Sredinom 1990-ih godina u našoj zemlji je akademik Milan Maceljski sa suradnicima procijenio da, unatoč svim mjerama zaštite, uzročnici bolesti smanjuju prinose uljane repice 6 %.
Znanost je tada na hrvatskim poljima uljane repice navodila sljedeće najvažnije uzročnike bolesti uljane repice: (1) polijeganje ili palež klica (Rhizoctonia, Phoma), (2) kupusna kila (Plasmodiophora), (3) bijela trulež ili rak stabljike (Sclerotinia), (4) suha trulež korijena i stabljike (Phoma), (5) crna (koncentrična) pjegavost (Alternaria) i (6) siva plijesan (Botrytis) (vidi Tablicu 1.) (prema prof. dr. sc. Kišpatić, 1990.).
Tablica 1. Značajni meteorološki uvjeti za razvoj najvažnijih bolesti nadzemnih dijelova uljane repice
| Uzročnik bolesti | Vanjski uvjeti za razvoj |
| Suha trulež korijena i stabljike (Phoma) | Obilne kiše, prosječne temperature 8-15 °C, visoka vlažnost zraka i dugotrajno zadržavanje vlage na biljkama. Najosjetljiviji stadiji uljane repice u Europi na primarne zaraze (askospore) od mjeseca rujna do kraja studenog. |
| Crna (koncentrična) pjegavost (Alternaria) | Optimalne temperature 28-31 °C za pojavu simptoma i klijanje infektivnih stanica (konidija), a za sekundarno širenje 19-31 °C. Visoka vlažnost zraka (>95 %), rosa (magla) i sparina. |
| Bijela trulež ili rak stabljike (Sclerotinia) | Učestale kiše, zasićenost tla vlagom, dugotrajno zadržavanje vlage na biljkama uz visoku vlažnost zraka (98-100 %), optimalne temperature zraka 10-30 °C. Neophodan izvor zaraze na biljnim ostacima u zemljištu (sklerociji). |
| Siva plijesan (Botrytis) | Vlažno i prohladno razdoblje (razvija se u širokom rasponu temperatura 0-25 °C) (optimalno 10-20 °C), relativna vlažnost zraka >95 %, učestali kišni dani. Pojava nakon cvatnje. |
Loša godina za uljanu repicu
U novom mileniju, zbog globalnih klimatskih promjena, sredinom prvog desetljeća ove su štete u svjetskim razmjerima povećane 20 % (Öerke, 2005.). Većina proizvođača uljane repice u Međimurju tijekom žetve 2024. ne može biti zadovoljno ostvarenim prinosima. Kao jedan od razloga su vrlo povoljni uvjeti za razvoj uzročnika bolesti tijekom 2023./24. (vidi Tablicu 2.). Zime su sve manje hladne, a senzori vlaženja lišća upućuju na dugotrajno zadržavanje vlage u biljnim usjevima. Sjeme uljane repice mora biti zaštićeno fungicidom (npr. “Initio” KWS sjeme tehnologija) zbog “mladenačkih” bolesti koje mogu uzrokovati polijeganje i palež klica (Rhizoctonia, Phoma). Stoga je preporuka uljanu repicu na istu površinu sijati tek svake 3-4 godine. Razlog tome je održavanje različitih uzročnika bolesti na oboljelim biljnim ostacima (npr. Phoma, Sclerotinia, Botrytis, Alternaria, Pyrenopeziza).
Pojava kupusne kile (Plasmodiophora) je rijetka u usjevima uljane repice. Ograničena na određeni (manji) dio parcele gdje se dulje zadržava vlaga. Ovoj bolesti pogoduje niska pH vrijednost (pH 4,5-5,5). Plodored i kalcifikacija parcela do pH vrijednosti 6,5 predstavlja osnovne preventivne mjere kako ove zemljišne bolesti na poljima uljane repice ne bismo pronalazili. Suha trulež korijena i stabljike (Phoma lingam) je 1980-ih godina bila karantenska bolest u našoj zemlji. Sada je proširena svugdje (vjerojatno je prije 40-ak godina unesena iz drugih država zaraženim sjemenom). Za europska područja uzgoja uljane repice važna je spoznaja da se najveća količina infektivnih askospora oslobađa od mjeseca rujna do studenog.
