Ako bi nas danas pitali koja će na kraju godine biti riječ godine, siguran sam da će riječ carina biti jedan od favorita. I doista, nalazimo se u razdoblju kada je u fokusu svega što se događa oko nas američki predsjednik Trump i njegova povuci-potegni carinska ekonomska politika.
Koliko je samo tinte proliveno u zadnja dva mjeseca na temu Trumpa i carina? Doslovno se isčekuje svaki novi dan s pitanjem što li će danas životopisni Trump objaviti.
Stanje kaosa
Trump se koristi strategijom bombardiranja javnosti svakodnevnim različitim senzacionalnim objavama, s ciljem da stvori maksimalan kaos u javnosti, koja jednostavno nema dovoljno vremena da procesuira što se sve kaže u Bijeloj Kući. A onda, kada šira javnost napokon pomisli da je polovila konce onoga što je izrečeno i objavljeno, Trump uvijek nađe način da ponovno iznenadi većinu i stvari zakomplicira i vrati na početak. Tako je i sada slučaj s carinama. Nakon svih ovih objava i od strane SAD-a i od strane svih onih koji su pogođeni američkim carinama, tko sad više zna koje su carine na snazi, za koje robe i od kada se iste primjenjuju. Šalu na stranu, ali slikovito opisuje stanje kaosa.
Logično je zapitati se kako će sad sve te carine, ali i protumjere koje će EU uvesti, utjecati na Hrvatsku poljoprivredu, odnosno u širem kontekstu na EU? Za početak, čisto da postavimo neki kontekst. Europska unija je u 2023. godini na tržište SAD-a izvezla poljoprivredne robe u vrijednosti iznad 27 milijardi eura, od čega su ratarski usjevi i proizvodi na biljnoj bazi imali vrijednost izvoza od 3,42 miljarde eura. S druge strane, iz SAD-a u EU je u toj godini stiglo poljoprivrednih proizvoda u vrijednosti od 11,74 miljarde eura, od čega su ratarski usjevi i proizvodi na biljnoj bazi činili oko 4,8 milijarde eura. Dakle, EU izvozi u SAD više roba nego što ih uvozi.
Globalni trgovinski rat
Sada kada je globalni trgovinski rat započeo, kao protumjeru na američki potez, EU će odgovoriti uvođenjem carina na uvoz upravo poljoprivrednih roba iz SAD-a. To nije iznenađenje, jer upravo je poljoprivreda jedna od snažnijih grana američkog izvoza. U prvom redu je tu fokus na kukuruz, soju i durum pšenicu, robe koje EU u pravilu svake godine uvozi zbog toga što sama ne uspijeva zadovoljiti svojom proizvodnjom potražnju za istima. No pitanje je od kojeg bi se datuma primjenjivale takve carine na uvoz navedenih roba iz SAD-a, jer iz preliminarnih nacrta vidjelo se da to ne bi bilo odmah sada.
U tom kontekstu, normalno je da se pojavio optimizam da bi carinski rat između SAD-a i EU mogao donijeti pozitivne pomake za hrvatsku poljoprivredu, posebice za cijene žitarica i uljarica, te bi mogao otvoriti prostor za ulazak na nova tržišta na kojima do sada nismo bili. Hoće li? Kratko i jasno, kako sada stvari stoje – vrlo vjerojatno neće. Za početak, moguće je da u ovih 90 dana, za koliko je Trump odgodio uvođenje carina, obje strane u bilateralnim razgovorima pronađu i usuglase zajednički jezik oko buduće međusobne trgovine, što bi moglo rezultrati i ukidanjem svih carina ili vjerojatno nekim kompromisnim rješenjem.
Paradoksalno, to bi bi veći poticaj za globalno tržište i cijene, nego samo uvođenje carina, zato što bi dalo optimzam tržištu u opravak globalne trgovine i u gospodarski rast, a povezano s time i u povećanu potražnju. Sve ono suprotno, u širem makroekonomskom smislu, što je najava uvođenja carina donijela, a imali smo priliku vidjeti učinak na financijska i robna tržišta u prvim danima travnja. Dodatno, u agri svijetu, carine nisu glavni faktor i pokretač cijena na tržištu. Trenutno je to u prvom redu kretanje američkog dolara, a zatim makroekonomska politika (strah od recesije, pitanje kamatnih stopa centralnih banaka, inflacija i sl.), kao i u zadnjih nekoliko godina neizostavna geopolitika.
