Krastavac (ugorak, kukumar, lat. Cucumis sativus) je jednogodišnja biljka iz porodice tikvi (lat. Cucurbitaceae) koja donosi osvježavajuće i sočne plodove savršene za ljetne salate ili zimnicu.
Krastavac je jednogodišnja zeljasta biljka koja uz malo njege brzo raste. Voli plodna, dobro drenirana tla s pH 6,0 do 6,8. Izvorno se tlo može poboljšati miješanjem sa starim kompostom ili drugom organskom tvari. Razmak između krastavaca treba biti 90 do 150 cm (30 do 150 cm za biljke na rešetkama). Vriježa je dugačka, najčešće 1,5-2 metra, premda ima i sorti s kratkom stabljikom. Listovi su mu veliki, na dugim drškama. Kao i kod većine drugih vrsta iz porodice tikava, na stablu, na svakom koljencu pored lista, može izrasti grana, vitica, cvijet, pa i adventivni korijen.
Krastavci su podrijetlom iz tropskih područja, pa najbolje uspijevaju na temperaturama od 18 do 32 stupnja Celzijeva. Optimalna temperatura za klijanje sjemena je 25 do 30 stupnjeva Celzijevih. Na otvoreno se siju kada se tlo zagrije na 17 do 18 stupnjeva Celzijevih, što je, u našim klimatskim uvjetima, krajem travnja i početkom svibnja. Iz godine u godinu proljeća su nam sve toplija, temperature zraka i tla veće, pa je sjetva moguća i ranije.
Osjetljivost na mraz
Dakako, valja pratiti vremenske uvjete, jer su biljčice krastavaca osjetljive na mraz. Nažalost, posljednjih godina kasni mrazevi su relativno česti. Minimalne temperature za oplodnju su 14 do 16 stupnjeva C, na nižim temperaturama cvjetovi se ne otvaraju (ispod 12 stupnjeva biljka prestaje rasti). Uzgajaju li se na manjoj površini, u vrtu, prije sadnje treba odlučiti hoće li se uzgajati vertikalno, na armaturi, što je skuplje ili će biljke puzati po zemlji. Kod vertikalnog uzgoja bolje je prozračivanje i sušenje zelene mase poslije kiše, lakša je zaštita, prihrana i berba. Uzgoj na zemlji je jeftiniji, ali su biljke podložnije bolestima (plamenjača, trulež) jer su listovi na zemlji, a poslije kiše sušenje zelene mase je sporije.
Ne trebaju puno svjetlosti, ali traže vodu i plodna tla
Krastavci dobro uspijevaju bez izravne sunčeve svjetlosti, pa se često, na obiteljskim gospodarstvima uzgajaju i kao međuusjev s kukuruzom u uvjetima više difuzne svjetlosti. Korijen im se prostire uglavnom u plitkom površinskom sloju, pa su osjetljivi na nedostatak vode. Za stabilne i sigurne prinose treba osigurati navodnjavanje. Optimalna temperatura vode za navodnjavanje je oko 20 stupnjeva Celzijevih, optimalna vlažnost tla 85 do 95 posto maksimalnog vodnog kapaciteta, a relativna vlažnost zraka 90 posto.
Navodnjavanjem sustavom “kap po kap” u staklenicima biljkama se daje po litra vode na dan dok ne odrastu do prve žice, a nakon toga po dvije litre. Bez obzira na vrstu, navodnjava se u večernjim satima (kišenjem nije preporučljivo jer su bolesti češće). Krastavci najbolje uspijevaju na dubokim, humusnim, strukturnim, plodnim i toplim tlima slabo kisele do neutralne reakcije. Teška i zbijena tla, visoka podzemna voda i iznimno pjeskovita tla nisu pogodna za uzgoj krastavca. Naime, biljke krastavaca imaju plitak korijen, traže dosta vode, a s vodom se hranjiva ispiru u dublje slojeve tla, ispod dohvata korijena. Boljem ukorjenjavanju doprinosi drenaža i aeracija tla. Na istoj površini krastavci se mogu uzgajati nakon četvrte godine, a dobri predusjevi su strne žitarice i mahunarke.
Sjetva na otvorenom
Kada se tlo u površinskom sloju zagrije na oko 17 do 18 stupnjeva Celzijevih, kreće se sa sjetvom na otvorenom. U kontinentalnom dijelu zemlje to je krajem travnja i početkom svibnja. Dakako, može se sijati i kasnije. Navodnjavanje je obavezno. Pored izravne sjetve, mogu se saditi i presadnice. Međuredni razmak i broj biljaka po jedinici površine ovise o bujnosti pojedine sorte ili hibrida.