Stoga ne čudi da zadnjih godina u Međimurju upravo simptome uzročnika Phoma lingam u obliku sive lisne pjegavosti prve pronalazimo već tijekom listopada na poljima uljane repice. Širi se sjemenom pa može uzrokovati “mladenačko” polijeganje i palež klijanaca uljane repice. Na središnjem i sivom području lisnih pjega vide se brojne sitne i crne točkice. To su plodišta uzročnika bolesti (piknidi), iz kojih se naknadno oslobađaju infektivne piknospore, koje u povoljnim uvjetima (vidi Tablicu 1.) sekundarno (epidemijski) šire zarazu. Može biti napadnuta i stabljika, koja se do proljeća sužava, zaraženo tkivo na tim dijelovima posmeđi, trune i raspuca. Napadnute se stabljike lome, a biljke se osuše.
Tablica 2. Važniji meteorološki uvjeti zabilježeni krajem protekle 2023. i prvih pola 2024. godine u središnjem dijelu Međimurja uz riječnu dolinu (mjerni uređaj “iMetos” Mursko Središće), a bitniji za pojavu i razvoj nekih bolesti uljane repice
| Godina | Mjeseci | Temperatura zraka (°C) | Količina oborina (mm) | Relativna vlažnost (%) | Senzor vlaženja lišća (min) |
| 2023. | Listopad | 14,51 | 85,6 | 85,50 | 13.780 |
| Studeni | 6,18 | 67,4 | 88,43 | 11.475 | |
| Prosinac | 2,37 | 60,8 | 92,67 | 12.980 | |
| 2024. | Siječanj | 0,59 | 48,8 | 86,30 | 5.200 |
| Veljača | 7,51 | 28,8 | 79,30 | 10.255 | |
| Ožujak | 9,63 | 66,8 | 75,90 | 9.785 | |
| Travanj | 13,02 | 50,0 | 68,50 | 6.420 | |
| Svibanj | 16,86 | 119,8 | 76,94 | 10.005 | |
| Lipanj | 21,31 | 50,0 | 74,87 | 7.985 |
Bijelu trulež ili rak stabljike (Sclerotinia) u Međimurju puno češće vidimo na zaraženim stabljikama uljane repice nego prethodno spomenutu suhu trulež (Phoma). To stoga jer ovaj uzročnik bolesti (Sclerotinia sclerotiorum) ima puno širi krug domaćina. Njezina plodišta (sklerociji) se puno duže zadržavaju na oboljelim ostacima u zemljištu (čak do 10 godina). Bijela trulež ili rak stabljike (Sclerotinia) se jače javljaju u poljima uljane repice. Tad nakon blage zime slijedi toplije ali vlažnije (kišovito) proljeće. U pravilu razara žilno staničje stabljike, a lako se prepoznaje jer na donjem dijelu stabljike nastaju promjene bjelkaste boje. Stabljike na zaraženom dijelu pucaju, a zbog prekida dopremanja hraniva gornji dijelovi repice požute, uz “prisilnu zriobu”. Od ove su bolesti već početkom 1990.-ih na nekim hrvatskim poljima zabilježeni gubitci prinosa uljane repice 30 %.
Polifagna i sveprisutna gljiva Botrytis cinerea (siva plijesan) se najčešće javlja kada tijekom i nakon cvatnje uljane repice bilježimo prohladno i kišovito vremensko razdoblje. Uglavnom je vidljiva na glavnim izbojcima stabljike, a rjeđe na lišću i komuškama. Razlikuje se od bijele i suhe truleži (Sclerotinia, Phoma) jer se na napadnutim mjestima razvija siva prevlaka. Polazište zaraze su otpale latice koje predstavljaju vrlo povoljni mrtvi supstrat za početni razvoj sive plijesni.
Od svih bolesti navedenih u Tablici 1. globalne klimatske promjene sa zatopljenjem najviše pogoduju rastu šteta na usjevima uljane repice od uzročnika crne (koncentrične) pjegavosti (Alternaria brassicae).
