Za uspješnu ovčarsko-kozarsku proizvodnju proizvođači trebaju poznavati osnove hranidbe životinja, poznavati uobičajene uvjete hranidbe i razumjeti hranidbene potrebne u različitim fazama proizvodnje.

Osnovno je poznavanje esencijalnih hranjivih tvari koje su ovim preživačima potrebne te poznavati njihove uloge za rast, proizvodnju i reprodukciju.

Energija

Najbolji izvori energije za ovce i koze su u najdostupnijim krmivima. To su pašnjaci i brsti, sijeno i žitarice. Međutim, ovcama i kozama često nedostaju hranjive tvari zbog loše kvalitete pašnjaka i voluminozne krme ili nedovoljnih količina. Zbog toga je energija najčešći ograničavajući faktor u hranidbi ovaca i koza. Pri nedostatku energije smanjena je proizvodnja, loša reprodukcija, povećana smrtnost i povećana sklonost bolestima i parazitima. Bitno je procijeniti probavljivost svake krme ili obroka. Energetske vrijednosti se izražavaju u % kao ukupne probavljive hranjive tvari (TDN) ili energetskim vrijednostima, metaboličkom (ME) ili neto energijom (NE) u joulima.

Proteini

Proteine, odnosno, njihove strukturne jedinice, aminokiseline, organizam koristi za izgradnju novih i obnovu starih stanica i tkiva. Nedostatak proteina je posebno štetan za mladunčad, kojima se mora osigurati odgovarajuća količina ako se želi postići brzi rast i razvoj. Nasuprot, pretjerano hranjenje proteinima je skupo i može biti štetno za životinju. Višak proteina rezultira problemima s reprodukcijom i povisuje razinu uree u mlijeku, što je negativno u proizvodnji mliječnih proizvoda, naročito proizvodnji sireva.

Vlakna

Vlakna i/ili kvalitetna krma potiču zdravlje i produktivnost životinja. Održavaju funkcionalan rad buraga jer potiču preživanje i salivaciju kojom se održava odgovarajuća razina kiselosti u buragu. Burag ovaca i koza najbolje funkcionira kad dnevni obrok uključuje visok udio sporo razgradivih vlakana iz kvalitetne voluminozne krme. Međutim, pri visokoj, intenzivnoj, proizvodnji smo primorani, kako bi zadovoljili sve hranidbene potrebe, dodavati koncentrate, nauštrb, za burag, blagotvornih vlakana. Krmiva koja su bogata vlaknima uključuju bilo koju vrstu sijena, silaže ili svježe voluminozne krme. Dok se ljuske sjemena soje i suncokreta također mogu koristiti kao izvori vlakana u obrocima za ovce i koze.

Mineralni elementi

U usporedbi s energijom i proteinima, minerali su potrebno u manjim količinama, makro i mikro elementi. Makrominerali, potrebe izražavamo u gramima (g) su: kalcij, fosfor, natrij, kalij, klorid, sumpor i magnezij. Mikrominerali, potrebni u miligramima (mg) uključuju: mangan, željezo, bakar, kobalt, cink, jod, selen i molibden. Primarni izvori navedenih minerala su krmiva u obroku, mineralni dodaci (smjese i blokovi) te voda. Kalcij je važan sastojak kostiju i zuba te je potreban za rad srca i mišićnu aktivnost. Najočitiji nedostatak kalcija kod mladih životinja je rahitis, odnosno kod odraslih, osteomalacija. Fosfor je bitan dio krvi i svih stanica u tijelu. Uključen je u reakcije koje oslobađaju energiju u tijelu. Kosti i zubi sadrže velike količine fosfora, kao i kalcija. Kalcij i fosfor moraju biti prisutni u obroku u pravilnom omjeru, idealno 2:1, odnosno ne smije biti više fosfora nego je kalcija. Kvaliteta i kiselost (pH) tla mogu biti čimbenik o kojemu ovisi dostupnosti minerala koje životinja može apsorbirati iz pojedenih krmiva.

Vitamini

Vitamini su spojevi potrebni za normalan rast, zdravlje i reprodukciju. Dijele se na vitamine topive u lipidima (A, D, E i K) te vitamine otopive u vodi (C i B kompleksa). Ovce i koze zahtijevaju mnogo vitamina, ali su njihove potrebe za vitaminima relativno jednostavne. To je zbog hrane koju konzumiraju te jer kao preživač, sintetiziraju vitamine u buragu.

Voda

Voda djeluje u životinjskom tijelu na više načina. Pomaže u probavi hrane, regulira tjelesnu temperaturu, podmazuje tkiva, prenosi otpadne tvari iz organizma. Općenito, kao i za sve životinje, ovcama i kozama je uvijek potrebno osigurati dovoljno svježe i pitke vode.

Izvor: Gospodarski kalendar

Prethodni članakPrva globalna procjena važnosti oprašivača
Sljedeći članakZašto križamo svinje?
izv. prof. dr. sc. Goran Kiš
Predstojnik Zavoda za hrannidbu životinja zaposlen na Agronomskom fakultetu, Sveučilišta u Zagrebu, gdje predaje kao voditelj ili suradnik na nizu modula vezanih s Hranidbom životinja i hranom. Kao autor ili koautor objavio je više od pedesetak znanstvenih i stručnih radova, te održao desetke predavanja na znanstvenim i stručnim skupovima u zemlji i inozemstvu vezanih s problematikom hranidbe preživača, nepreživača i hranjivosti krmiva. Docent dr. sc. Goran Kiš rođen je u Koprivnici gdje završava osnovnu i srednju školu, nakon koje upisuje Agronomski fakultet u Zagrebu, te se na istom u Zavodu za hranidbu životinja i zapošljava. Od 2013. g. postaje docent, te sudjeluje u nastavi kao nositelj tri, te suradnik na još pet modula, preddiplomskih, diplomskih i poslijediplomskih studija na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. U okviru nastavne djelatnosti na Zavodu bio je voditelji i član komisija desetaka diplomskih i završnih radova. Kao autor ili koautor do danas je objavio više od 50 znanstvenih i isto toliko stručnih članaka u časopisima koji se bave problematikom proizvodnje i hranidbe životinja. Sudjelovao je na brojnim znanstvenim skupovima u zemlji i inozemstvu, te je svoju stručnu djelatnost zaokružio brojnim predavanja iz područja hranidbe životinja, prenoseći svoja iskustva stručnjacima, ali i neposrednim proizvođačima u HR i inozemstvu. Djelovao je kao suradnik na desetak znanstvenih i stručnih projekata MP i MZOS RH vezanim uz problematiku uzgoja, zaštite okoliša i hranidbe domaćih životinja. Dugogodišnji je član Hrvatske mljekarske udruge i World´s Poultry Science Association, te član uredničkog odbora „Mljekarskog lista“ i glavni urednik međunarodnog znanstvenog časopisa „Animal Review“ (Pak Publishing Group, Singapore). Tijekom 1999. g. boravi na stručnom usavršavanju u Wageningen UR Livestock Research, Lelystad, Nizozemska. U lipnju 2000. g. gostuje na Institute National de la Recherche Agronomique (INRA), Rennes, Francuska kao dio tima u utvrđivanju balansa i potreba u Proteinskih krmiva u hranidbi životinja. Dobitnik je i međunarodne stipendije Cochran Fellowship programa, američkog ministarstva poljoprivrede, te boravi od rujna do listopada 2004. u Washingtonu D.C. i na PennState University, Pennsilvania, SAD. Godine 2012. boravi na Malti, Malta College of Science and Technology (MCAST), gdje uspostavlja i predaje na modulu „Applied Animal Health and Nutrition”.