Za razliku od salatnih krastavaca, usjev kornišona je gušći, uglavnom 100 x 15 cm ili u dvoredne trake, s razmakom od 25 do 30 cm između redova u trakama i 120 cm između traka. Sije se plitko, na centimetar do dva dubine, eventualno tri. U odnosu na proljetne, postrne sjetve daju slabiju bujnost usjeva, pa je sjetva gušća. Po hektaru se utroši kilogram do dva sjemena (10-20 grama na 100m2). U optimalnim uvjetima vlage i topline biljčice niču za šest do osam dana.
Sadnja krastavaca
Kod dobro razvijenih presadnica u vrijeme presađivanja formira se treći list, što je, u povoljnim uvjetima 12 do 15 dana nakon sjetve. Iz mladih presadnica rastu bujnije i rodnije biljke, dok se starije presadnice teže primaju. Najbolje je saditi tijekom oblačnog dana, pred kišu ili u večernjim satima. Svakoj biljci treba ostaviti dovoljno prostora, kako bi se omogućilo prozračivanje.
Rupe za sadnju kopaju se 20 do 30 cm jedna od druge, a dubina rupe je 12 do 15 cm. Sadi se na međuredni razmak od 50 do 60 cm. Na dno rupe stavlja se gnojivo, pa zemlja, zatim biljka oko koje se stavlja zemlja. Nakon sadnje biljke se obilno zaliju. Tijekom kasnijeg uzgoja treba zalijevati, ali umjereno, kako tlo ne bi bilo previše vlažno. Zalijevanje treba uskladiti s vremenskim uvjetima – općenito, tijekom tjedan, do deset dana dovoljno je zaliti jednom do dva puta.
Gnojidba
Ovisno o plodnosti tla i načinu uzgoja, određuje se gnojidba. Kod uzgoja na otvorenom, za planirani prinos od 30 do 40 t/ha, treba osigurati 60 do 80 kg/ha čistog dušika, 45 do 60 kg fosfora, 120 do 160 kg kalija, 60 do 80 kg kalcija i 15 do 20 kg magnezija. Proizvodnja krastavca u špalirima na otvorenom polju zahtijeva gnojidbu s većom količinom gnojiva jer su i prinosi skoro duplo veći, 50 do 70 t/ha. Za ovakav prinos treba osigurati od 100 do 140 kg dušika, 75 do 105 kg fosfora, 200 do 280 kg kalija, 100 do 140 kg kalcija i 25 do 35 kg magnezija po hektaru. Kod uzgoja u staklenicima prinosi su veći, pa treba osigurati i veće količine gnojiva.
Za visoke i stabilne prinose, uz obilnu gnojidbu stajnjakom, krastavce treba gnojiti s mineralnim gnojivima s većim sadržajem kalija. Dvije trećine mineralnih gnojiva unosi se zajedno sa stajnjakom, prije jesenskog oranja, a jedna trećina s pripremom za sjetvu i u prihranjivanju. Krastavci se prihranjuju svaka dva tjedna nakon prve berbe. Prvi i treći puta prihranjuje se sa oko 40 kg čistih hranjiva dušika i kalija, a drugo i četvrto sa po 40 kg/ha dušika. Magnezij se dodaje u svim prihranjivanjima, pet do deset kg po hektaru (deficit se vidi po požutjelim rubovima lišća).
Berba i konzumiranje
Berba krastavaca može se obavljati 2 do 3 puta tjedno. Plodovi se beru nožem ili škarama s dijelom stapke i što prije od trenutka berbe, krastavce treba spremiti u hladniju prostoriju za sortiranje, pakiranje i otpremu. Ako se radi o uzgoju krastavaca u zaštićenom prostoru, urod ovisi o uvjetima, načinu i dužini uzgoja te kultivaru pa može biti u vrlo širokom rasponu od 15 do 70 kg/m2. Kultivare krastavaca možemo dijeliti na salatne, za upotrebu u svježem stanju i kuhana jela te na kultivare za konzerviranje, koji se prerađuju na razne načine. Krastavci se najčešće konzerviraju mariniranjem cijeli ili rezani te u miješanim salatama. Slika rezerva foto:Shutterstock
 koja donosi osvježavajuće i sočne plodove savršene za ljetne salate ili zimnicu.){kind=link}