Zašto se sije sve manje uljane repice?

Jedna od rijetkih i vrlo vrijednih biljnih vrsta iz porodice krstašica (Brassicaceae) koja se uzgaja na oraničnim površinama je uljana repica. U ovu porodicu osim uljane repice pripadaju krmna repica, gorušica, krmna orgštica – koje se u ratarskoj proizvodnji većinom koriste kao postrni usjevi radi unosa biljne mase u tlo te dosta povrćarskih vrsta (kupus, cvjetača, kelj itd.).

U usporedbi s ratarskim kulturama iz porodice trava (strne žitarice i kukuruz) koje zauzimaju najviše obradivih površina u Republici Hrvatskoj, uljana repica razvija drugačiji korijenov sustav. Korijen uljane repice je vretenast, na gornjem dijelu zadebljao i prodire duboko u tlo. Usvajanje vode i potrebnih biljnih hraniva za rast i razvoj kao i dubina s kojih ih uljana repica usvaja razlikuje se od drugih ratarskih kultura što je čini vrlo vrijednim članom plodoreda.

Pri uzgoju uljane repice valja obratiti pažnju da se ne nalazi barem četiri godine na istoj parceli na kojoj su bili posijani usjevi soje i suncokreta (iako nisu iz iste porodice) zbog bolesti bijela trulež (Sclerotinia sclerotiorum). Mada kod proizvodnje uljane repice ostvarena cijena na tržištu ima najmanja odstupanja u usporedbi s ostalim ratarskim kulturama (pšenica, kukuruz, suncokret, soja), uljana repica zauzima sve manje obradivih površina u Republici Hratskoj.

TABLICA 1. Površine pod uljanom repicom RH 2015.-2024. (Izvor podataka: Agencija za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju)

Razlog smanjenja površina pod uljanom repicom

Uzgoj uljane repice i visina postignutog prinosa ugrožena je s nekoliko štetnika te je potrebno praćenje njihove pojavu i brojnosti tijekom cijele vegetacijske sezone uzgoja uljane repice kako bi se na vrijeme spriječile moguće ekonomske štete. Najvažniji jesenski štetnici uljane repice su repičina osa listarica (Athalia rosae) i crvenoglavi repičin buhač (Psylliodes chrysocephala). Nakon 2013. godine kad je Europska komisija zbog zaštite pčela Uredbom zabranila tretiranje sjemena uljane repice insekticidima iz skupine neonikotinoida (imidakloprid, tiametoksam) postoji potreba jesenskog tretmana štetnika.

Štetnike uljane repice koji se pojavljuju u proljeće, malu repičinu pipu (Ceutorhynchus pallidactylus) i veliku repičinu pipu (Ceutorhynchus napi), potrebno je suzbijati ako prilikom pregleda usjeva ustanovimo kitični broj od 1 male pipe/40 biljaka ili 1 pipa/m², dok kod velike pipe kritičnim brojem se smatra 1 velika pipa/5 biljaka. Uobičajeno je da se odrasli oblici pipa pronalaze u veljači što je ovisno o vremenskim prilikama (poglavito temperaturama). Nedovoljno su poznate štete koje u nas prave štetnici komuške: repičina pipa komušarica (Ceutorrhynchus obstrictus) i repičina mušica komušarica (Dasyneura brassicae). Najveći problem u proizvodnji uljane repice predstavlja repičin sjajnik (Brassicogethes aeneus).

Prag odluke

Prag odluke o primjeni sredstava za zašitu bilja ovisan je o broju odraslog insekta i razvoju cvjetnog pupa. Ako se u vrijeme kad je cvjetni pup pokriven lišćem pronađe 0,8-1 odrasla jedinka repičinog sjajnika po biljci ili terminalnom pupu potrebno je provesti tretman. U kasnijim fazama razvoja pupa kad su cvjetni pupovi vidljivi, ali nediferencirani, kritični broj je 1-1,5 sjajnik po terminalnom cvatu; a kod početaka diferencijacije cvjetnih pupova kriični broj je 2-3 sjajnika po terminalnom cvatu.

Međutim, iskustveno na terenu i na temelju provedenog projekta „Monitoring rezistentnosti štetnih organizama na sredstva za zaštitu bilja“ koji se provodio od 2018. do 2020. godine ustanovljeno je, ovisno o području Republike Hrvatske, da je određeni postotak populacije ovog štetnika rezistentan (otporan) na djelatne tvari iz skupine sintetskih piretroida (esfenvalerat, deltametrin, lambda-cihalotrin, cipermetrin, alfacipermetrin ), odnosno većinu trenutno registriranih insekticida za suzbijanje repičinog sjajnika u Republici Hrvatskoj.

Rezistentnost (otpornost) je smanjena osjetljivost štetnika, uzročnika bolesti i korova na djelovanje sredstva za zaštitu bilja. Do pojave rezistentnosti dovodi ponovljena uporaba sredstava za zaštitu bilja na osnovi aktivnih tvari iz istih skupina ili istog mehanizma djelovanja te primjena neprimjerenih doza ili koncentracija. Gubici uroda uzrokovani repičinim sjajnikom mogu iznositi do 80 %, što dovodi u pitanje ekonomičnosti njezine proizvodnje. Zbog smanjenja djelotvornosti registriranih sredstava za zaštitu bilja pri uzgoju uljane repice potrebno je provesti neke od preventivnih mjera kojima se mogu smanjiti štete.

Potrebno je ukloniti korove na parceli, dok na rubnim područjima oko parcele na kojoj se uzgaja uljana repica korove je potrebno pokositi. Biljkama možemo pomoći te i time smanjiti štete uzrokovane repičinim sjajnikom osiguranjem potrebnih agrotehničkih mjera i uvjeta za brzi prolazak biljke kroz faze razvoja, prvenstveno faze pupa. Profesionalni korisnici pesticida moraju prije obavljanja svakog tretiranja obavijestiti Hrvatski pčelarski savez i povjerenike za izvođenje evidencije pčelara i pčelinjaka te katastra pčelinjih paša po županijama i pčelarskim udrugama u propisanom roku, ako se obavlja tretiranje pesticidom opasnim za pčele.

VAŽNO: U vrijeme cvatnje poljoprivrednih kultura zabranjena je primjena pesticida opasnih za pčele, uključujući medonosne pčele, bumbare i solitarne pčele.

Stanje usjeva

Usjevi uljane repice posijani u optimalnim rokovima sjetve, na kojima su provedene pravovremene i adekvatne agrotehničke mjere trenutno su u dobroj kondiciji i nalaze se u fazi početka cvatnje (15. 04. 2025.). Niže temperature od uobičajenih u prethodnom razdoblju samo su odgodile cvatnju nekoliko dana. Pregledom usjeva uljane repice ustanovljeno je da nema šteta u vidu pucanja stabljike ili su one zanemarive koje su bile očekivane zbog sličnih vremenskih prilika 2012. i 2020. godine.

Povećana količina oborina tijekom mjeseca ožujka i niske temperature mogle su uzrokovati pucanje stabljike uljane repice. Uljana repica je kultura koja u takvim uvjetima usvaja velike količine vode, a pri niskim temperaturama voda prelazi u kruto stanje (led) koje zahtijeva veći prostor i dovodi do pucanja stabljike. Slične vremenske uvjete i veće pucanje stabljike bilježimo 2012. i 2020. godine (sporadično i u drugim vegetacijskim sezonama) što u konačnici nije dovelo do smanjenja ostvarenih prinosa uljane repice.

Foto: Suzana Pajić, dipl. ing. agr.