U zadnje vrijeme sve nas prate klimatske promjene. Globalno zagrijavanje je prisutno, nagle promjene vremena također. Pisali smo o majskoj bolesti i paradoksu u prirodi jer kad danima pada kiša pčele obolijevaju zbog nedostatka vode. Ovaj puta spomenuti ćemo još jedan paradoks u prirodi. Radi se o medu i vodi u medu.
Pčelari smatraju da je kod pčela sve jasno i jednostavno. U stvari i jest tako! Moramo početi o pčelama, ali i uopće o prirodi razmišljati na jedan malo drugačiji način. Ljudima je danas sve lako dostupno i o puno stvari koje svakodnevno upotrebljavamo uopće ne razmišljamo jer to držimo kao normalno. Kod naših pčela je to malo drugačije, a zbog njihovog načina života su i preživjele tolika tisućljeća, dok u isto vrijeme znamo da su propale mnoge ljudske civilizacije. U Hrvatskoj, a i drugdje vlada dugogodišnja suša. Što pčelari u to vrijeme primjećuju? Zadnje dvije godine mnogi pčelari govore o povećanoj vlažnosti meda, a i sam sam imao tih problema. Znamo da je gornja granica vode u medu 20 %, a pčelari teže imati vlagu u medu od 16 % do 18 % te takav med smatraju kvalitetnim.
Postavlja se pitanje od kuda u sušno vrijeme povećana vlaga u medu? Odgovor na ovo pitanje je jednostavan! Pčele namjerno ostavljaju više vode u medu jer je suša, a one znaju da ne mogu poput ljudi otvoriti slavinu i imati vodu, već se same pobrinu da imaju zalihe vode. Ova situacija je kod nas relativno nova pa se pčelari nalaze u čudu jer vrcali su dozreo med, bio je poklopljen u saću, a vlaga je povećana. Prateći druge zemlje saznajemo da je u nekim dijelovima Europe to najnormalnija pojava, npr. u južnoj Italiji.
Kako doskočiti ovim problemima?
Za početak, pčelari već znaju za neke metode, pogotovo oni seleći koji ponekad zbog raznih razloga ne stignu čekati dozrijevanje meda zbog idućih paša. Do sad je to bila više iznimka nego pravilo. U takvim slučajevima med u bačvama ili kantama stavljao se nepoklopljen u suhu prostoriju. Umjesto poklopca stavljala se prozračna gaza kako u med nebi dospjele nečistoće te se tako držalo neko vrijeme uz povremeno miješanje i na taj način je dio vlage ispario. Ako je još uvijek ostalo previše vlage te je takav med skladišten događala se fermentacija. Ovdje treba znati da u tim slučajevima nije fermentirao sav med u bačvi ili kanti, nego samo jedan dio koji se nalazi u gornjem dijelu. U tom slučaju fermentirani dio može se obrati, a ispravan med koji se nalazi niže uspio se spasiti. Od obranog dijela mogla se npr. ispeći rakija ili dodatnim radnjama proizvesti gvirc.
Pošto se ovo događalo sporadično pčelari nisu previše razmišljali o tome, međutim, u bliskoj budućnosti taj problem zadavati će nam sve više glavobolje. U južnoj Italiji svaki imalo ozbiljan pčelar posjeduje isušivač meda. I u našim pčelarskim trgovinama već sada se isušivač meda može kupiti ili naručiti. To nam je bliska budućnost te o takvim strojevima već sada treba razmišljati jer ti strojevi nisu povoljni. Mišljenja sam da bi iz ovih razloga trebalo početi razmišljati o udruživanju pčelara u razne oblike udruga, zadruga i sl. jer će nam troškovi proizvodnje nemilice rasti, a morati ćemo ih pratiti ako želimo zadržati kvalitetu na koju su naši kupci naučili. Zato, kolege pčelari, vrijeme je da počnemo razmišljati o budućnosti kako bi rasli u kvaliteti i prepoznatljivosti.
Foto: Shutterstock
