na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirao je 1994. godine na smjeru Stočarstvo. Tijekom studija sudjelovao je u obrani Domovine. Magistrirao je 1998. godine, a doktorsku disertaciju obranio 2002. godine. Od 1994. godine radi kao znanstveni novak u Zavodu za specijalno stočarstvo, te od 1997. godine do danas na Zavodu za hranidbu životinja. U znanstveno-nastavno zvanje asistenta izabran je 1998. godine, u zvanje višeg asistenta 2002. godine, u zvanje docenta 2005. godine, a u zvanje izvanrednog profesora 2009 godine. U znanstveno zvanje znanstvenog savjetnika izabran je 2011. godine, a u nastavno zvanje redovitog profesora 2014. godine. Do sada je objavio pedeset znanstvenih radova, od kojih je 11 radova iz skupine a1, 38 radova iz skupine a2 i 1 rad iz skupine a3. Uz navedeno, dr. sc. Zlatko Janječić autor je ili koautor 3 znanstvena rada objavljena u nacionalnim znanstvenim časopisima koji nisu svrstani u skupine a1, a2 i a3, te 17 znanstvenih radova recenziranih i objavljenih u zbornicima radova s domaćih znanstvenih skupova. Dr. sc. Zlatko Janječić aktivno je sudjelovao na 13 međunarodnih i 29 nacionalnih znanstvenih skupova. Bio je voditelj jednog i suradnik na šest nacionalnih znanstvenih projekata. Član je međunarodnog znanstvenog društva – WPSA. Uvođenjem novog programa bolonjskog studija nositelj je jednog i suradnik na šest modula preddiplomskog studija (Bs), te nositelj dva modula i suradnik na dva modulu diplomskog studija (Ms), od kojih se većina izvodi na više različitih studija na Agronomskom fakultetu u Zagrebu. Koordinator je na dva modula koje predaje na Veleučilištu Marko Marulić u Kninu. Na poslijediplomskom doktorskom studiju Poljoprivredne znanosti nositelj je jednog modula. Bio je mentor jednog doktorskog rada i 38 diplomskih radova. Koautor je jednog sveučilišnog udžbenika i jedne monografije. Stručna djelatnost ogleda se u tridesetak članaka objavljenih u domaćim časopisima. Bio je suradnik na jednom tehnologijskom projektu. Trenutno je voditelj jednog VIP-projekta, a bio je voditelj tri i suradnik na tri nacionalna stručna projekta. Od 2007. godine je član stručnog Savjeta za provedbu uzgojnog programa za male životinje pri Hrvatskom stočarskom centru. Član je nekoliko stručnih Povjerenstava osnovanih od strane Ministarstva poljoprivrede Republike Hrvatske. Od 2011. godine je glavni urednik časopisa Krmiva. Trenutno je član Fakultetskog vijeća, Povjerenstva za savjetovanje dekanice, Odbora za znanost i Povjerenstva za strateško planiranje Agronomskog fakulteta u Zagrebu, te obnaša dužnost Predstojnika Zavoda za hranidbu životinja. Član je Vijeća biotehničkog područja Sveučilišta u Zagrebu. Aktivno govori engleski i služi se njemačkim jezikom. Znanstveno se usavršavao u Izraelu, Sloveniji i SAD.