Hrvatski savez udruga ekoloških proizvođača, početkom veljače u Marinovcu Zelinskom na Eko OPG Čegec, održao je redovnu godišnju skupštinu. Na skupštini je između ostalog razmatrana problematika stanja u ekološkoj proizvodnji u Republici Hrvatskoj u odnosu na realizaciju Strateškog plana zajedničke poljoprivredne politike (SP ZPP) 2023. do 2027, odnosno Akcijskog plana razvoja ekološke proizvodnje od 2023. do 2030. godine.
Hrvatski savez udruga ekoloških proizvođača prije održane skupštine, pismenim putem je zatražio sastanak sa predstavnicima MPŠ i APPRRR kako bi se razmotrila situacija vezana na navedenu problematiku. Akcijskim planom Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i ribarstva (MPŠ) postavilo je cilj povećanja ekološke proizvodnje u Republici Hrvatskoj s postojećih 8,07% poljoprivrednih površina u ekološkoj proizvodnji na 14 % do 2030. godine.
No, unatoč tome trend rasta ekološke proizvodnje, oscilira i nema pokazatelja koji bi upućivali na realizaciju plana. Važno je napomenuti da je prijedlog Europske komisije bio da se udio ekološke proizvodnje poveća do 2030. godine, na 25%.
Mali proizvođači ostali bez potpore
SP ZPP strateška je podloga za realizaciju zacrtanih planova, a dosadašnja realizacija ovog strateškog dokumenta, pokazuje prvo da je sam akt izuzetno opširan i kompliciran, te već sada u realizaciji pokazuje tromost i ne daje očekivane rezultate. Jedan od značajnih pokazatelja realizacije plana su investicijske intervencije (prijašnje mjere). One ne prepoznaju kritične i strateške sektore i presporo se realiziraju (Intervencija 73.10 i 73.12).
Što se tiče ekološke proizvodnje, možemo utvrditi da udio od 10% ukupnih sredstava iz intervencija 73.10 i 73.12 namijenjenih ekološkim proizvođačima nije ispunio očekivanja zbog premalog iznosa namijenjenih ekološkoj proizvodnji i zbog činjenice da je većina rezerviranih sredstava prema vidljivim preliminarnim rezultatima natječaja, pripala velikim proizvođačima, dok su mali proizvođači koji su okosnica ruralnog prostora, ostali bez potpore.
Ekološka proizvodnja zahtjevnija je od konvencionalnog načina proizvodnje u tehnološkom pogledu i agrotehničkom. To u konačnici rezultira većim troškovima proizvodnje i utrošenom većom količinom rada, a prinosima manjim u prosjeku 30%. Činjenica je da su ekološki proizvodi na tržištu često u rangu cijena proizvoda iz konvencionalnog uzgoja. Tako su potpore u ekološkoj proizvodnji presudne za održavanje i povećanje udjela ekološke proizvodnje.
Posebice teška situacije je u povrćarskoj proizvodnji gdje potpore čine 3% prihoda. Udio ukupnih površina u ekološkom uzgoju na kojima se proizvodi povrće iznosi svega 4%. Ovo ukazuje na to da potpore u ekološkoj proizvodnji za održivo gospodarenje i povećanje ukupne proizvodnje nisu dovoljne.
Isto tako sustav mora prepoznati one korisnike potpora koji formalno zadovoljavaju uvjete, ali ne primjenjuju adekvatnu tehnološku i agrotehničku razinu i cilj im je jedino realizacija potpora u poljoprivredi. To najčešće nisu mali proizvođači pa je šteta samim time veća i potpore za ozbiljne proizvođače su manje.
Krajem prosinca 2024. godine objavljen je tekst Natječaja sa prilozima i uvjetima realizacije za preradu poljoprivrednih proizvoda. Značajan broj ekoloških proizvođača zainteresiran je za ovu potporu. Ono što je otežavajuće su propisi kojima se regulira prerada i koji ne prepoznaju male proizvođače. Oni često moraju zadovoljavati sanitarne, građevinske i porezne uvjete poput velikih proizvodnih sustava. Sve to zahtijeva preveliku količinu dokumentacije, projekata, elaborata te u konačnici i financijskih sredstava. Dok primjerice Sloveniji na svakih nekoliko manjih mjesta postoji barem jedna mesnica s preradom poljoprivrednih proizvoda, u Hrvatskoj to u pravilu ne postoji. Da ne govorimo o uvjetima prerade za proizvode s oznakom ekološkog proizvoda.
Poljoprivrednici se ne mogu nositi s pretjeranom administracijom
Administriranje i česte promjene zakonske regulative, koja uvjetuje obavljanje i praćenje poljoprivredne proizvodnje, postalo je značajan problem. Količina podataka i uvjeti koje je potrebno ispuniti za nesmetanu realizaciju i zakonski ispravnu poljoprivrednu proizvodnju, prosječnom poljoprivredniku su teško razumljivi te su u nemogućnosti redovito i točno izvršavati tražene radnje i davati tražene podatke. Rezultat toga je često financijsko sankcioniranje onih koji te uvjete ne mogu zadovoljiti. Odluke o sankcijama dolaze u pravilu nakon izvršenih sankcija i često su netransparentne i plod paušalnih procjena.
Iskustva i informacije s terena govore da sve više proizvođača koji su dugi niz godina predano radili i iskreno vjerovali u eko proizvodnju, u novom razdoblju izlaze ili namjeravaju izaći iz sustava ekološke proizvodnje jer se ne mogu nositi s administracijom i premalim iznosom potpora uz rast cijena inputa, jer im nije osiguran dostojan dohodak za održivo gospodarenje na gospodarstvu koji bi im omogućavao pristojan život.
Ovim putem pozivaju se sve udruge ekoloških proizvođača i pojedince koji nisu članovi udruga, da se pridruže i učlane u Savez kako bi bili jači i uvjerljiviji u zastupanju interesa ekoloških proizvođača, ali i potrošača ekoloških proizvoda.Svi zainteresirani mogu se javiti na hsep.info@gmail.com.