Carine ipak neće utjecati na cijene žitarica u Hrvatskoj
U slučaju da ipak do dogovora ne dođe i carine se implementiraju, postoje razlozi zašto carine neće u bitnoj mjeri utjecati na cijene žitarica kod nas.
Važan uvjet za ovkvu tezu je pretpostavka da nas očekuju prosječne vremenske prilike, ne samo u našim krajevima i široj našoj regiji, nego i u ključnim globalnim zemljama, velikim svjetskim proizvođačima. Pritom mislim na SAD, Rusiju, Brazil, Argentinu, Ukrajinu i općenito EU. Prema trenutnim procjenama, očekuje nas rekordan urod soje i vrlo dobar urod kukuruza (veći nego prošlogodišnji za 6 posto) u Brazilu. I u Argentini urod će biti bolji nego prošlogodišnji. U Rusiji, urod pšenice neće biti rekordan, ali će ponovno biti iznad 80 milijuna tona. U Ukrajni će žetva pšenice biti veća za 6 posto nego prošle godine i najviša u zadnje četiri godine, a istovremeno ukupan urod žitarica biti će 8 posto veći nego prošle godine, od čega bi samo kukuruz trebao imati i do 20 posto bolji urod nego prošle godine.
U konačnici, to je i EU koja će zasigurno imati veći urod svih roba nego prošle godine, s rekordnim rodom pšenice u Rumunjskoj i oporavkom proizvodnje u Francuskoj. Ako se sve navedeno ostvari, to znači da će na strani ponude biti sasvim dovoljno roba, pritom ponajviše mislim na kukuruz, da supstituira trenutan uvoz kukuruza iz SAD-a u Španjolsku i Portugal. Do tog je uvoza prvenstveno došlo zbog vrlo lošeg uroda u EU i Ukrajini prošle godine. Veći izazov bi mogla biti soja, ali ne zbog carina već zbog intencije Europe da implementira EUDR od početka iduće godine, no to je druga tema. Sve u svemu, ako će netko imati koristi od carina, to će biti Brazil u prvom redu, jer će se Kina, kao najveći kupac soje na svijetu, okrenuti u potpunosti Brazilu kao glavnom dobavljaču za tu stratešku sirovinu. A Brazil će ovu priliku znati iskoristiti.
Što se tiče naše proizvodnje, imamo toliko roba za izvoz koliko imamo, a to nije nešto značajno čak niti za regionalne okvire. I dalje ćemo izvoziti robu na uobičajena izvozna tržišta, žitarice prvenstveno u Italiju, a uljarice pored Italije, u Austriju, Mađarsku i/ili uzvodno i nizvodno na Dunav preko Vukovara. Tako da po tom pitanju samo uvođenje carina SAD-u neće dovesti do značajnijih promjena na lokalnom tržištu ili takvoj potražnji za našim robama da bi cijene mogle značajno porasti u odnosu na trenutne koje su na tržištu. Hrvatska je dominatno kamionski orijentirana izvozna zemlja, što je posljedica geografskog položaja, odnosno blizine Italije kao jednog od najvećih uvoznika žitarica i uljarica u EU (uz Španjolsku).
Za izvoz na neka nova tržišta jednostaavno nemamo dovoljno razvijene i konkurentne logističke kapacitete (željezničke i lučke) da bi u konačnici mogli biti s robom konkurentni velikim izvoznicima na destinacijama. U Hrvatskoj jednostavno ne postoji mogućnost za utovar standardnih Panamax brodova (brodova kapaciteta 60-ak tisuća tona) u lukama, što su uobičajeni brodovi kojima se isporučuje roba u međunarodnoj trgovini u velike zemlje uvoznice sa sjevera Afrike, Bliskog Istoka ili JI Azije. Stoga, kada je riječ o cijeni, hrvatski ratari ne bi trebali imati prevelika nadanja da će carine na američke proizvode dovesti do značajnog i priželjkivanog rasta cijena žitarica i uljarica. Barem iz današnje perspektive.
Foto: Shutterstock
