Unos i širenje stranih štetnih organizama bilja vrsta može biti popraćen velikim gospodarskim štetama. Ističe se „može biti“, jer nije uvijek tako. Činjenica jest da veći broj stranih vrsta nikada ne dovede do većih ili značajnih šteta. Međutim, neki strani, uneseni štetnici ili biljne bolesti mogu postati nova „pošast“ na određenoj biljnoj vrsti. Takvih primjera ima sve više. Dovoljno je osvrnuti se na posljednjih dvadesetak godina. Neke strane vrste doslovno su poharale domaće voćnjake, oranice, nasade povrća, šume, parkove, vrtove ili dvorišta.
Predviđanja kakvu će važnost u domaćoj poljoprivredi ili šumarstvu imati pojedina novo unesena strana vrsta štetnog organizama vrlo su nesigurna i nezahvalna. Za neke vrste predviđanja se pokažu točnima, dok neke mogu „iznenaditi“ i stručnjake i proizvođače. Štetnost nove vrste može dobro procijeniti tek nakon podosta vremena, katkada i nekoliko desetljeća. Invaziju stranih štetnih organizama bilja u Hrvatsku dobro mogu opisati dva primjera, jedan novijeg datuma i jedan nešto stariji. To su južnoamerički moljac rajčice (Tuta absoluta) i rak kore pitomog kestena (Cryphonectria parasitica).
Najvažniji štetnik rajčice u zaštićenim prostorima
Južnoamerički moljac rajčice, poznat među poljoprivrednicima i kao „tuta“, štetnik je koji potječe iz Južne Amerike. U južnoameričkim zemljama bio je poznat po svojoj štetnosti. Bez obzira na to, štetnik nikada nije uvršten na listu karantenskih štetnih organizama u Europskoj Uniji. Mnogi to smatraju previdom i pogreškom, koja je doprinijela onome što se dogodilo prije dvadesetak godina. U 2006., moljac rajčice otkriven je u Španjolskoj. Širenje novog štetnika po zemljama Sredozemlja bilo je vrlo brzo. Očekivano, moljac rajčice došao je i do Hrvatske. Utvrđen je 2009. godine u plasteniku kraj Biograda na Moru. Povoljne uvjete našao je u obalnom dijelu zemlje te se proširio od Istre do krajnjeg juga. Nije postao važniji štetnik rajčice na otvorenom, no u zaštićenim prostorima našao je povoljne uvjete za razvoj.
U nekoliko godina od unosa, južnoamerički moljac rajčice postao je možda najvažniji štetnik rajčice u zaštićenim prostorima u mediteranskom dijelu zemlje. Zadnjih nekoliko godina napadi su osobito jaki u području doline Neretve. Mjere suzbijanja postale su obavezne. Kod slabijih napada moguće se osloniti na masovni ulov ili biološka sredstva, no pri jačim napadima jedino rješenje pružaju kemijski insekticidi. Trebalo je vremena da se utvrdi koji insekticidi su djelotvorni i kada ih primijeniti. Suzbijanju je odmoglo povlačenje nekih aktivnih tvari s tržišta Unije, što je mnogim situacijama ostavilo proizvođače bez učinkovitih sredstava. Mjere zaštite koštaju i troškovi proizvodnje rastu. Bez obzira na suzbijanje, gubici u prinosu događaju se svake godine. Štete nije moguće procijeniti, ali je „tuta“ do sada sigurno „uzela“ milijune eura domaćoj poljoprivredi. Strani štetnik u tom je smislu promijenio, poskupio i otežao uzgoj važne poljoprivredne kulture u Hrvatskoj.
Uzročnik raka kore pitomog kestena
Unos i širenje stranih biljnih bolesti često se donekle razlikuje od kukaca. Svejedno, njihov učinak također može biti razoran. Dobar primjer je patogena gljiva Cryphonectria parasitica, uzročnik raka pitomog kestena. Parazit je porijeklom iz jugoistočne Azije. Tamo napada autohtone vrste kestena, no bez većih posljedica. U Europi je C. parasitica utvrđena 1938. u okolici Genove u Italiji. U Hrvatskoj je prvi puta zabilježena 1955. u okolici Opatije. Od tada, rak kore se proširio po cijeloj zemlji i zahvatio sve sastojine pitomog kestena. Bolest je uništila, oslabila ili oštetila ogroman broj stabala.
Zbog širenja manje agresivnih sojeva patogena i određene prilagodbe biljke domaćina, štetnost bolesti polako se smanjivala. Međutim, rak kore pitomog kestena još uvijek je prisutan i štetan. U šumama se tijekom ljeta viđaju suhi dijelovi krošnje zaraženih stabala. Na stablima pitomog kestena u drvoredima i parkovima vidljive se rak rane. Konačno, bolest je potpuno izmijenila uzgoj pitomog kestena kao voćarske kulture. Danas se uzgajaju azijsko-europski hibridi kestena, relativno otporni na rak kore. Međutim, i na takvim hibrida bolest se javlja, prilagođava i postaje štetna.
Rak kore pitomog kestena pokazuje kako strana vrsta štetnog organizma može ozbiljno ugroziti domaću biljnu vrstu, ograničiti gospodarenje njome te gotovo onemogućiti ili na kraju potpuno izmijeniti način njena uzgoja kao poljoprivredne kulture. Sedamdeset godina nakon unosa, zbroj gospodarskih i ekoloških šteta od raka kore pitomog kestena postaje golem. Ta strana biljna bolest u 70 godina „koštala“ nas je ne milijune, već vjerojatno desetke milijuna eura. Nevidljivu cijenu šteta od novih, stranih vrsta nastaviti ćemo plaćati. Moljac rajčice i rak kore kestena u Hrvatsku su nekako ušli, ali više nikada neće izaći.
Izvor: Gospodarski kalendar
