Iz epidemiologije uzročnika plijesni i truleži grožđa presudan je čimbenik dugotrajno kišovito i vlažno razdoblje, a temperature su pritom od manjeg značaja. Gljivica Botrytis cinerea, uzročnik sive plijesni grožđa, razvija se u širokom rasponu temperatura od 2° do 30°C, ali svako zadržavanje vlage u grožđu dužem od 15 sati, pri optimalnoj temperaturi 15°C smatra se optimalnim za zarazu.

Stoga ne čudi jača pojava plijesni i truleži grožđa u godinama kada u kolovozu i prvoj polovici rujna bilježimo 200 mm ili više kiše, a vrlo velike štete (često puta veće od 50 %) bilježimo primjerice kada u tom razdoblju pada i više od 300 mm kiše (npr. 2010.,  2014., 2020. sezone).

Za razliku od sive plijesni koja može napasti i zeleno grožđe, kisela trulež se u pravilu javlja tek nakon početka zriobe grožđa, a najčešće kada bobe sadrže više od 12 % sladora.

Uzročnika sive plijesni suzbijamo primjenom botriticida (jer suzbijaju vrstu Botrytis cinerea). U našoj su zemlji u tu svrhu vinogradarima dostupni kemijski pripravci iz sljedećih skupina: a) anilinopirimidin i fludioksonil (Switch WG, Chorus, Scala ili Pyrus 400 SC), b) hidroksianilid (Teldor 500 SC), c) inhibitori sukcinat dehidrogenaze (Cantus DF) i d) izofetamid (Zenby SC). Poznato je da neka sredstva koja se primarno koriste za suzbijanje plamenjače umanjuju pojavu plijesni (npr. djelatne tvari folpet, Al-fosetil, bakar), a zadnjih sezona je uočeno da i neke djelatne tvari protiv pepelnice grožđa također umanjuju plijesan, npr. piriofenonu pripravku Kusabi SC i fluopyram u pripravku Luna Experience SC.

Kod suzbijanja plamenjače i pepelnice vinove loze primjenom djelotvornih fungicida u optimalnim rokovima možemo ostvariti učinak gotovo 100 %, ali kod plijesni i truleži grožđa najčešće nije takav slučaj. Naime, nakon što u preporučenim rokovima tijekom vegetacije vinove loze koristimo ranije navedena, a skupa kemijska sredstva za suzbijanje plijesni grožđa, ponekad se bolest unatoč tome svejedno razvija i pričinjava gospodarske štete. Kada nakon propisane primjene kemijskih sredstva za zaštitu bilja izostaje njihova učinkovitost, jedan od razloga može biti rezistentnost ili otpornost štetnih organizama na njihovu prekomjernu i/ili prečestu primjenu.
Tablica 2. Najvažniji razlozi koji pogoduju jačem razvoju plijesni i truleži grožđa, a značajno umanjuju djelotvornost specifičnih kemijskih sredstva za njihovo suzbijanje
Vrlo povoljni vremenski uvjeti s iznadprosječno velikim količinama oborina, naročito u drugoj polovici kolovoza i tijekom rujna. U takvim uvjetima jače pucaju bobice nekih sorata ili bilježimo odvajanje bobica od peteljkovine, pa naknadno dolazi do jačeg razvoja plijesni ili truleži.
Tuča u vrijeme početka dozrijevanja grožđa jako pogoduje naknadnom razvoju plijesni i truleži grožđa.
Nedostatak ili “blokada” magnezija (Mg) pogoduje nekrozi ili sušenju peteljčica, koju naknadno napada plijesan, pa takvo grožđe već prije berbe otpada.
Loše suzbijanje grožđanih moljaca (Lobesia botrana), naročito njihove druge ili “ljetne” generacije, pa se već krajem srpnja ili početkom kolovoza pojavljuju prvi pljesnivi grozdovi (tzv. “zelena plijesan”).
Lošija zaštita grožđa od pepelnice naknadno pogoduje jačem razvoju plijesni i truleži.
Pojava octenih vinskih mušica (Drosophila suzukii), osa i stršljena, naročito na aromatičnim vinskim sortama zadnjih je sezona pogodovala razvoju plijesni i truleži.
Suvremeni uzgoj vinove loze sa čestim prohodima strojeva i primjenom mineralnih gnojiva uzrokuje razvoj relativno plitkog korijena. Loza u takvim nasadima s bujnom lisnom površinom jače “pati” tijekom ljetnih vrućina od nedostatka vode, a plići korijen nakon kiša uzima više vode. To rezultira malim pukotinama u kožici boba, pa su infekcije uzročnicima plijesni i truleži jače.

Prema iskustvima iz 2010. I 2013. sezone najjače pucanje bobica uslijed obilnih oborina od druge polovice kolovoza i početkom mjeseca rujna očekujemo pri sortama grožđa krupnijih bobica ili u nekih sorata sa tanjom kožicom.