Za svoj razvoj ova bolest ne zahtijeva tako učestale i obilne oborine kao druge bolesti repice (Phoma, Sclerotinia, Botrytis), ali temperature zraka u rasponu 19 (28)-31 °C, uz sparinu i zadržavanje vlage od jutarnjih rosa (magle) pogoduju porastu šteta. Na lišću, stabljikama i komuškama uljane repice vidimo oštro ograničene i prstenasto-zonirane pjege, tamne boje, promjera do 1 cm (oko lisnih Alternaria pjega zona tkiva poprimi žutu boju).
Uzročnici biljnih bolesti roda Alternaria sp. su česta pojava na repici, povrtnim kupusnjačama i postrnoj repi. U prirodi se održavaju na zaraženim biljnim ostacima, ali i sjeme može biti kontaminirano. Pogoduje im rana proljetna pojava vrućih dana s vrijednostima >28 °C uz dugotrajne jutarnje rose (npr. ove 2024. je u prvoj polovici travnja zabilježeno čak 6 takvih dana). Napadnute su i komuške uljane repice, koje prerano smežuraju i raspucaju, pa se sjeme osipa. U optimalnim su uvjetima simptomi ove bolesti jako izraženi pred žetvu uljane repice.
Mjere zaštite
Očito je da prošireni plodored uzgoja uljane repice, izbor otpornijih hibrida na dominantne uzročnike bolesti, kupnja sjemena zaštićenog fungicidima protiv rane jesenske pojave “mladenačkih” bolesti te redoviti zdravstveni pregledi polja uz praćenje meteoroloških uvjeta i poduzimanje mjera zaštite primjenom fungicida (najčešće 1-2 ili tijekom kišnih sezona čak 3 puta godišnje), predstavlja integrirani pristup sprječavanju ekonomskih šteta.
U našoj zemlji je početkom 2024. godine bilo registrirano 17 kemijskih i 1 biološka djelatna tvar radi primjene u usjevima uljane repice s ciljem suzbijanja različitih uzročnika bolesti. U Tablici 3. su navedeni neki kombinirani pripravci (fungicidi) koji sadrže 2-3 djelatne tvari, a smiju se koristiti na poljima uljane repice (navedeni su kombinirani pripravi jer sadržaj 2 ili 3 djelatne tvari osigurava širi spektar djelotvornosti na više uzročnika bolesti). Mogu se koristiti i fungicidi na osnovi samo jedne djelatne tvari. Svakako valja spomenuti još novije: mefentriflukonazol i biološki pripravak Serenade ASO (Bacillus amyloliquefaciens).
Tablica 3. Neki kombinirani fungicidi (sadrže 2-3 djelatne tvari) dopušteni u našoj zemlji za suzbijanje različitih uzročnika bolesti uljane repice
| Djelatne tvari | Pripravci | Primjena | Ograničenje |
| azoksistrobin & difenkonazol | Amistar Gold SC | 1,0 lit./ha | Najviše 2x; K=OVP |
| piraklostrobin & boskalid | Pictor Aktive SC | 0,6-1 lit./ha | Najviše 1x, K=OVP |
| tebukonazol & protiokonazol | Prosaro EC | 0,8 lit./ha | Najviše 2x, K=56 dana |
| fluopiram & protiokonazol | Propulse SE | 1 lit./ha | Najviše 1x, K=56 dana |
| piraklostrobin & mepikvat & proheksadion | Architect SE | 1,2-2 lit./ha | Najviše 1x, K=55 dana |
| tebukonazol & difenkonazol | Magnello EC | 0,8 lit./ha | Najviše 2x, K=63 dana |
Premda prve znakove bolesti uljane repice pronalazimo već ujesen na lišću od uzročnika suhe truleži stabljike (slika 1 Phoma – neželjene promjene na listu), u proljeće češće na stabljici pronalazimo bijelu trulež (slika 2 – Sclerotinia). Zbog globalnih klimatskih promjena (uz dovoljno vlage i temperature >20 °C), u područjima s povrtnim kupusnjačama i postrnom repom, sve se više i na parcelama uljane repice pojavljuje koncentrična pjegavost (slike 2 i 3 – na lišću i komuškama – Alternaria)
