Bijela loboda – jedan od najčešćih i najproblematičnijih korova u poljoprivredi

Bijela loboda (Chenopodium album), poznata i kao pepeljuga ili gusja noga, jednogodišnja je širokolisna biljka iz porodice Amaranthaceae. Analizom poljskih istraživanja provedenih između 1969. i 2009. godine, prof. dr. sc Zvonimir Ostojić utvrdio je visoku učestalost ove korovne vrste na 165 lokacija u kontinentalnoj Hrvatskoj, posebno u okopavinskim kulturama. Zbog toga ju je svrstao na treće mjesto po učestalosti pojave, odmah iza ambrozije na drugom i koštana na prvom mjestu. Bijela loboda stoga je jedan od najčešćih i najproblematičnijih korova u poljoprivredi.

Narodni nazivi ove biljke opisuju njena morfološka svojstva. Najistaknutija značajka je bijela boja listova, koja nastaje zbog voštane prevlake. Ova prevlaka izraženija je kod biljaka u kasnijim razvojnim stadijima, dok je u fazi kotiledona slabije razvijena. Stoga je primjena herbicida učinkovitija u ranoj razvojnoj fazi, kada je bolja penetracija u biljku. Za poboljšano prianjanje škropiva na voštanu površinu listova preporučuje se upotreba adjuvanata (okvašivača) kao dodatka herbicidima.

Što je važno za uspješno suzbijanje?

Za uspješno suzbijanje ove vrste u ranoj fazi razvoja važno je prepoznati izgled kotiledona i prvih pravih listova. Kotiledoni lobode su lancetastog oblika (slika 1), dugi 6-12 mm i široki 1,5-4 mm. Prvi pravi listovi razvijaju se istovremeno (nasuprotan rast). U ovoj fazi loboda može biti zamijenjena s vrstom Amaranthus retroflexus, poznatom kao oštrodlakavi šćir (slika 2). Obje vrste imaju lancetaste kotiledone, ali šćir razvija prve prave listove naizmjenično. Također, hipokotil šćira ima prepoznatljivo crvenilo, koje se može pojaviti i na naličju kotiledona.

Bijela loboda je ranoproljetna korovna vrsta koja može nicati već pri temperaturi od 3,5 °C, dok je šćir kasnoproljetna vrsta s minimalnom temperaturom nicanja od 13,9 °C. To znači da se loboda pojavljuje ranije u polju.

 Gusja noga

Naziv “gusja noga” odnosi se na oblik lista u kasnijim stadijima rasta (slika 3), jer podsjeća na gusju nogu.

Biljka može narasti do 1,5 m visine. Cvjetovi su sitni, zeleni i smješteni u složene cvatove. Cvatnja traje od srpnja do rujna, dok sjeme dozrijeva od kolovoza do prvih mrazova. Sjeme je sitno, crne boje, a masa 1000 sjemenki iznosi 0,3-0,4 g. Jedna biljka može proizvesti između 3.000 i 70.000 sjemenki. Dormantnost sjemena je izrazito visoka – sjemenke u površinskom sloju tla ostaju dormantne do 20 godina, dok zaoravanjem u dublje slojeve mogu zadržati klijavost i do 40 godina. Ključna preventivna mjera u suzbijanju bijele lobode jest sprječavanje osjemenjivanja.

Bijela loboda čest je korov svih okopavinskih kultura, uključujući kukuruz, soju, suncokret i šećernu repu. Posebno je problematična u šećernoj repi, jer niče rano i brzo konkurira usjevu. Osim toga, pripada istoj botaničkoj porodici kao šećerna repa, što otežava njeno kemijsko suzbijanje.

U tablici 1. prikazana je relativna osjetljivost lobode na neke djelatne tvari koje su registrirane za korištenje u usjevima kukuruza, soje, suncokreta i šećerne repe, gdje se najčešće pojavljuje. Za detaljnije informacije o registriranim i dostupnim pripravcima za korištenje u pojedinom usjevu preporučuje se korištenje Glasila biljne zaštite – pregled sredstava za zaštitu bilja u Hrvatskoj za 2025. godinu ili internetske baze Ministarstva poljoprivrede, ribarstva i šumarstva – Fitosanitarni informacijski sustav – Popis registriranih sredstava za zaštitu bilja (https://fis.mps.hr/fis/javna-trazilica-szb/).

Tablica 1. Relativna osjetljivost bijele lobode na neke djelatne tvari registrirane za primjenu u usjevima u RH