Pročitajte još:

Zaštita vinove loze od važnijih bolesti i štetnika

Pepelnica ili oidij grožđa (Erysiphe necator)

Jesensko tretiranje vinograda

Plamenjača ili peronospora (Plasmopara)

Grožđani moljci

Ekološka zaštita vinove loze

Prethodni članakGrožđani moljci
Sljedeći članakPlamenjača ili peronospora (Plasmopara)
mr. sc. Milorad Šubić
Milorad (Ivan) Šubić, magistar znanosti i diplomirani inženjer agronomije, pročelnik Poljoprivredne savjetodavne službe u podružnici Međimurske županije. Savjetnik je iz područja zaštite bilja, član Hrvatskog društva biljne zaštite i Američkog fitopatološkog društa, suradnik Gospodarskog lista, autor više stručnih radova, koautor 3 znanstvena rada (CAB Abstracts) i više stručnih radova, te stručni suradnik i predavač u raznim obrazovnim institucijama. Rođen je 9. rujna 1969. Godine. Osnovnu školu završio je u Murskom Središću, a srednju poljoprivrednu školu u Križevcima. Diplomirao je na Agronomskom fakultetu u Zagrebu 1994. godine. Diplomski rad naslova "Istraživanje djelotvornosti biljnih ekstrakta na krumpirovu zlaticu – Leptinotarsa decemlineata (Say.) tijekom 1992. godine" izradio je na Zavodu za poljoprivrednu zoologiju, pod mentorstvom akademika prof.dr. Milana Maceljskog. Studijski program zaštite bilja završio s prosječnom ocjenom 4,63. Nakon završetka studija počinje se baviti patologijom bilja zaposlivši se krajem 1994. godine kao mlađi asistent na Zavodu za fitopatologiju Agronomskog fakulteta u Zagrebu. Sudjelovao u provođenju nastave studentima biljnih smjerova V semestra iz predmeta "Opća fitopatologija", te dijela predmeta "Specijalna fitopatologija" koji se odnosi na bakterijske i virusne bolesti biljaka (samo za studente smjera zaštita bilja VI semestar). Osim nastavnih aktivnosti bio je uključen u znanstveno-istraživački projekt "Scientific Research into the factors of Integrated control" financiran od strane Ministarstva znanosti i tehnologije. U akademskoj godini 1994/95. upisao poslijediplomski studij na inženjerskom smjeru Molekularna biologija Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu, a u razdoblju od sredine 1995. do početka 1997. proučavao karantensku i bakterijsku palež jabučastog voća (Erwinia amylovora). U siječnju 1996. godine boravio na studijskom usavršavanju iz biljne bakteriologije u Bologni (Instituto di Patologia Vegetale, Scienze e Tecnologie Agroindustriali ed Agroambientali, Universita degli Studi di Bologna, kod prof.dr. Carla Bazzia) kao stipendist Ministarstva tehnologije i znanosti Republike Hrvatske. Zbog rješavanja stambenih i obiteljskih problema prekida rad na fakultetu i poslijediplomski studij na PMF-u, te se vraća u Međimurje. Od 1. svibnja 1997. godine počinje raditi u Uredu za gospodarstvo Međimurske županije kao voditelj službe za zaštitu bilja, a 1. veljače 1998. godine prelazi u Hrvatski zavod za poljoprivrednu savjetodavnu službu, Odsjek Međimurske županije u svojstvu savjetnika za zaštitu bilja. Krajem 1998. postaje rukovoditelj odsjeka. Rukovodeće poslove obavlja u Javnoj poljoprivredno savjetodavnoj službi pri Hrvatskoj poljoprivrednoj komori (2011. i 2012.), te u Poljoprivredno savjetodavnoj službi (2012., 2013. i 2014.) i Savjetodavnoj službi (danas). U okviru provođenja međunarodnog projekta vlada Kraljevine Nizozemske i Republike Hrvatske "Unapređenje proizvodnje krumpira u Hrvatskoj" tijekom ožujka 1999. godine boravio na stručnoj izobrazbi u Centru za obuku "IPC Plant" Emmeloord. Poslijediplomski studij na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (područje Biotehničkih znanosti, polje Agronomija, znanstvena grana Fitomedicina) upisuje 1998. godine, a magistrirao 2002. godine obranivši magistarski rad naslova: "Mogućnosti prognoze i suzbijanja plamenjače krumpira (Phytophthora infestans (Mont.) De Bary) u Međimurju", izrađen pod vodstvom prof.dr. Bogdana Cvjetkovića. Znanstveno i stručno usavršavanje Od 1997. godine aktivno sudjeluje u radu godišnjih Seminara biljne zaštite stručnim izlaganjima iz područja integrirane zaštite voćnjaka, vinograda i povrtlarskih kultura. Koautor je 3 znanstvena rada (CAB Abstracts) i više stručnih radova. Stručni je suradnik "Gospodarskog lista" i autor kolumne zaštite bilja u županijskim novinama "Međimurje", a od 1998. godine stručni suradnik Gospodarske škole Čakovec, Pučkog otvorenog učilišta Čakovec i Privatnog učilišta "Novak" iz Čakovca pri izvođenju nastave "Tečaj za vinogradare i vinare" (predavač poglavlja "Zaštita vinograda od štetočinja") i nastave za osposobljavanje ratara (predavač poglavlja "Zaštita ratarskih kultura od štetnih organizama"). Tijekom 2010. godine bio je vanjski suradnik Pučkog otvorenog učilišta Čakovec pri obrazovanju odraslih za zanimanje Proizvođač merkantilnog krumpira (predavač za poglavlja "Značaj plodoreda u suvremenom uzgoju krumpira" i "Zaštita krumpira od štetnih organizama") Član je Hrvatskog društva biljne zaštite (HDBZ) i Američkog fitopatološkog društva (APS). Nagrađen je u veljači 2012. godine od Hrvatskog društva biljne zaštite Poveljom, uz brončanu plaketu radi doprinosa popularizaciji i afirmaciji struke. Oženjen, otac kćeri Lucije i sina Ivana.